Kornjače, pa tako i kornjača čančara, gmazovi su koji se smatraju najstarijim živim vrstama. Zbog njihove dugovječnosti i malih promjena u izgledu tijekom milijuna godina, često se nazivaju “živim fosilima”.
Svi gmazovi, a to uključuje i kornjače, imaju sposobnost da im se tjelesna temperatura mijenja ovisno o temperaturi okoline, što je poznato kao promjenjiva tjelesna temperatura.
Kornjače su najpoznatije po svom tvrdom oklopu koji je srastao s njihovom kralježnicom i rebrima, a koji im pruža zaštitu od ozljeda i predatora. Kada su izložene opasnosti, kornjače mogu povući svoje glave, vratove, noge i repove unutar oklopa kako bi ih zaštitile.
Postoji oko 330 poznatih vrsta kornjača koje se razlikuju po svojim karakteristikama i staništima. Ovisno o uvjetima života, kornjače se dijele na kopnene, slatkovodne (poput onih koje žive u jezerima i rijekama) i morske kornjače.
Kornjača čančara zakonom je zaštićena vrsta kopnene kornjače u Republici Hrvatskoj i ima značajno mjesto u hrvatskoj fauni. Osim u Hrvatskoj može se pronaći i u nekim drugim zemljama Europe, a većina populacije živi na Sredozemlju.
No znate li zašto je zaštićena vrsta? Ova je kornjača ugrožena jer kontinuirano gubi svoje prirodno stanište čime joj se smanjuje populacija, ali i zbog toga što je mnogi uzimaju iz njenog prirodnog okruženja i drže kao kućne ljubimce.
Kornjača čančara – 20 činjenica koje morate znati
1. Kornjača čančara je jedina kopnena kornjača u Republici Hrvatskoj.
Kornjača čančara ili obična čančara pripada porodici Testudinidae, a latinsko joj ime glasi Testudo hermanni. Ovo je jedina kopnena kornjača u Hrvatskoj, a najviše primjeraka živi u Dalmaciji jer im odgovara topla mediteranska klima koja tamo vlada.
2. Drugo ime joj je Hermannova kornjača.
Kornjača čančara, poznata je i kao Hermannova kornjača. Hermannova kornjača tj. Testudo hermanni nazvana je tako po francuskom prirodoslovcu Jeanu Hermannu koji je živio u 18. i 19. stoljeću. Jean Hermann je bio poznat po svom radu na proučavanju gmazova, a kornjače su mu bie jedna od glavnih tema njegovih radova.
Kao priznanje njegovim znanstvenim doprinosima, ova je vrsta kornjače nazvana Hermannova kornjača, njemu u čast.
3. Kornjača čančara je odlična u kamuflaži.
Razlog za to je njena maslinasta boja oklopa s tamnim šarama zbog čega se prilično lako može uklopiti u okolinu u kojoj se nalazi malo više bilja.
Donji dio oklopa ima crni rub cijelom vanjskom dužinom, dok je glava bojom vrlo slična oklopu. Ima zanimljivu kukastu gornju čeljust te kratke noge s velikim ljuskama.
Cjelokupni izgled kornjače čančare odgovara bojama koje ju okružuju u travnatim kamenjarima u kojima obitava, a nije ju lako niti uočiti zbog njene veličine: najveća kornjača nema duljinu preko 30 centimetara.
4. Kornjača čančara obitava u toplim krajevima.
U Hrvatskoj, kornjače čančare obitavaju u Istri i Dalmaciji, ali vole i otoke. Otoci Cres, Lošinj i Krk čest su dom ove posebne životinje. Osim u Hrvatskoj, one se mogu pronaći i u drugim zemljama poput Italije, Grčke, Albanije i nekih dijelova Balkana.
Svoje stanište u manjem broju imaju i na jugoistoku Španjolske i Balearima, na jugu Francuske i Korzici, Siciliji i Sardiniji, Crnoj Gori, te dijelovima Bosne i Hercegovine, Bugarske i Rumunjske.
5. Kornjače čančare vole sunce.
Na kornjaču čančaru možemo naići na sušnim, polupustinjskim i travnatim područjima, kao i na šumskim rubovima, livadama i kamenjarima, što je njeno omiljeno stanište.
Ova vrsta kornjače najviše voli suha staništa s obiljem sunca, niskom vegetacijom i pristupom skrovištima kao što su grmovi ili stijene. Dakle, njeno prirodno stanište su suhi travnati krajevi, a ne guste šumske regije, iako se može naći i uz rubove nekih šumskih područja.
