Jedni od najveličanstvenijih stvorenja koja lete plavim nebom su svakako orlovi. Ove su životinje ptice iz porodice jastrebova, a u toj se velikoj porodici nalazi mnogo vrsta orlova, od orlova krstaša do surog orla i orla zmijara.
Orlovi pripadaju skupini ptica grabljivica i mogu se pronaći na svim svjetskim kontinentima. Samo u Europi živi pet različitih vrsta orlova koji svoje domove pronalaze u toplijim i južnijim krajevima Europe, uvijek birajući šumska planinska područja, nizine bogate biljnim i šumskim zajednicama i vodom, pa su mnoge vrste stoga i stanovnici morskih krajeva uz obalu.
Mi ćemo svoju pažnju posvetiti orlu štekavcu, još nazvanom bjelorepim orlom, koji je jedina vrsta orla iz obitelji Haliaeetus koju se može susresti na europskom području. Orao štekavac smatra se najvećom pticom grabljivicom Panonske nizine, a nalazi se na vrhu hranidbenog lanca pa nema životinje koja ih proganja niti imaju prirodnih neprijatelja.
Orao štekavac jako je vezan uz svoju obitelj
Mužjak orla i njegova ženka suputnica imaju snažnu i čvrstu vezu i suputnici su za cijeli život. Ovo se može osobito dobro vidjeti praćenjem njihovih letova u kojima se ženke sinkronizirano obrušavaju u letu. Iz istog razloga oni često i lete zajedno i njihova je povezanost i više nego očita.
Kako smo već rekli, orao štekavac nema neprijatelja u prirodi, ali nažalost ih ima u društvu – čovjek je njemu najveći neprijatelj. Čovjek svojim djelovanjem uništava njihova staništa, sječe šume koje su orlovima domovi, isušuje vodena područja koja on koristi za život, a posebno strašno je čovjekov lov na orlove i njihovo hvatanje.
Hrvatska je oduvijek bila relativno sigurno utočište za orlove, i 2005. godine izbrojano je 150 parova orlova u Hrvatskoj. U jednom je periodu njegov broj izuzetno smanjen pa je zbog toga orao uvršten na popis ugroženih ptica i zakonom je zabranjeno loviti ga i uništavati njegova staništa.
Orao je izgledom vrlo veličanstvena i ponosna ptica, dugačka do jednog metra i s rasponom krila do velikih 2,5 metara. Interesantno je da je u obitelji orlova ženka zapravo fizički nadmoćnija. Naime, muški orlovi teže do 5 kg i imaju raspon krila do otprilike 2 metra, dok ženke mogu imati i do 7 kilograma s još širim rasponom krila. Zoologe je fasciniralo otkriće ženke orla s Grenlanda koja je imala raspon krila nešto više od 2,5 metara.
Neki dijelovi tijela orla štekavca mijenjaju se s godinama, pa tako mladi orlovi imaju crne kljunove koji se s godinama pretvaraju u žute. Boja njihovog perja se mijenja na isti način tako da s tamnog perja orlovi štekavci prelaze na sve svjetlije nijanse kako postaju stariji.
Iako orao u prirodi može doživjeti i preko 30 godina, većina orlova živi od deset do petnaest godina. Orao svoju spolnu zrelost dostiže u periodu oko sedme godine života. Tada orlovi biraju svoje doživotne partnere i stvaraju zajednička gnijezda, označavajući time svoj teritorij. To se događa početkom godine i tada se na jednom području razvija čak i do tri gnijezda.
Za gniježđenje orlovi uvijek biraju stara i visoka stabla s velikim krošnjama, i obično je riječ o hrastovima lužnjacima, vrbama ili topolama. Postoji dobar razlog zašto biraju baš takvo drveće: ono jedino može izdržati visoka orlovska gnijezda koja mogu težiti par stotina kilograma.
Čak i u razmnožavanju orlovi pokazuju iznimnu obiteljsku povezanost. To se vidi u periodu inkubacije položenih jaja (kojih je obično između jedan i tri jajeta), kada i mužjak i ženka zajedno i naizmjenično brinu o jajima. Mladi orlovi s roditeljima koji ih hrane žive do 2 mjeseca nakon čega se polako osamostaljuju i napuštaju dom već u dobi od 4 mjeseca. Nakon toga krenu u „lutanje“ koje čini većinu njihovog života sve do perioda spolne zrelosti kada pronalaze svog partnera i smiruju se.
Hrvatski nacionalni parkovi – rajska mjesta za orlove štekavce
U Hrvatskoj, orlovi štekavci nastanjuju doline velikih rijeka: Save, Drave i Dunava. Gotovo pola cjelokupne populacije orla štekavca gnijezdi se u samo dva nacionalna parka koja su najbogatija vodom i močvarnim područjem kojeg ovi orlovi toliko vole, a u pitanju su Kopački rit i Lonjsko polje.
Važnost ovih područja za orlove je ogromna jer im ona omogućuju dobre izvore hrane i sigurnost gniježđenja koju teško mogu igdje drugdje pronaći. Također im odgovara velika udaljenost od naseljenih područja jer ih ljudska prisutnost i djelatnost jako uznemirava, a nacionalni parkovi su idealno mjesto za uživanje u miru.
Zoolozi stalno naglašuju koliko je bitno da se čuvaju staništa orlova jer se time može ugroziti njihova populacija. Odličan primjer za to je nesmotrena gradnja novih šumskih cesta u području gdje orlovi imaju svoja gnijezda i intenziviranje projekata vezanih uz navodnjavanje.
Potencijalnu ugrozu nose i lovci čije cjelogodišnje kretanje po šumi može utjecati na to da orao napusti svoje gnijezdo i potraži novi dom na nekom drugom mjestu. Dio te ugroze svakako nose i ljudi koji komercijalno iskorištavaju vode i šume smanjujući njihova staništa na taj način. Ovo se posebno odnosi na česta isušivanja močvarnih tla.