Plemenita periska jedna je od školjki iz porodice pinnidae, porodice lepezastih školjki, koja broji dvanaest vrsti školjaka na čitavoj planeti, a na Jadranu se nalaze samo dvije od njih. Jedna od njih je vrlo poznata školjka imena Periska, latinskog naziva pinna nobilis. Ova je periska najveća i najčuvenija mediteranska endemska školjka koju se ne može naći nigdje drugdje te je zbog toga strogo zaštićena. Još bitniji razlog za njeno očuvanje je drastično smanjenje njene populacije u moru.
Periska se u Jadranskom moru nalazi uz čitavu obalu ali na različitim dubinama pa je tako možete naći i na pola metra dubine, ali i na četrdeset metara dubine. Periska voli pjeskovito i muljevito dno bogato morskim cvjetnicama i to je okružje u kojem ona najviše prosperira.
Plemenita periska – od male školjke do diva
Perisku smatramo najvećim jadranskim školjkašem. Njena veličina ovisi o njenom smještaju pa tako u plitkim vodama periska naraste do veličine ne veće od pola metra dok u dubinama može narasti do divovskih veličina, osobito ako se nalazi na livadi morskih cvjetnica koje joj pružaju veliku količinu organskih tvari kojima se hrani i uz pomoć kojih raste.
Periskin vanjski izgled je vrlo zanimljiv. Osim što izgleda kao šiljati trokut s jednom zaobljenom stranom jako je fascinantan i njen položaj u moru. Periska naime ne leži na dnu kao većina drugih vrsta školjkaša već strši okomito iz morskog dna. Periska u sebi ima posebnu žlijezdu koja stvara tzv. bisusne niti koje ju drže pričvršćenu na dno u tom neobičnom uspravnom položaju. Jos je neobičnije što je za tlo pričvršćena užim, šiljatim dijelom, dok joj je širi dio okrenut gore. Ova školjka izgleda kao da prkosi svim uobičajenim pravilima mora.
Jedna od češćih zabluda je da je u pitanju čvrsta i robusna školjka što je utemeljeno na njenoj veličini, ali je zapravo riječ o prilično krhkoj školjki koja se može lako slomiti. Periska je i doslovno plemenita školjka jer u svojoj glatkoj unutrašnjosti boje sedefa može stvoriti prekrasne crvenkaste bisere u obliku suze. S vanjske strane školjka nije toliko atraktivna, većinom zbog svog okoliša. Mlade periske prekrivene su ljuskama cijelom površinom tijela, no kod starijih dolazi do obrastanja bližim sjedilačkim organizmima kao što su alge i spužve stoga periske znaju biti prilično obrasle njima.
Plemenita periska – zanimljivosti
Ovoj su jedinstvenoj školjci glavnina obroka uglavnom fitoplanktoni koje ona konzumira revno ih filtrirajući kroz vodu. Da bi se prehranila, ova periska ponekad filtrira i do dvije tisuće litara vode kako bi si osigurala hranu.
Plemenita periska je hermafrodit s dominirajućim muškim spolom u mladosti, a ženskim u starijoj dobi. Činjenica da je hermafrodit, periski olakšava razmnožavanje jer joj ne treba niti spermij niti jajašca drugih školjaka – ona ispušta oboje i na taj način oplođuje ličinke koje se dalje samostalno razvijaju u moru.
Velik broj ličinki strada od strane različitih morskih grabežljivaca no one koje uspiju preživjeti se usidre na jednom mjestu nakon nekog vremena lutnje i tamo počinje njihov rast do neslućenih veličina.
Spašavanje periske u Jadranskom moru
Plemenita periska je uvijek bila interesantna ljudima, još od doba antike kada je korištena za hranu zbog svog ukusnog mesa i kada su se njene bisusne niti koristile za izradu odjeće i nakita. Ljudi je vole i zbog bisera, ali i zbog njene veličine pa je često korištena kao ukras.
Često vađenje periski i njeno nestajanje uzrok je tome što je već 1977. godine zabranjeno njeno vađenje iz mora, a uz taj direktni ljudski faktor na njeno nestajanje je utjecalo još mnogo drugih. Neki od njih su nestajanje morskih cvjetnica od kojih ona živi, zagađenje mora, izgradnja luka i marina te još mnogo drugih.
Još jedna groznija sudbina dočekala je ovu školjku 2019. godine kada je došlo do njenog pomora u Jadranskom moru, koji se dogodio i na ostalim dijelovima Mediterana. Pomor je krenuo 2016. godine na obalama Španjolske, a na kraju je stigao i do Jadrana.
Sada se u Jadranu nalazi jako mali broj živih periski, a njihov je najvjerojatniji položaj Riječki zaljev koji je djelomično izoliran i ima nižu temperaturu mora pa će to možda pomoći u spašavanju ove vrste. No, znanstvenici ne gaje velike nade jer brzo odumiru, a još se ne zna kako im pomoći. Na nekoliko mjesta na Mediteranu, u Španjolskoj, Grčkoj i na još par mjesta plemenite su periske uspjele preživjeti zato jer su bile smještene u izoliranim zaljevima do kojih nisu stigle bakterije koje su uspjele uništiti jednu čitavu životinjsku vrstu koja se godinama štitila i koja je narasla do velikog broja baš zbog te zaštite prirode i periski.
Hrvatski biolozi su uspjeli održati na životu tridesetak školjki tako što su ih izdvojili iz mora, ali je pitanje hoće li se one moći razmnožavati van svog uobičajenog morskog okoliša.