Često opjevana u dječjim pjesmicama, krhka i očaravajuća, visibaba je jedna od najljepših proljetnica našeg kraja i jedna od biljki koju je bilo potrebno zaštiti iako je prilično rasprostranjena. Nosi nadimak “vjesnik proljeća” jer njezinom pojavom znamo da je to godišnje doba na vratima. Njena je zaštita uvedena kako bi se spriječilo nestajanje njenih staništa, s obzirom na to da je riječ o biljci koja bi zbog svoje ljepote bila vrlo brzo previše iskorištavana u komercijalne svrhe.
Vjesnik proljeća kao Bijeli ukras šuma i livada
Visibaba ili Galanthus nivalis je najranija i najljepša proljetnica koja dolazi iz porodice sunovrata, a njeno prvo pojavljivanje je obično već u siječnju, bez obzira na hladne temperature ili snijeg. Visibaba je višegodišnja trajna zeljasta biljka koja se razvija iz lukovice, a naraste do visine od 15 centimetara. Ima dva lista na dnu stabljike, a na njenom samom vrhu se nalazi bijeli cvijet čija je glavica spuštena u smjeru tla. Ovaj nježni cvijet se sastoji od šest latica od kojih tri velike okružuju unutarnje tri manje stvarajući posebno lijepu ravnotežu u cvijetu.
Ovaj se vjesnik proljeća razmnožava putem sjemenki koje raznose mravi i vjetar, a sjemenke se nalaze u tobolcu sa sjemenkama. Visibaba voli sjenovita i vlažna staništa pa ju najčešće možemo uočiti u vlažnim šumama i gajevima, a često ju se može pronaći i uz obale rijeka. Visibaba je jedna od najomiljenijih vrtnih proljetnica pa se često uzgaja i sadi u vrtovima.
Visibaba je slabo otrovna biljka pa se s njom mora postupati s određenom dozom opreza. Ipak, neki njeni dijelovi se iskorištavaju za izradu Bachovih cvjetnih kapi. Riječ je o ljekovitim kapima koje se koriste za liječenje depresije, potištenosti i melankolije, ali nju ne treba pripremati na vlastitu ruku.
Iz lukovica visibabe je također izolirana jedna vrsta alkaloida za kojeg je ustanovljeno da usporava napredovanje Alzheimerove bolesti i demencije.