Vrste i staništa

Velecvjetni kukurijek – snježnica

Velecvjetni kukurijek ili snježnica je podvrsta crnog kukurijeka, što je vrlo zanimljivo s obzirom na to da je ova biljka potpuno bijelog cvijeta. Zakonom je zaštićena radi prekomjernog ubiranja što nije neobično jer je riječ o biljci prekrasnog cvijeta pa stoga ne čudi da je poznata i po imenu božićna ruža.

Kukurijek – otrovan i ljekovit

Snježnica ili kukurijek je biljka iz porodice Helleborus tj. kukurijeka, kojih u Hrvatskoj ima otprilike desetak vrsti. Mnoge od njih su endemske, a većina je zaštićena. Snježnica raste u različitim vrstama šuma. Od bukovih i grabovih do borovih i smrekinih šuma.

Ova je vrsta biljke trajnica, a njen je korijen iznimno snažan i čvrsto se drži za tlo. Raste do visine od 15 centimetara. Grmići koji izrastu iz korijena su vrlo dekorativni jer se na njima nalaze prekrasni cvjetovi, ali baš je ta ljepota ono što ugrožava samu biljku jer ju se previše bere. Listovi biljke su nazubljeni i perasto razdijeljeni.

Velecvjetni kukurijek cvate u rano proljeće i ukrašavaju ga veliki, bijeli cvjetovi. Cvjetovi su prilično veliki i neki od njih su i do osam centimetara u promjeru. Svaka stabljika ima dva do tri cvijeta na sebi, a prašnici upadljive žute boje su vrlo uočljivi. Ti će bijeli cvjetovi postati ružičasto nijansirani nakon sazrijevanja, a nakon cvatnje pozelene i preobraze se u plod pun sjajnih sjemenki.

Svoje narodno ime snježnica je dobio po činjenici da bijeli cvjetovi propupaju bez obzira na snijeg koji se nalazi na njima. Razdoblje cvatnje traje oko dva mjeseca, a s obzirom na to da joj ne smetaju niske temperature ova biljka može cvasti i pod snježnim pokrivačem.

Snježnica u Hrvatskoj

Ova se biljka u Hrvatskoj može pronaći na neutralnim i blago alkalnim tlima, koja su suha i dobro propusna pa joj odgovaraju rendzine. Posebno voli bukove šume, a najviše joj odgovaraju sjenovita područja.  Najviše je ima na brdskim područjima Žumberačke gore, Samoborskog gorja, Velebita i Gorskog kotara. Na istoku se ne može naći dalje od Papuka.

Latinsko ime ove biljke Helleborus nastalo je od grčkih riječi ‘helo’ što znači smrtonosno i riječi ‘bora’ što u prijevodu znači jelo. Ovo je ime dobila jer su joj svi njeni dijelovi otrovni, od korijena do cvijeta. No, bez obzira na to što su otrovni, oni se koriste u homeopatiji kao lijek, a bitno je to prepustiti homeopatima!

Ova je biljka zaštićena tek nedavno, 2005.godine, jer je utvrđeno da se prekomjerno bere i da je smanjen njen broj na staništima. To je situacija i kod većine ostalih vrsti kukurijeka.

Similar Posts

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *