Svijet gusjenica prepun je čudesno divljih, otkačenih stvorenja čudnog izgleda. Ali malo nas odvoji vrijeme da primijeti ove zvjerske ljepotice koje gmižu, žvaču i kukulje se posvuda oko nas.
Teško je ne ostati očaran krhkom ljepotom leptira i moljaca. Ali gusjenica od koje polaze ta lepršava stvorenja – s raznim bojama, oblicima, oznakama i oklopom – može biti jednako zadivljujuća. Ono što je svim gusjenicama zajedničko je nevjerojatna metamorfoza koju prolaze na svom putu od jajeta do leptira ili moljca.
Gusjenice predstavljaju samo jednu fazu ovog transformacijskog puta – fazu ličinke – tijekom koje je njihova glavna svrha jesti i rasti. Toliko narastu tijekom svojih kratkih života da obično skinu kožu nekoliko puta, često mijenjajući svoj izgled od jedne instar faze do druge. “Instar” se odnosi na razvojni stupanj člankonožaca između njegovih različitih presvlačenja, odnosno metamorfoza.
Nakon toga se gusjenice leptira posljednji put presvlače u tvrdu kukuljicu kako bi započele svoju čarobnu preobrazbu, a gusjenice moljaca (uz nekoliko iznimaka) omotaju se u svilenkastu čahuru.
Volite li prepoznavati gusjenice u divljini ili razlikovati prijatelja od neprijatelja u svom vrtu, evo 78937392 najčudnijih vrsta gusjenica na svijetu.
Megalopyge opercularis: krznena opasnost
Kada biste vidjeli ovu gusjenicu u prirodi, možda biste došli u iskušenje da ju pomazite jer je vrlo mekana i podsjeća na nekakvog plišanca, ali to bi bila velika pogreška. Gusjenica Megalopyge opercularis jedna je od najotrovnijih u SAD-u. Ispod tog krzna skrivene su otrovne bodlje koje se lijepe za kožu.
Samo jedan dodir može izazvati nesnošljivu bol daleko goru od uboda pčele. Simptomi mogu uključivati oticanje, glavobolju, groznicu, mučninu i povraćanje, pa čak i šok ili respiratorni distres. Što je gusjenica zrelija, to je ubod gori.
Ove gusjenice s vremenom postaju južni flanelski moljci sa žutim, narančastim i kremastim krznom na krilima, nogama i tijelu. Izlegu se iz čahura koje su izuzetno žilave i mogu ostati na drveću dugo nakon što se moljac pojavi, čak do te mjere da se prekriju lišajevima.
Acharia stimulea: šarenilo koje bode
Nije teško vidjeti zašto se ova gusjenica naziva “osedlanom gusjenicom”: cijela je u neonskozelenom “sedlu” na leđima, obrubljena bijelim rubovima s ljubičasto-smeđom ovalnom mrljom u sredini. Živahne boje još su jedan način na koji majka priroda šalje upozorenje.
Ova stvorenja ludog izgleda, pronađena u istočnom dijelu SAD-a, Meksiku i Srednjoj Americi, možda su dugačka samo par centimetara, ali poput Megalopyge opercularis imaju snažan ubod.
Čuvajte se njihova četiri režnja otrovnih bodlji – dva sprijeda i dva straga – kao i nekoliko manjih oštrih izbočina koje im okružuju strane. Međutim, za razliku od Megalopyge opercularis, nema ničeg primamljivog u prijateljskom maženju ove životinjice.
Phobetron pithecium: izvanzemaljac kojeg ne želite dotaknuti
Na prvi pogled mogli biste zamijeniti gusjenicu ovog moljca s dlakavim paukom ili, ako vam mašta dopušta, s nekim čudnim bićem koje kao da nije s ovog planeta. Ovo stvorenje kao da pripada svom vlastitom carstvu.
