Što je aurora borealis? Aurora Borealis je prirodni svjetlosni fenomen (polarna svjetlost) koji nastaje kad nabijene čestice sa Sunca uđu u Zemljino magnetsko polje i sudare se s plinovima u gornjoj atmosferi, pa se energija oslobodi kao svjetlo. NASA to opisuje kao izravnu “igru” između Sunčeve aktivnosti, magnetosfere i atmosfere.
Kad se pitamo što je aurora borealis, u praksi mislimo na sjevernu polarnu svjetlost: svjetleće “zastore” i lukove koji se najčešće pojavljuju u visokim geografskim širinama. Aurora Borealis nije samo lijepa kulisa za putovanja, nego i vidljiv znak da se u svemirskom vremenu iznad nas događa nešto dinamično. Britannica je definira kao svjetleći fenomen gornje atmosfere, tipičan za visoke širine u obje hemisfere.
Key takeaways
- Aurora borealis je polarna svjetlost nastala sudarima sunčevih čestica i atmosfere.
- Najčešće se vidi blizu polova, ali ponekad i južnije.
- Boje ovise o kisiku, dušiku i visini pojave.
- Prognoze i indeksi pomažu u planiranju promatranja.
Kako nastaje polarna svjetlost u nekoliko jasnih koraka
Sunce stalno šalje tok nabijenih čestica (solarni vjetar). Kad dođe do pojačane aktivnosti, magnetsko polje Zemlje “usmjerava” dio tih čestica prema polarnim područjima, gdje ulaze u atmosferu i pobuđuju atome i molekule. Kad se ti plinovi “vrate” u mirnije stanje, emitiraju svjetlost koju vidimo kao auroru. Ovaj mehanizam je temeljni odgovor na pitanje što je aurora borealis, a dobar sažetak procesa daje NASA.
Što je aurora borealis i zašto se najčešće vidi na sjeveru
Što je aurora borealis u geografskom smislu? To je sjeverna verzija polarne svjetlosti koja se tipično pojavljuje unutar tzv. auroralnog ovala, pojasa oko magnetskog pola. Zato Aurora Borealis “voli” mjesta poput sjeverne Norveške, Islanda, sjeverne Švedske i Finske: tamo smo bliže zoni u kojoj se čestice najčešće spuštaju u atmosferu.
Kad je geomagnetska oluja jača, oval se može proširiti prema nižim geografskim širinama, pa auroru ponekad uhvatimo i znatno južnije nego inače. Upravo zato praćenje upozorenja i prognoza ima smisla, jer Aurora Borealis nije “programirana predstava” nego reakcija na Sunce i magnetsko okruženje Zemlje.
Zašto nam je na fotkama aurora često “jača” nego uživo
Naše oči u mraku slabije vide boje nego kamera s dužom ekspozicijom, pa fotografija često izvuče intenzivnije zelene, ružičaste ili ljubičaste tonove. Zato se ne razočaramo ako uživo vidimo suptilniji sjaj: to je i dalje aurora borealis, samo je percepcija drugačija.
Boje aurore: što nam zapravo govori zeleno, crveno i ljubičasto
Aurora Borealis može biti zelena, crvena, plava, ljubičasta ili ružičasta. Boja ovisi o tome koji je plin pobuđen i na kojoj se visini sudar dogodio. Prema NOAA, najčešća je blijedozelena boja (oko 557,7 nm) koja dolazi od pobuđenog atomskog kisika, dok se duboko crvene nijanse vežu uz kisik u drugačijem energetskom stanju; druge boje često dolaze od dušika. Jednostavno objašnjenje za “tko svijetli i kako” daje i NASA Space Place.
| Boja koju vidimo | Najčešći uzrok | Što to znači u praksi |
| Zelena | Kisik | Najčešći scenarij za aurora borealis i fotografije “zelenih zavjesa” |
| Crvena | Kisik (na većim visinama) | Rjeđa; često se vidi tijekom jače aktivnosti ili kao gornji rub zavjese |
| Plava / ljubičasta | Dušik | Češće se javlja pri jačoj aktivnosti i niže u strukturi prikaza |
Kako pratimo prognozu i povećavamo šanse da je vidimo
Kad planiramo lov na Aurora Borealis, ne oslanjamo se na osjećaj nego na podatke. NOAA Space Weather Prediction Center objavljuje alate koji nam pomažu procijeniti aktivnost, a Aurora 30 Minute Forecast daje kratkoročnu procjenu položaja i intenziteta aurore.
Korisno je razumjeti i Planetary K-index: što je veći, to je geomagnetska aktivnost jača i veća je šansa da se aurora borealis “spusti” južnije. I dalje vrijedi pravilo terena: trebamo tamno mjesto bez svjetlosnog onečišćenja, vedro nebo i strpljenje.
Zaključak
Sad kad znamo što je aurora borealis, lakše nam je i doživjeti je bez mitova: Aurora Borealis nije magija “iz vedra neba”, nego precizan fizički fenomen koji ovisi o Suncu, Zemljinom magnetskom polju i atmosferi.
Kad kombiniramo prognozu, tamno nebo i pravi trenutak, šanse skaču, a iskustvo ostaje kao jedno od onih koje se pamti cijeli život. Usput, ovaj fenomen je dobar podsjetnik na to što je ekosustav u širem smislu: povezani sustav u kojem promjena u jednom dijelu (Sunce) može imati vidljiv efekt u drugom (naše nebo).