Veliki puž bačvaš dugogodišnji je stanovnik Jadranskog mora, ali je zbog svoje ljepote morao biti uvršten na popis zaštićenih životinja kako bi se smanjio izlov te kako bi se zaustavila degradacija populacije. Ovo je jedna od mnogih životinjskih vrsta čiji opstanak u moru ugrožava čovjek svojim izlovom.
Osim puža bačvaša postoje još dvije vrste puževa koje su zaštićene, a to su prugasta mitra i tritonova truba koje su također vrlo atraktivne.
Puž s mnogo neobičnih karakteristika
Puž bačvaš ili lat. Tonna galea jedan je od većih jadranskih puževa i može narasti do veličine od 30 centimetara. Živi sam ili u grupi na dubinama ne plićim od deset metara do stotinu i dvadeset metara, a najviše voli pjeskovita i muljevita morska dna.
Kućica mu je lijepog bačvastog oblika, ali prilično velika zbog čega je i relativno krhka. Ljuska kućice je stoga i vrlo lagana što je neobično jer je obično kod puževa teža što je kućica veća. Puž ima bijelo tijelo prekriveno pjegama crne boje, a vanjska usna kojom se kreće je vrlo valovita i široka, smeđe ili crne boje na rubovima.
Jedna od rijetkih karakteristika koju puž bačvaš ima, a vrlo je rijetka među gastropodima tj. puževima, je njegova mogućnost luminescencije. Puž svijetli zelenkastom bojom kada se kreće vodom s potpuno raširenim stopalom.
Još jedna zanimljivost vezana je uz njegovu prehranu. Ovaj je puž mesojed i hrani se bodljikašima, mekušcima, rakovima i slično. Mnogima je nevjerojatno kako takva životinja može biti predator, ali puževi su se prilagodili ovisno o tome gdje ima hrane. Najviše voli jesti trpove no i oni imaju svoj obrambeni mehanizam pa ih ponekad ne može pojesti.
No da bi neke od njih ulovio ili mogao pojesti puž koristi svoju sumpornu kiselinu koju luči iz pljuvačnih žlijezdi, a koja može biti koncentrirana u jačini od 2% do 5%. Ona mu služi za otapanje ljušture svog plijena i tako omogućava hranjenje. Istu tu kiselinu puž će ispustiti kada se nađe u opasnosti i kada je u neposrednoj blizini predatora.
Puž bačvaš u Hrvatskoj
Ovaj krhki i lijepi puž rasprostranjen je po čitavom svijetu, a u hrvatskom Jadranu ga se može pronaći u priobalnom području, do nekoliko nautičkih milja od obale. Rijetko ga se može naći na sjevernom Jadranu, ali je zato vrlo rasprostranjen u srednjoj Dalmaciji, ponajviše u zaljevima i kanalima.
Uvršten je na popis strogo zaštićenih životinja još 1994. godine nakon što je uočeno smanjenje njegove populacije radi prevelikog izlova. Lovi se zbog svog lijepog izgleda i velike školjke pa su njemu trenutno najveći neprijatelji za opstanak vrste upravo ljudi. Najčešći razlog izlova je prodaja suvenira.