6. Kornjača čančara je biljojed, osim u nuždi.
To znači da jede gotovo sve vrste bilja: travu, cvjetove, lišće, plodove i korijenje. Iako je biljojed ponekad može pojesti crve ili druge sitne beskralježnjake ako se nalaze u blizini ili se nađu na biljkama koje je izabrala za obrok.
Nema zube već čvrstu kljunastu čeljust koja joj služi za hranu, a hrani se nakon podneva, obično kasnije poslijepodne ili navečer.
Ponekad, u periodu dugotrajne suše ili nedostatka hrane, kornjača čančara poveća konzumaciju sitnih beskralježnjaka kako bi preživjela, ali nije joj potrebno puno jer može tjednima biti bez hrane.
U stanju je jesti jako sporo i to satima, ali isto tako može dugo biti gladna.
7. Kornjača čančara spava zimski san.
Ova je kornjača najaktivnija tijekom dana i većinu vremena provodi jedući ili odmarajući. Voli sunčanje, ali i hladovinu. Tijekom zime kornjača čančara ulazi u hibernaciju i to vrijeme provodi plitko zakopana pod zemljom. Ovu rupu kopa već krajem listopada, čim osjeti da je zima pred vratima.
Zbog svog čvrstog oklopa, odrasle kornjače čančare rijetko postaju plijen, stoga nemaju mnogo prirodnih neprijatelja te mogu u miru odspavati svoj zimski san i probuditi se kada im temperatura okoliša bude ponovno odgovarala. Slično radi i zelembać, gušter div.
8. Kornjače čančare nemaju puno prirodnih neprijatelja.
Najčešći predatori koji pokušavaju napasti i pojesti kornjače čančare su ptice grabljivice, štakori, zmije, divlje svinje i lisice.
Ovo obično pokušavaju samo u slučaju kada je riječ o mladoj kornjači koja nema jako tvrdi oklop jer kod odrasle kornjače vrlo teško mogu doći do hrane. Zbog toga je važno da oplođena ženka polegne svoja jaja na neko zaklonjeno mjesto gdje će male nejake kornjače biti bolje zaštićene od svojih prirodnih neprijatelja.
9. Kornjača čančara ima dug životni vijek.
Kornjače žive duže jer imaju jako usporen metabolizam, koji je razlog i da jako sporo rastu. Ipak, ova kornjača ima relativno dug životni vijek u usporedbi s nekim drugim vrstama kornjača. Prosječno, kornjača čančara može živjeti između 40 i 60 godina u divljini, a u zoološkim vrtovima žive i primjerci stari 100 godina.
Jedna od najstarijih kornjača čančara živjela je u Britaniji i doživjela duboku starost od gotovo 130 godina. Tko zna koliko bi živjela da ju nije ugrizao štakor jer je umrla od posljedica ugriza, a ne od starosti.
10. Određivanje spola može biti zahtjevno.
Zanimljivo je da je mužjak kornjače čančare najčešće manji nego ženka, a najlakše ih je razlikovati po repu. Naime, mužjak ima veći rep koji obično iznosi oko 4 centimetara dok ženka ima gotovo dvostruko manji. Mužjak često zna imati veću glavu od ženke iako je veličinom tijela manji.
Još jedna mogućnost otkrivanja spola je kroz oklop jer mužjak ima udubljen donji oklop, a ženka ravan, a ponekad i ispupčen.
11. Kornjače čančare „namirišu“ svog novog partnera.
Kada završe s hibernacijom ove kornjače postanu zainteresirane za parenje. Najaktivniji mjesec za to je obično lipanj. Mužjak tada kreće u potragu za svojom družicom, a bit će prilično brz s potragom jer ženka u to vrijeme ispušta poseban miris kojeg samo ova vrsta kornjača međusobno raspoznaje.
12. Postoji poseban ritual parenja.
Mužjak polako prilazi ženki koja mu se svidjela, započne ju njuškati i lagano grickati. Nakon toga se ženka lagano rastrči ispred njega te zastane da ga privuče. On tada ponovno kreće u akciju, grickajući joj noge, ali i glavu što dovodi do toga da se ona sakrije u oklop jer ugrizi mogu biti prilično snažni.
Mužjak tada naskoči na leđa ženki, a ako ga ona prihvati može doći do parenja pri čemu mužjak ispušta zvukove slične pištanju, dok ženka šuti. Ona se polako kreće prema naprijed čitavo vrijeme parenja, a on ju prati i naskakuje. Zanimljivo je da mužjaci ove kornjače znaju biti izuzetno agresivni prema ženki ako odbije parenje.
