Ljudska evolucija dugotrajan je proces promjene kojim su ljudi potekli od majmunolikih predaka. Znanstveni dokazi pokazuju da fizičke osobine i osobine ponašanja koje dijele svi ljudi potječu od majmunolikih predaka i da su se razvijale u razdoblju od otprilike 6 milijuna godina.
Jedna od najranijih ljudskih osobina, dvonožnost – sposobnost hodanja na dvije noge – razvila se prije više od 4 milijuna godina. Druge važne ljudske karakteristike – poput velikog i složenog mozga, sposobnosti izrade i korištenja alata i sposobnosti govora – razvile su se u novije vrijeme. Mnoge napredne osobine – uključujući složeni simbolički izraz, umjetnost i razrađenu kulturnu raznolikost – pojavile su se uglavnom tijekom posljednjih 100.000 godina.
Ljudi su primati. Fizičke i genetske sličnosti pokazuju da je moderna ljudska vrsta, Homo sapiens, vrlo blisko povezana s drugom skupinom primata, čovjekolikim majmunima. Ljudi i čovjekoliki majmuni Afrike – čimpanze (uključujući bonobe ili takozvane “pigmejske čimpanze”) i gorile – imaju zajedničkog pretka koji je živio prije između 8 i 6 milijuna godina. Ljudska evolucija započela je u Africi, a velik dio ljudske evolucije dogodio se na tom kontinentu. Fosili ranih ljudi koji su živjeli prije 6 do 2 milijuna godina u potpunosti potječu iz Afrike.
Većina znanstvenika trenutno prepoznaje nekih 15 do 20 različitih vrsta ranih ljudi. Međutim, ne slažu se svi znanstvenici oko toga kako su te vrste povezane ili koje su jednostavno izumrle. Mnoge rane ljudske vrste – zasigurno većina njih – nisu ostavile živuće potomke. Znanstvenici također raspravljaju o tome kako identificirati i klasificirati određene vrste ranih ljudi i o tome koji su čimbenici utjecali na evoluciju i izumiranje svake vrste.
Rani ljudi prvi put su migrirali iz Afrike u Aziju vjerojatno prije između 2 i 1,8 milijuna godina. U Europu su ušli nešto kasnije, između 1,5 milijuna i 1 milijun godina. Vrste modernih ljudi mnoge su dijelove svijeta naselile mnogo kasnije. Na primjer, ljudi su prvi put došli u Australiju vjerojatno u proteklih 60 000 godina, a u Ameriku u zadnjih 30 000 godina. Počeci poljoprivrede i uspon prvih civilizacija dogodili su se u proteklih 12 000 godina.
U nastavku članka donosimo 10 zanimljivih činjenica o ljudskoj evoluciji koje sigurno niste znali!
Ljudi nisu evoluirali od majmuna
Suprotno populariziranoj slici da je čovječanstvo “nastalo” od majmuna, moderni ljudi – Homo sapiens – nisu evoluirali izravno od danas živih majmuna, već imamo zajedničkog pretka, kako smo već i spomenuli. Naši evolucijski putovi odstupili su od onih čimpanza i gorila prije otprilike 6 milijuna godina. Iako s njima dijelimo više od 90% naše DNK (sa čimpanzama čak 99 posto!), majmuni su daleki rođaci, a ne pra-pra-pra (itd.) djedovi i bake.
Na kraju krajeva, dijelimo i 75 posto DNK s kokošama, a čak 60 posto našeg genoma je slično stablu banane! Ljudi dijele velike dijelove genoma s drugim organizmima zbog sličnih osnovnih funkcija života na Zemlji.
Nitko od nas zapravo nije ni pola čovjeka
Oko 43 posto, točnije. Ovoliki dio našeg tijela sastoji se od ljudskih stanica, dok je ostatak mješavina bakterija, virusa i gljivica koje zajedno čine naš mikrobiom. Smatra se da je to individualno za svaku osobu kao i njihov otisak prsta, i igra ulogu u mnogim vitalnim tjelesnim funkcijama od probave do imunološkog sustava.
Zašto nam se dižu dlake na rukama? To može objasniti evolucija
Tjelesne dlake svih sisavaca automatski se dižu kada je hladno. Kad nam je hladno, mišići oko folikula dlake se kontrahiraju, uzrokujući da se dlačice na tijelu usprave i zarobe više zraka kako bi ga zagrijale – refleks koji je ostao iz vremena kad su naši preci imali dugu dlaku. Ali budući da nemamo mnogo dlaka na tijelu, sve što je evolucija ostavila kao znak života naših predaka su ježice na koži.
