Vrste i staništa

Europski dabar – najveći glodavac u Europi

Jedan od najpoznatijih te ujedno i najvećih glodavca sjeverne polutke, Europski dabar, vrsta je iznimno prepoznatljivog izgleda, poznata zbog svoje marljivosti i koristi.

Ove radišne životinje nekada su bile raširene u gotovo cijeloj Euroaziji, no danas, zbog utjecaja čovjeka koji ih je iskorištavao ponajviše zbog krzna, ova vrsta nosi status zaštite, te se ponovno uvodi u ekosustave u kojima je nekoć živjela.

Masivna građa za neopisivu izdržljivost

Odrasli dabrovi dugi su do jednog metra i imaju rep od otprilike 30 centimetara. Iako je visok samo 30 cm, dabar ima gotovo isto toliki broj kilograma.

Građa ove životinje masivna je s obzirom na veličinu drugih glodavca. Unatoč svojoj veličini, i gotovo zdepastoj građi, dabrovi su izvrsni plivači i ronioci upravo zbog njihove građe tijela. Ova građa jedna je od prilagodbi za život na vodotocima ili općenito vodenim površinama s močvarnom vegetacijom.

Debelo, crvenkastosmeđe krzno još jedna je prilagodba za život u vodi. Dabrovo krzno je oduvijek bilo vrlo cijenjeno što je razumljivo s obzirom na to da ima preko dvadeset tisuća dlačica na samo jednom centimetru kože. Osim što im dlaka omogućuje toplinu, ona im pomaže u plivanju te je zaštita od predatora zbog svoje velike debljine. Dlaka je također puno svjetlija s donje strane tijela.

Masivne lubanje dabrova namijenjene su da im pomognu u gradnji brana: snažni žvačni mišići omogućuju jedinkama da velikom silom grizu tvrde materijale.

Dabrovi imaju iznimno jake noge i uopće ih ne smeta što su vrlo kratke jer imaju veliku spretnost i okretnost. Osim krzna i oblika tijela, plivaće kožice su još jedna iznimno važna prilagodba za ovu vrstu. Njih možemo pronaći isključivo na nogama, jer ruke koriste za gradnju te stoga ne mogu imati kožice.

Mnogi ne znaju da je rep još jedna izvrsna prilagodba dabra na život u vodi: prekriven je ljuskicama i služi mu za kretanje u vodi na potpuno neprimjetan način.

Dabrovi većinom naseljavaju stalnu i srednje duboku vodu no to ne mora uvijek biti slučaj. Oni mogu naseliti i neki manji vodotok, ali tada stvaraju brane kako bi osigurali dovoljnu razinu vode, ali i radi zaštite nastambe koja je izloženija nego ona u dubljim vodotocima. Svoje brane grade tako da žvaču drveće i od njega rade građevinski materijal.

Dabrovi su također iznimno teritorijalni te označavaju svoje nastambe kako bi upozorili druge životinje. Oni svoj teren obilježavaju blatom i kastoreumom, koji izlučuju iz svojih žlijezda.

Po načinu ishrane dabar je biljojed – hrani se raznim sočnim i zeljastim biljem koje nalazi u vodi ili neposredno na obali.

Ono što je zanimljivo kod dabra jest da je on monogaman: jedan dabar ostaje sa svojim partnerom do kraja života. Tako jedan par dabrova ima jednu generaciju godišnje. Briga za tu mladunčad traje sve do njihove 2,5 godine kada mladi dabrovi odlaze kako bi pronašli partnera i zasnovali svoju obitelj.

Dabar – graditelj novih ekosustava

Dabrovi imaju iznimno veliku važnost u prirodi: gradeći svoje brane oni nesvjesno stvaraju brojne ekosustave. Mijenjanjem tokova potoka i rijeka branama nastaju močvarna područja koja su povoljna za stvaranje bogatih ekosustava. Osim što brane stvaraju nova staništa, one također čiste nove tokove od prljavštine i sedimenta.

Dabrovi mogu izgraditi mnogo nastambi i brana tijekom života, a sve to najviše zahvaljujući svojoj snažnoj čeljusti i zubima glodnjacima koji im omogućuju rušenje drveća i grizenje stabala kako bi došli do drvne građe koju trebaju.

Jedan od razloga nestajanja ove vrste jest intenzivan krivolov u 19. i 20. stoljeću: dabrovi su se lovili ponajviše zbog svojeg krzna, ali i kastoreuma, uljastog sekreta kojeg izlučuju. Upravo su te izlučevine kroz povijest bile korištene u medicini, parfemima i čak kao dodatne arome. Nakon 20. stoljeća, dabrove je moguće naći samo u južnoj Norveškoj, na rijeci Labi te donjem toku rijeke Rone.

Prvo istrebljenje dabrova seže daleko u prošlost, u 16.stoljeće i dogodilo se zbog trgovanja. Jedno od vjerovanja koje je jako smanjilo populaciju dabrova je da se smatralo da sušeni testisi dabrova služe kao analgetik, a često se koristilo i u svrhu kontracepcije.  Najveću važnost je ipak imalo krzno koje se koristilo za izradu šešira i toplih kapa.

Zahvaljujući mnogim akcijama zelenih udruga, dabrovi su postepeno vraćani u svoja nekadašnja staništa te ih je sada znatno više.

Dabra ipak moramo spomenuti i kao štetnika koji čini veliku štetu na stablima. S obzirom na to da dabar branu gradi od drveta, svi poljoprivrednici koji imaju svoje nasade u blizini vode (voćnjaci ili rasadnici), moraju dobro zaštititi svoje imanje ogradom kako ne bi poslužilo dabrovima za gradnju.

Dabar u Hrvatskoj

U Hrvatskoj prebiva vrsta dabra latinskog imena Castor fiber L. i on je svrstan u kategoriju rizične vrste iako je rizik smanjen s obzirom na to da je populacija jako narasla.

Početkom 20. stoljeće u Hrvatskoj uopće nije bilo dabrova, ali su devedesetih godina dovođeni na područje Žutice, kod Ivanić-Grada blizu Zagreba gdje su puštani u Žuticu više puta. Isto tako su iz Bavarske dovedeni i na Česmu, Dravu i Lonju gdje se njihova kolonija višestruko povećala.

Dabrovi svoje domove grade na vodotocima i vodama koje imaju močvarnu vegetaciju, a bitna im je dubina vode koja mora biti stalna. Velik dio dabrova živi uz obale Drave gdje se u posljednjih nekoliko godina jako povećao njihov broj pa se sve više preporučuje brojčano ograničavanje jer je velik broj nasada pretrpio velike štete od strane dabrova.

Zbog šteta koje dabrovi čine, mještani mnogih mjesta uz rijeku omataju drveće žičanom ogradom kako bi onemogućili dabrove da unište drveće uz rijeke. To drveće naime štiti tlo od obrušavanja i poplava, a dabrovi ga ruše. Mještani su se na ovaj potez odlučili kako bi potaknuli dabrove da se premjeste na novo područje.

Zanimljivosti o dabrovima

Mnogima je vrlo zanimljivo otkriće da je prije desetak tisuća godina na području Sjeverne Amerike živjela posebno velika vrsta dabra. Riječ je o tzv. Golemom dabru koji je mogao narasti do veličine medvjeda i težio je otprilike 200 kilograma.

Dabrovi su vrlo inteligentni i imaju jako razvijena sva osjetila pa se vrlo rijetko nađu u neprilici ili nevolji iz koje se ne mogu izvući. Dabar je u potpunosti monogamna životinja, a u sezoni parenja dabrovi izvode svoj ljubavni ples kako bi impresionirali ženku i nakon toga s njom zasnovali obitelj.

Similar Posts

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *