Divlje vrste čine:

  • primjerci samoniklih biljaka, gljiva i slobodnoživućih životinja te njihovi uzgojeni primjerci,
  • njihovi razvojni oblici (jaja, ličinke, kukuljice, sjemenke, plodovi, miceliji i dr.),
  • njihovi dijelovi i derivati,
  • i od njih dobiveni lako raspoznatljivi proizvodi.

U Zakonu o zaštiti prirode i podzakonskim aktima koristi se naziv „vrsta“ koji označava klasifikacijsku jedinicu bilo koje razine u taksonomiji (imenovanju) organizama, a odnosi se na vrste i niže sistemske kategorije.

Divlje vrste koje su ugrožene Ministarstvo pravilnikom proglašava strogo zaštićenim na prijedlog Državnog zavoda za zaštitu prirode, a na temelju procjene ugroženosti pojedinih vrsta i obveza koje proizlaze iz međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka i koji su na snazi.

Zaštitu uživaju i samonikle biljke i gljive, te divlje životinje koje se nalaze u nacionalnom parku, strogom rezervatu, te u posebnom rezervatu ako se radi o samoniklim biljkama, gljivama, te divljim životinjama radi kojih je područje primarno zaštićeno, kao i sve podzemne životinje, i kad nisu zaštićene kao pojedine vrste.

Kako bi se spriječio negativan utjecaj na autohtonu floru i faunu zabranjeno je uvođenje alohtonih (stranih) divljih vrsta u prirodu na područje Republike Hrvatske i u ekološke sustave u kojima prirodno ne obitavaju, a iznimno Ministarstvo može izdati dopuštenje za uvođenje ako je ono znanstveno i stručno utemeljeno i prihvatljivo s gledišta zaštite prirode i održivog gospodarenja, što se utvrđuje temeljem studije o procjeni rizika uvođenja na prirodu.

Ponovno uvođenje nestalih divljih svojti u prirodu na području Republike Hrvatske može se obavljati uz dopuštenje Ministarstva, koje se izdaje na temelju studije o procjeni rizika ponovnog uvođenja na prirodu.