Zapravo, puni smo evolucijskih ostataka
Evolucija može biti spor proces, a ponekad se stvari zadrže mnogo generacija nakon što prestanu imati svrhu. Ovi ostaci, ili zaostale osobine, nalaze se i u ljudskim bićima. Smatra se da je slijepo crijevo bilo uključeno u probavu naših dalekih predaka, ali čini se da u ljudskom tijelu više nema funkciju. Mnogi primati imaju umnjake za usitnjavanje vlaknaste hrane, no čini se da naši postaju sve istisnutiji kako ljudska čeljust postaje manja s kuhanom, odnosno mekom prehranom.
… ali jutarnje mučnine možda imaju svrhu
Osjećaj mučnine koji je čest kod trudnica može se činiti kao užasna pogreška evolucije, ali ono što se dugo smatralo nesretnom nuspojavom hormona trudnoće zapravo bi mogao biti pametan razvoj događaja. Dok su proizvodi životinjskog podrijetla poput mesa i jaja sada sigurni za konzumaciju zahvaljujući tehnologiji hlađenja, za rane ljude predstavljali su visok rizik od toksina u ranoj trudnoći. Istraživači sada misle da je razvijanje snažne averzije prema ovoj specifičnoj hrani zapravo bio zaštitni mehanizam za izbjegavanje bolesti dok je fetus još bio u ranoj fazi razvoja.
Štucamo jer smo nekada bili ribe
Refleks koji gura vodu preko ribljih škrga i tjera vodozemce da gutaju zrak ljudi su neuspješno kopirali, tvrdi znanost. Umjesto da nam omogući disanje pod vodom, refleks može uzrokovati grč dijafragme – što je ono što znamo kao štucanje.
Mozak nam je narastao nakon što smo otkrili vatru
Istinska evolucija za čovjeka počela je kada smo naučili kuhati hranu na kontroliranoj vatri prije otprilike 790 000 godina— što je značilo da je prosječan čovjek ubrzo konzumirao mnogo manje opasnih bakterija. To je ubrzo dovelo do kraćih ljudskih probavnih trakta, jer je bilo manje potrebe za preradom hrane. Povećana konzumacija zdravog mesa također je dovela do više dostupne energije, što je evolucija pretočila u viša tijela i veće mozgove.
Naša vrsta nastala je prije otprilike 300 000 godina
Ljudska evolucija je priča koja se neprestano mijenja kako se dolazi do novih otkrića. Godine 2017. naša se povijest pomaknula za gotovo 100.000 godina kada je lubanja iz Maroka postala najstariji poznati primjer Homo sapiensa, nadmašivši rekord star 195.000 godina koji su držali drugi ostaci iz Etiopije. Sada se smatra da nije postojala samo jedna “kolijevka” čovječanstva i da su rani ljudi vjerojatno evoluirali na više mjesta u isto vrijeme, diljem Afrike, te da još mnogo toga moramo naučiti.
Plave oči su relativno nova pojava
Većina ljudi imala je smeđe oči do prije otprilike 10 000 godina kada je jedna genetska mutacija iz Crnog mora promijenila oči iz smeđih u plave. Zašto je evolucija tako htjela, nitko zapravo ne zna. Zna se samo da ljudi s plavim očima dijele istog, jednog srodnika. Otprilike 8% svjetske populacije sada ima plave oči.
Ljudska evolucija traje i danas
Još uvijek se prilagođavamo kako bismo se nosili sa svijetom oko nas, a sada znanstvenici mogu pratiti “što evolucija radi danas” u ljudskim genima.
Jedan primjer nedavne promjene koju je kod ljudi potaknula evolucija uključuje sposobnost podnošenja laktoze u mlijeku. U većini dijelova svijeta odrasli ne mogu piti mlijeko jer njihovo tijelo nakon odvikavanja od dojenja isključuje crijevnu proizvodnju laktaze, enzima koji probavlja šećer u mlijeku. Budući da ti ljudi ne mogu probaviti šećer laktozu, pate od simptoma poput nadutosti, grčeva u trbuhu, nadutosti, proljeva, mučnine ili povraćanja.
Ipak, više od 70 posto odraslih Europljana može sasvim sretno piti mlijeko. To sugerira da je mogućnost pijenja mlijeka u odrasloj dobi osigurala snažnu evolucijsku prednost u Europi. To može biti zato što je izloženost suncu bila mnogo manja u Europi i ljudi su imali veću potrebu za vitaminom D koji se nalazi u kravljem mlijeku.