Zaista ne nalikuje nijednoj drugoj gusjenici, sa svojim spljoštenim dlakavim smeđim tijelom, šest pari kovrčavih nogu nalik pipcima (tri kratke i tri duge) i dlakavim izbočinama koje izviru iz glave. Te dlake peckaju, izazivaju iritaciju i alergijsku reakciju, osobito kod osjetljivih osoba.
Zanimljivo je da kada ova gusjenica napravi svoju čahuru, njezini dodaci se prebacuju na vanjsku stranu čahure kako bi joj pružili zaštitu i kamuflažu.
Ova gusjenica bizarnog izgleda pretvara se u znatno manje bizarnog i bezopasnog moljca s malim dlakavim tijelom i blijedim čupercima na nogama.
Hyalophora cecropia: bucmasta gusjenica sa strašnom sudbinom
Ova gusjenica čudnog izgleda s vremenom će se transformirati u najvećeg domaćeg moljca Sjeverne Amerike. Unatoč tom šiljastom oklopu, gusjenice su zapravo vrlo osjetljive na parazitske ose i muhe, koje polažu svoja jajašca na (ili unutar!) njih. Kad se jajašca izlegu, ličinke koje izlaze preživljavaju hraneći se organima i mišićima gusjenice.
Papilio troilus: gusjenica s lažnim očima
Na prvi pogled, ove zapanjujuće zelene gusjenice nalikuju malim zmijama ili žabama – pametna maska osmišljena za obranu predatora. Najneobičnije su lažne smeđe očne pjege s crnim prstenom.
To nisu prave oči, ali je razina detalja u ovoj mimikriji izvanredna, uključujući crne zjenice u središtu zajedno s bijelim pramenovima koji nalikuju refleksiji svjetla. Ako “zlo oko” ne uspije uplašiti grabežljivce, gusjenice obog leptira mogu izbiti svoje jarkožute organe nalik rogovima koji se uvlače i nalaze se iza glave, a koji nose kemijski repelent.
Ova zastrašujuća stvorenja sakrivaju se u presavijenom lišću tijekom dana, a navečer izlaze van kako bi se hranili lišćem po izboru. Pretvore se u velike, prekrasne leptire crnog tijela koji imaju plave mrlje i nizove svijetlih mrlja duž rubova krila.
Caligo eurilochus: velika poput puža, gladna poput majmuna
Kao stanovnici tamnozelenih, bogatih kišnih šuma Srednje i Južne Amerike, ove smeđe gusjenice poput puža mogu doseći duljinu i do 15 centimetara prije nego što se pretvore u jednako impresivne leptire s rasponom krila od preko 12 centimetara, što ih čini najvećom vrstom leptira u Americi.
Nakićene rogovima na glavi, rašljastim repovima i nizom crnih šiljaka duž bodlji, ove grabežljive gusjenice većinu vremena provode žderući lišće banane i šećernu trsku. Jedu toliko da se smatraju štetočinama u blizini plantaža.
Leptiri Caligo eurilochus poznati su po svojoj ljubavi prema fermentiranom voću, kao i po lažnim očima sove na svojim krilima (zajedno sa zjenicom i šarenicom) koje su savršeno oblikovane da plaše grabežljive ptice i guštere.
Dalceridae: gusjenica optočena draguljima
Nazvana “draguljasta gusjenica”, ova ljupka, prozirna ličinka pripada obitelji moljaca poznatih kao Dalceridae. Iako znanstvenici još uvijek nisu sigurni u točnu funkciju gusjeničinih prozirnih, gnjecavih dijelova tijela, vodeća je teorija da ljigava ljepljivost pomaže u odvraćanju grabežljivaca.
Prema časopisu Scientific American, želatinasti ‘čunjevi’ koji prekrivaju tijelo lako se lome (nešto poput repa guštera), pomažući gusjenici da isklizne iz predatorovih pandži.
Sphingicampa hubbardi: gizdavi kicoš
Moljac Sphingicampa hubbardi možda i nije za pogledati, ali oblik ličinke ove sjevernoameričke vrste nije ništa drugo nego zapanjujući.
