Biološki resursi planeta Zemlje su od vitalnog značaja za čovječanstvo, za njegov gospodarski i društveni razvoj. U svim dijelovima svijeta rastuća je svijest o dobrobiti i koristi biološke raznolikosti na život i zdravlje svakog pojedinca kao i svijest o potrebi očuvanja genetske raznolikosti kao osnovnog preduvjeta biološke raznolikosti. Kao rezultat navedenih činjenica, postoji opće prihvaćeno priznanje da je biološka raznolikost globalna imovina od ogromne vrijednosti ne samo za sadašnje nego za i sve buduće generacije.  

Biološka raznolikost je sveukupnost svih živih organizama koji su sastavni dijelovi ekoloških sustava (kopnenih, morskih i ostalih vodenih ekosustava), a uključuje raznolikost unutar vrsta, između vrsta, životnih zajednica, te raznolikost između ekoloških sustava. Republika Hrvatska je jedna od rijetkih država ne samo unutar područja Europe nego i znatno šire koja uslijed svog specifičnoga geografskoga položaja obiluje bogatstvom i raznolikošću svojih kopnenih, morskih i podzemnih staništa a posebna prednost je očuvanost i bogatstvo vrsta i podvrsta sa znatnim brojem endema.

Zbog svog posebnog položaja, karakterističnih ekoloških, klimatskih i geomorfoloških prilika te zbog velikog broja različitih stanišnih tipova, Republika Hrvatska je središte endemizma jugoistočne Europe. Od ukupnog broja poznatih biljnih svojti, čak 5,65 % je endemično. Broj poznatih svojti (vrsta i podvrsta) u Hrvatskoj iznosi gotovo 38.000, ali se pretpostavlja da je taj broj i znatno veći,  od 50.000 do više od 100.000 jer se svake godine otkrivaju još i nove, nepoznate vrste i podvrste.

U Hrvatskoj se nalazi znatan dio populacija mnogih vrsta ugroženih na europskoj razini. Prostrane planinske šume bukve i jele stanište su većih populacija triju velikih zvijeri na području Hrvatske (medvjeda, vuka i risa). Močvarni kompleksi s poplavnim šumama važna su područja za gniježđenje, zimovanje i migraciju europskih ptica močvarica i ptica vezanih uz vodena staništa koje se gnijezde u šumama. Visoka biološka raznolikost mora zajedno s velikom raznolikošću otoka i hridi, na kojima nalazimo velik broj endema, daje hrvatskom obalnom području međunarodnu važnost. Nadalje, u usporedbi s europskim šumama, stupanj očuvanosti šuma u Hrvatskoj je iznimno visok. Čak 95 % šumskih sastojina ima prirodni sastav, što je rijetko i iznimno vrijedno čak i u svijetu.

Kao i svuda u svijetu, najveća prijetnja divljim svojtama u Hrvatskoj je uništavanje i gubitak staništa, dijelom i kao posljedica pretvaranja prirodnih staništa u građevinsko ili poljoprivredno zemljište ili izgradnja prometnica i ostalih prometnih putova što često dovodi do fragmentacije staništa. Divlje svojte ugrožava i prekomjerno iskorištavanje u lovstvu, ribolovu i šumarstvu, unos stranih (alohtonih) vrsta, unos genetski modificiranih organizama u okoliš, a opasnost su i turizam, intenzivna poljoprivreda, poljoprivreda bazirana samo na proizvodnji monokultura, onečišćenje voda, tla i zraka.  

Osebujnost i bogatstvo biološke raznolikosti potiču iz bogate lepeze genetske raznolikosti i bogatstva genetskih resursa. Genetska raznolikost je sveukupnost gena svih živih organizama te njihova raznolikost između jedinki, populacija, vrsta i viših taksonomskih kategorija. Očuvanje genetske raznolikosti je neophodan preduvjet u održanju i očuvanju biološke raznolikosti nekog prostora kao i pojedinačnih vrsta i podvrsta biljnog i životinjskog svijeta. U prirodi, vrijednost svakog genoma je jedinstvena i neprocjenjiva, pa tako gubitak pojedine vrste, podvrste ili njena modifikacija mogu ujedno značiti i trajan gubitak biološke ravnoteže unutar nekog staništa, gubitak važne karike u hranidbenom lancu pojedinih vrsta i slično.

Zaštita genetske raznolikosti podrazumijeva također i očuvanje zavičajnih svojti, izvornih sorti kultiviranih biljaka i pasmina domaćih životinja koje su prilagođene našem podneblju, otpornije na bolesti i uklopljene u prirodu i krajobraz. Ove su svojte ujedno genetski rezervoar, važna sastavnica genetskog i kulturološkog nasljeđa te predstavljaju nacionalnu kulturnu baštinu. Zapaženi su trendovi erozije genetskih resursa i genetske raznolikosti i na tom području, što je slijed promjena u stočarskom sektoru, transformaciji proizvodnih sustava u poljoprivredi, uvođenju GM kultura, životinja i mikroorganizama u okoliš i proizvodne procese, globalizaciji tržišta, rastu potražnje i potrošnje za namirnicama životinjskog podrijetla. Nestajanjem izvornih i zaštićenih pasmina smanjuje se biološka raznolikost u poljodjelstvu odnosno ukupna biološka raznolikost ekološkog sustava.

Gubitak vrsta umanjuje genetsku raznolikost u biljnom i životinjskom svijetu, ugrožava sigurnost opskrbe čovječanstva hranom, te sposobnost ekosustava da obavlja osnovne funkcije o kojima ovise ljudski životi (održavanje vitalnosti vodenih ekosustava, pristup pitkoj vodi, sprečavanje erozije tla, ublažavanje posljedica globalnog zatopljenja i utjecaja ostalih klimatskih promjena). Republika Hrvatska od svog osamostaljenja skrbi o genetskim resursima u prilog čemu govori spoznaja da u proteklih dva desetljeća nije izumrla ni jedna pasmina.

Danas je skrb o biljnim genetskim izvorima koje koristimo za hranu i u poljoprivredi organizirana uglavnom kroz banke biljnih gena. Hrvatska je svoj sustav banke biljnih gena poljoprivrednog bilja postavila sukladno svojim potrebama i mogućnostima, a vodeći računa o naslijeđu. Obzirom na ubrzani gubitak vrsta, podvrsta i staništa u prirodi i na eroziju genetske raznolikosti, obveza je svih građana i institucija za njihovim očuvanjem i kontinuiranom zaštitom. 

Više informacija o genetski modificiranim organizmima (GMO) i srodnim temama možete pronaći na Nacionalnom portalu biološke sigurnosti Republike Hrvatske