Vrste i staništa

Ivanjski rovaš – naš najmanji gušter

Ivanjski rovaš ili Ablepharus kitaibelli je najmanja vrsta guštera u Hrvatskoj i može ga se pronaći na vrlo uskom području istočnog dijela Hrvatske stoga je strogo zaštićen i nad njim se vrši redoviti monitoring kako bi se osigurao opstanak vrste.

Ivanjski rovaš i njegov život na Papuku

U pitanju je mala vrsta guštera koja, zajedno s repom, može narasti do najveće duljine od 13 centimetara. Vrlo je duguljast tako da i njegov rep izgleda kao dio trupa i teško je uočljivo mjesto na kojem rep počinje. Noge su mu izrazito malene i kratke te djeluju kao da su premalene za njegovo tijelo, a nisu niti slične nogama ostalih guštera. No, noge su mu zapravo velika pomoć kada se nađe u opasnosti jer je u mogućnosti savinuti ih pod tijelo u potpunosti i pobjeći na način kako to obično rade zmije – vijuganjem.

Kao i ostali gušteri iz roda Ablepharus ni on nema kapke na očima, a mužjaka i ženku nije nikako moguće razlikovati putem vanjskog izgleda jer izvana izgledaju potpuno identično. Zbog njegove veličine prehrana mu je ograničena na male člankonošce kao što su pauci i neke vrste kukaca, a on je sam ugrožen od puno više predatora. Najopasniji protivnici su mu ptice i sisavci, ali i drugi veći gušteri.

Ivanjski se rovaši pare u proljeće i to na neobični način: mužjak odabranu ženku ugrize i oplodi u manje od šezdeset sekundi. Nakon oplodnje, ženki će trebati nekoliko tjedana da izlegne jaja, a većinom se radi o dva do četiri jajeta. Mladim rovašima je potrebno tri mjeseca da se izlegnu, a tada su veliki samo 3 cm. Mladi rovaši izlegnu se s crvenim repićem.

Ivanjski rovaš u Hrvatskoj

Ova jedinstvena vrsta guštera trenutno obitava samo na južnim obroncima planine Papuk i u nekim dijelovima parka Ilok. U parku Papuk je pronađena 2008. godine i otada je pod budnim okom zoologa te je svrstana u strogo zaštićene vrste.

Područje njegovog obitavanja su brežuljci i stepe te travnjaci s malo raslinja i kamenja, a voli nastanjivati i rubne dijelove šuma ili otvorene šume. S obzirom na to da većinu vremena provodi na tlu ili blizu njega bitno mu je da je u blizini šume jer se u slučaju opasnosti brzo može sakriti pod lišćem i travom.

Ivanjski je rovaš ugrožen zbog fragmentacije staništa, a s obzirom na to da živi na jako malom arealu od nekoliko hektara, dovoljna je jedna značajna promjena da rovaš zauvijek nestane.

Similar Posts

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *