Korištenje prirodnih dobara

Prirodna dobra su sastavnice prirode koje čovjek koristi u gospodarske svrhe; prirodna dobra mogu biti neobnovljiva (mineralne sirovine) i obnovljiva (biološka dobra, voda, obnovljivo tlo).

Zakonom o zaštiti prirode propisano je da se korištenje prirodnih dobara provodi na temelju planova gospodarenja kao i dokumenata prostornog uređenja vodeći računa o očuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti.

Stoga planovi gospodarenja prirodnim dobrima i prostorni planovi sadrže uvjete i mjere zaštite prirode, koje uključuju pregled zaštićenih i evidentiranih prirodnih vrijednosti, ekološki značajnih područja i osobito vrijednih krajobraza, te smjernice za njihovu zaštitu i očuvanje. Na taj način priroda se štiti i u dijelovima koji se gospodarski koriste (u poljoprivredi, šumarstvu, ribarstvu, lovstvu, graditeljstvu, prometu, energetici, eksploataciji mineralnih sirovina i drugo).

Ovom koncepcijom zaštita prirode postala je integralna djelatnost, koja se sve više usklađuje s koncepcijom održivog razvoja.

Zakon o zaštiti prirode definira održivo korištenje prirodnih dobara kao korištenje prirodnih dobara na način i u obujmu koji ne vodi do njihova propadanja, nego se održava njihov potencijal kako bi se udovoljilo potrebama i težnjama sadašnjih i budućih generacija.