Sigurno ste već mnogo puta u šetnji prirodom ugledali lišajeve – grube i nepravilne izrasline koje prekrivaju drveće i stijene. Možda ste pomislili da se radi o mahovini! Međutim, to nije uvijek slučaj. Otkrijte sve što trebate znati o lišajevima kako biste ih ubuduće nesumnjivo prepoznali, a vjerujemo i da će vas ove činjenice nagnati da prema njima osjećate još i veću simpatiju nego do sada. Riječ je o složenom organizmu koji zapravo i nije organizam! A definitivno nije ni biljka.
Lišajevi se mogu pronaći po cijelom svijetu, od antarktičkog kontinenta do tropskih krajeva, u staništima koja se kreću od valovima poprskanih stijena uz more, do kamenja na rubu snježne granice na planinama; od kišnih šuma do pustinja. U surovim, negostoljubivim okruženjima oni mogu biti jedina vegetacija, a gotovo uvijek su i prvi kolonizatori izloženih površina stijena. Jedina mjesta gdje je malo vjerojatno da će se lišajevi naći su u gradovima ili blizu njih, jer su vrlo osjetljivi na atmosfersko onečišćenje dimom ili ispušnim plinovima.
Jesu li lišajevi mahovina?
Mnogi su zbunjeni kada je u pitanju definicija lišaja – nije li lišaj ona mahovina što raste na stijenama i drveću? Kada ljudi razmišljaju o lišajevima, mnogi misle o njima kao o vrsti mahovine. To ne može biti dalje od istine.
Iako se i mahovina i lišajevi nazivaju nevaskularnim biljkama, samo su mahovine biljke. Mahovine su uključene u skupinu nevaskularnih biljaka koje se nazivaju briofiti ili mahovnjače. Vjeruje se da su mahovine preci biljaka koje danas vidimo, poput drveća, cvijeća i paprati. Lišajevi, s druge strane, nisu ni na koji način slični mahovinama ili drugim pripadnicima biljnog carstva.
Iako su mahovine vrlo primitivne, one imaju strukture slične biljkama koje izgledaju i funkcioniraju poput lišća, stabljike i korijenja. Imaju kloroplaste u cijelom tijelu i mogu fotosintetizirati sa svih strana svojih struktura.
S druge strane, lišajevi su potpuno drugačiji. Nemaju korijenje, stabljiku ni lišće. Pa, što su onda lišajevi?
Lišajevi su kompozitni organizmi
Da, koliko god to neobično zvučalo, lišaj nije jedan organizam, već sadrži najmanje dvije različite vrste života. Baš poput mnogih koralja – koji se sastoje od kolonija sićušnih životinja koje u sebi imaju još sitnije biljke – svaki je lišaj simbiotski odnos između dvaju organizama koji pripadaju različitim kraljevstvima; obično je riječ o simbiozi između gljiva i algi ili cijanobakterija.
Simbiotski odnos znači da vrste uzajamno koriste jedna drugoj. U najjednostavnijem obliku, gljiva okružuje koloniju algi. Alge stvaraju energiju fotosintezom, a gljive algama osiguravaju zaštitu i stanište. Bez zaštite koju pružaju gljive, alge bi uginule. Bez energije koju proizvode alge, gljive bi također umrle.
Kada su mokre, alge postaju vidljive kroz gornji sloj gljive, dajući lišaju zelenu boju koja može nalikovati mahovini. Ali kada su suhi, lišajevi su rijetko zeleni, već su u mnogim živim bojama. Lišajevi također imaju različite oblike rasta, ali nemaju lišće bilo koje vrste, što ih razlikuje od mahovina. Često se nalaze u blizini mahovina; mahovine pomažu razvoju lišajeva jer zadržavaju vodu, koju lišajevi koriste da produže svoj ciklus rasta.
Iako su lišajeve proučavali i imenovali rani botaničari, njihova dvojna priroda isprva nije bila shvaćena. Kada je švicarski botaničar Schwendener 1869. sugerirao da se lišajevi sastoje od alge na kojoj parazitira gljiva, njegovi su suvremenici uzvratili s podsmijehom, smatrajući njegovu teoriju “čisto imaginarnom” i “neutemeljenom vizijom”, ali su kasnije studije pokazale da je Schwendener bio u pravu . Možda je dvojna priroda lišajeva glavni razlog što su slabo proučavani – mikolozi ih ostavljaju algolozima i obrnuto. Vjerojatno je njihov iznimno spor rast i teškoća u uzgoju dodatno obeshrabrila botaničare.
No, čini se da lišajevi polako izranjaju iz tame. U posljednjih pedesetak godina učinjen je znatan rad na njihovoj taksonomiji, što otvara polje za ekološka i fiziološka proučavanja. Priroda čudnog udruživanja dvaju nepovezanih organizama koje rezultira stvaranjem novog entiteta pravilnog oblika i funkcije postavlja mnoge intrigantne probleme u fiziologiji.
Nadalje, studija iz 2016. godine otkrila je da u više od 50 vrsta lišajeva na šest kontinenata, zapravo postoje tri partnera u simbiotskom odnosu, a ne dva. Treći partner je druga vrsta gljive, poznata kao bazidiomicetni kvasac.