S tijelom obloženim šiljcima i briljantno zelenim sjajem, ove gusjenice sigurno neće proći nezapaženo (pogotovo ako imate UV svjetlo koje će istaknuti njihov fluorescentni sjaj).
Mlade gusjenice mogu se naći pripijene na donjoj strani peteljki gdje se hrane bazama lišća, dok su starije ličinke razvile drugačiju tehniku: radije prorezuju stabljike i savijaju lišće prema dolje kako bi došle do mesnatih nagrada.
Heliconius charithonia: jača svoju obranu hraneći se otrovima
Ove gusjenice zastrašujućeg izgleda hrane se lišćem nekoliko vrsta pasiflore. Ali ova prehrambena preferencija ne odnosi se samo na hranjenje; također se radi o zaštiti od predatora.
Pasiflora sadrži otrovne, psihoaktivne alkaloide gorkog okusa. Žvakanjem ovih biljaka, gusjenice Heliconius charithonia također postaju neugodnog okusa i otrovne – ideja koja je vizualno pojačana njihovim crnim točkama i dugim crnim bodljama. Stoga će se malo koji predator usuditi gricnuti ovo čudnovato stvorenje.
Citheronia regalis: bezopasni divovi
Gusjenica Citheronia regalis izgleda prijeteće, ali riječ je o potpuno bezopasnoj, premda divovskoj gusjenici. Jedna od najvećih gusjenica u Sjevernoj Americi, Citheronia regalis mogu narasti do više od 12 centimetara duljine. Sve u vezi s njima – od njihovih zapanjujućih tirkizno-zelenih tijela s crnim šiljcima do njihovih bodljikavih narančastih rogova – može izazvati strah kod neupućenih. No, ispostavilo se da je sve to smicalica.
Ovi divovi, pronađeni u istočnim šumama SAD-a, jednako su nježni. Nakon što se nahrane lišćem karija, jasena, kakija, sikamore i oraha, u kasno ljeto se ukopaju nekoliko centimetara u zemlju. (One su jedne od rijetkih gusjenica moljaca koje ne predu čahure.)
Sljedećeg ljeta pojavljuju se kao zanosni kraljevski moljci narančaste, sive i krem boje, s impresivnim rasponom krila od 15 centimetara
Automeris io: slatka i otrovna
Poput sićušne oaze palmi, slatka, šarena gusjenica moljaca Automeris io ima širok raspon, od Mainea do južne Kanade do jugoistočne Manitobe, Sjeverne i Južne Dakote, Nebraske i Colorada; južno do Floride, Zaljevskih država, Teksasa i Novog Meksika; i od Meksika na jug do Kostarike.
I da, te bodlje poput resa imaju bolan otrov koji se oslobađa i pri najmanjem dodiru. Neki ljudi imaju ozbiljne reakcije i zahtijevaju liječničku pomoć, dok drugi imaju samo svrbež ili peckanje
Uraba lugens: ludi klobučar
Upoznajte ludog klobučara, šlag za kraj i najluđu gusjenicu od svih, koja svoje stare otpuštene glave drži pričvršćene za svoje tijelo kako bi napravila prekrasan bizarni ukras za glavu.
Da, dobro ste pročitali. Ova gusjenica ima jedinstveni ukras za glavu: svaka lopta je jedna od njenih starih izlizanih glava, nesigurno naslaganih jedna na drugu.
Kako gusjenica moljca Uraba lugens raste, prolazi kroz metamorfoze i odbacuje svoj egzoskelet – ali umjesto da se riješi prethodnog dijela glave, ona ostaje pričvršćena za tijelo stvarajući bizaran “šešir”.
Uraba lugens se presvlači do 13 puta dok je u fazi gusjenice, a kula glava počinje se graditi od četvrtog presvlačenja. Kako gusjenica raste, svaka prazna glava je veća od prethodne.
Međutim, pokrivalo za glavu nije samo za pokazivanje. Funkcija je zaštititi ih od grabežljivaca – koriste je kako bi otjerale grabežljivce.
