Prema Zakonu o ugroženim vrstama, definicija ugrožene vrste je “svaka vrsta kojoj prijeti izumiranje u cijelom ili značajnom dijelu njezinog područja”. Zoološki vrtovi se općenito smatraju čuvarima ugroženih vrsta, pa zašto onda aktivisti za prava životinja tvrde da su zoološki vrtovi okrutni?
Zoološki programi uzgoja
Čak i ako zoološki vrt provodi program uzgoja ugrožene vrste, ti programi ne opravdavaju povredu prava pojedinačnih jedinki da budu slobodne. Pojedinačne životinje pate u zatočeništvu za dobrobit vrste. Programi uzgoja u zoološkim vrtovima pomažu nastanak mnogih mladih životinja koje privlače javnost, ali to dovodi do viška životinja u zoološkim.
Suprotno uvriježenom mišljenju, velika većina programa uzgoja u zoološkim vrtovima ne pušta jedinke natrag u divljinu. Umjesto toga, pojedinim jedinkama je suđeno da žive svoje živote u zatočeništvu. Neki se čak prodaju cirkusima, lovačkim objektima (ograđeni prostori) ili za klanje.
Zoološki programi uzgoja i gubitak divljih staništa
Mnoge vrste su ugrožene zbog gubitka staništa. Kako se ljudska bića nastavljaju razmnožavati, a urbane zajednice nastavljaju širiti, tako dolazi do uništavanja divljih staništa. Mnogi ekolozi i zaštitnici životinja vjeruju da je zaštita staništa najbolji način zaštite ugroženih vrsta. Ukoliko zoološki vrt provodi program razmnožavanja za ugroženu vrstu dok nema dovoljno staništa za tu vrstu u divljini, nema nade da će puštanje jedinki obnoviti divlju populaciju.
Programi uzgoja stvaraju situaciju u kojoj će male kolonije za razmnožavanje postojati u zatočeništvu bez ikakve koristi za divlje populacije, koje će se nastaviti smanjivati do izumiranja. Unatoč malim populacijama u zoološkim vrtovima, vrsta će biti učinkovito uklonjena iz ekosustava, što poražava svrhu zaštite ugroženih vrsta sa stajališta okoliša.
Zoološki vrtovi i izumiranje
Izumiranje je tragedija. To je tragedija sa ekološkog stajališta jer i druge vrste zbog toga mogu patiti i jer može ukazivati na problem okoliša kao što je gubitak divljeg staništa ili klimatske promjene. To je također tragedija sa stajališta prava životinja jer znači da su pojedinci vjerojatno patili i umrli preranom smrću.Međutim, sa stajališta prava životinja, izumiranje u divljini nije izgovor za nastavak držanja jedinki u zatočeništvu. Kao što je gore objašnjeno, opstanak vrste ne opravdava gubitak slobode za jedinke u zatočeništvu, koje nerijetko pate od stresa, depresije i dosade, te prakticiraju ponašanje koje ukazuje na psihičke bolesti.
Ugrožene vrste životinja u Hrvatskoj
Kao što zasigurno već znate, i u Hrvatskoj postoje ugrožene i endemične vrste životinja kojima prijeti istrebljenje. Neke od najugroženijih su:
- Bjeloglavi sup
- Sredozemna medvjedica
- Vuk
- Prstac
- Čovječja ribica
- Smeđi medvjed
- Euroazijski ris
- Dabar
- Kuna zlatica
- Kitovi
- Poskok
- Šišmiš
- Macaklin
- Plemenita periska
- Hridinski ježinac
- Mala ušara
- Lombardijska smeđa žaba
- Mekoušna pastrva
- Kopnena kornjača
- Močvarni plavac
Aktivisti za zaštitu prirode i prava životinja na razne načine pokušavaju povećati svijest o ugroženim vrstama, pa tako i u Konzumovim prodavaonicama možete naći Zvjeriće – plišance kojima je cilj educirati, i to osobito najmlađe, o važnosti zaštite divljih životinja i njihovih staništa. Osim edukacije, Konzum je osigurao i donacije za nekoliko organizacija koje se bave zaštitom životinjskog i biljnog svijeta, a donirati su mogli i kupci.
Što kada se susretnete sa zaštićenom životinjom
Ukoliko se ikada susretnete s ugroženom vrstom, važno je imati na umu nekoliko pravila: ne smijete ih uznemiravati, uzeti ili uništiti njihova jaja, gnijezda, leglo i sl., te, naravno, nikako ih ne smijete uhvatiti ili ubiti. Kazne za spomenute prekršaje iznose od 1.000€ do 27.000€. Ukoliko pronađete mrtvu ili ozlijeđenu zaštićenu životinjsku vrstu, morate navedenu situaciju prijaviti Hrvatskoj agenciji za okoliš i prirodu (HAOP) putem ovog obrasca.