Lišajevi su pionirska vrsta
Značaj lišajeva leži uglavnom u njihovoj ulozi pionirskih kolonizatora stijenskih površina. Ti su pioniri uglavnom korasti lišajevi koji, nakon što ustanove koloniju u sićušnoj pukotini na površini stijene, i opskrbljeni vlagom, mogu postupno razgraditi i najtvrđe stijene.
Lišaj može dobiti vodu iz atmosfere i hranjive tvari iz prašine koja pada na steljku, tako da ne ovisi u potpunosti o supstratu. Steljka može biti bogatija nekim elementima, posebice kalijem i fosforom, od stijene na kojoj raste. Ispod takvog lišaja postupno se razvija „organo-mineralni horizont prašine“, što je prvi korak prema formiranju tla. U ovom plitkom sloju raspadnute stijene i organske tvari mogu se ustaliti mahovine, što je sljedeća faza formacije tla. Uspjeh lišajeva kao pionirskih kolonizatora golih stijena i drugih negostoljubivih površina daje im značajnu ekološku važnost.
Još jedna važna funkcija lišajeva je da osiguravaju način preživljavanja u surovim okruženjima u kojima alge inače ne mogu preživjeti. Budući da gljiva može zaštititi svoje alge, ovi organizmi – kojima je inače potrebna voda – na ovaj način mogu živjeti u suhim, vrućim klimama bez umiranja, sve dok postoje povremeni pljuskovi ili poplave kako bi se napunili i pohranili hranu za sljedeće sušno razdoblje. Budući da lišajevi omogućuju algama da žive diljem svijeta u različitim klimatskim uvjetima, oni također osiguravaju način pretvaranja ugljičnog dioksida u atmosferi putem fotosinteze u kisik, što nam je svima potrebno za preživljavanje.
Lišajevi su odličan pokazatelj kvalitete zraka
Za razliku od drveća i cvijeća koji hranjive tvari dobivaju iz tla i kiše, lišajevi hranu potrebnu za preživljavanje dobivaju izravno iz zraka. Budući da se oslanjaju na atmosferu za sve svoje hranjive tvari, mogu rasti gotovo bilo gdje. Lišajevi iz atmosfere apsorbiraju vodu, hranjiva i zagađivače pa nam mogu pružiti vrijedne informacije o okolišu oko nas. Budući da su toliko osjetljivi na promjene kvalitete zraka, služe kao izvrstan pokazatelj razine onečišćenja. Gdje nema lišajeva – nema ni dobrih životnih uvjeta.
Previše sumpora i teških metala može ili ubiti lišajeve ili usporiti njihov rast. Svi teški metali poput bakra ili žive, ugljik, sumpor ili drugi zagađivači u atmosferi apsorbiraju se u steljku lišaja. Toksini se mogu ekstrahirati iz lišajeva i znanstvenici tako mogu odrediti razine toksina u atmosferi.
Lišajevi u ljudskoj upotrebi
Lišajevi imaju nekoliko manjih komercijalnih namjena, ali njihov iznimno spor rast i problemi opskrbe otežavaju njihovu komercijalnu eksploataciju. Uobičajeni pH indikator, lakmus, dobiva se iz vrste Roccella, čije glavne zalihe dolaze s Madagaskara.
Lišajevi su se tradicionalno koristili za bojanje tkanine, ali su ih u komercijalnoj upotrebi potpuno potisnula sintetička bojila. Ekstrakti lišaja također se koriste kao stabilizatori parfema. Zanimljiva su i njihova antibiotska svojstva, koja inhibiraju takve patogene kao što su organizmi tuberkuloze, tinea i lišajevi na koži.
Neki se lišajevi koriste u tradicionalnoj narodnoj medicini, ali nijedan nije u kliničkoj upotrebi, jer su drugi antibiotici jednako učinkoviti i lakše dostupni. U sjevernim krajevima važni su kao hrana za sobove i karibue, a u doba gladi korišteni su kao hrana za ljude.
Lišajevi mogu pomoći u datiranju izloženosti stijena u ledenjačkim morenama ili u odronima stijena. Ako je poznata brzina rasta lišajeva, mjerenjem najvećih biljaka na takvim stijenama može se napraviti procjena vremena od kada su te stijene prvi put bile izložene. Lihenometrija također može biti korisna u procjeni brzine povlačenja snježne granice u planinama.
Zaključak
Ovi sićušni organizmi igraju vrlo važnu ulogu u zdravlju našeg planeta, a služe i kao prozori u svijet zraka. Budući da se za sve svoje hranjive tvari oslanjaju na atmosferu, akumuliraju mnogo različitih vrsta elemenata i čestica unutar svog tkiva. Kada znanstvenici pregledaju uzorke lišajeva, to nam omogućuje da zavirimo u zrak koji udišemo na molekularnoj razini, sve do jednog elementa!
Stoga sljedeći put kad budete šetali šumom i uživali u prizorima, svratite pozornost na mala tkiva koja se granaju po deblima stabala i površinama stijena. Iako su mali, lišajevi su hrabri pioniri, i igraju važnu ulogu u očuvanju zdravlja ljudi i prirode. Ovi nam kompozitni organizmi govore mnogo o zdravlju naših prirodnih područja – govore nam je li zrak koji udišemo čist ili ne.