Još je zanimljivije da se ženka ne mora svaki puta pariti da bi bila jaja bila oplođena. Ona ima fascinantnu sposobnost čuvanja sperme u sebi do četiri godine. To znači da može sama oploditi svoja jaja u razdoblju do 3 godine od kada je primila spermu.
13. Ženka polaže jaja u zemlju.
Nakon što je prošlo parenje ženka mora pronaći mjesto na koje će položiti jaja. Ona je u potrazi za zaklonjenim mjestom na kojem je zemlja rahla kako bi mogla iskopati jamu za jaja. Mjesto također mora biti izloženo suncu.
Kad je pronašla takvo mjesto ona iskopa malu jamu svojim stražnjim nogama i u nju polegne jaja. Iako je obično riječ o 6 do 8 malih bijelih jaja, ponekad ih bude i 15. Cijeli ritual iskapanja jame, polaganja jaja i zatrpavanja može potrajati i više od 180 minuta. Nakon toga njen je posao gotov i više o jajima ne vodi brigu.
14. Temperatura zraka utječe na spol kornjače.
Ako je temperatura zraka većinom između 30 i 31 stupnjeva Celzijevih tada će se iz jaja izleći i mužjaci i ženke. S druge strane, ako je niža od toga izliježu se većinom mužjaci, a ako je izliježu se većinom ženke.
15. Mlada kornjača čančara je prepuštena sama sebi.
Jaja pod zemljom budu jako dugo, od 60 do 90 dana, a nakon što se izlegnu kornjače su odmah prepuštene same sebi. Čim izađu iz oklopa kornjače čančare postaju vrlo aktivne i počnu se kretati te su odmah spremne samostalno funkcionirati.
Oklop koji je bio stisnut u ljusci se ispravi nakon nekoliko dana i sve je čvršći s vremenom. S obzirom na to da kornjače rastu jako polako, mladi će doseći veličinu svojih roditelja tek za 6 ili 7 godina.
16. Kornjača čančara je miroljubiva životinja.
Čančara ima vrlo miroljubiv karakter i prilično je društvena, a agresiju može pokazati tijekom parenja, u mjesecu lipnju pa tada treba biti na oprezu.
Stoga je idealan kućni ljubimac, pri čemu napominjemo da se ne smije uzimati iz prirode već iz uzgoja.
17. Kornjača čančara može biti i kućni ljubimac.
Iako je kornjača čančara zaštićena vrsta ona se može držati kao kućni ljubimac ako je nabavljena iz registriranog uzgoja. Nije zahtjevan ljubimac, a jako se dobro prilagođava svim uvjetima.
Važno je osigurati joj veliki prostor za kretanje stoga je ograđeni vrt idealno mjesto za nju. U njenu nastambu je potrebno stavljati i sijeno kojeg one vole grickati, ali se u njemu i skrivaju.
Kornjači je zabranjeno davati špinat, kelj i zelje, ali uživa u djetelini, cvjetovima maslačka, rajčici, koprivi, vinovoj lozi i ružinom lišću.
18. Na Balkanskom poluotoku žive dvije podvrste kornjače čančare.
U populaciji koja naseljava Balkanski poluotok nalaze se dvije podvrste, koje su vrlo slične izvana, ali ih je ipak lako razlikovati jer im se donji dio oklopa jako razlikuje.
Testudo hermanni hermanni ima donji dio oklopa, tzv. plastron, više ispunjen tamnom i pravilnom pigmentacijom dok druga podvrsta, poznata kao Testudo hermanni boettgeri ima prilično slabije izraženu pigmentaciju. U središnjem dijelu plastrona je gotovo niti nema zbog čega dvije pigmentirane strane izgledaju mnogo udaljenije jedna od druge nego kao što je slučaj kod Testudo hermanni hermanni.
19. U Hrvatskoj živi 6 vrsta kornjača.
Od njih je samo jedna kopnena i to je naša Obična kornjača čančara, dvije su slatkovodne (barska i riječna kornjača, a tri su morske. To su glavata želva, zelena želva i sedmopruga usminjača.
Od morskih kornjača jedino je glavata želva redoviti stanovnik Jadrana, zelena je želva tek nedavno ponovno viđena, dok prisustvo sedmopruge usminjače nije zamijećeno već desetljećima, ali je ranije bila viđena upravo u našim krajevima.
20. Kazne za krivolov su velike.
U Republici Hrvatskoj, čančara je jedna od vrsta koja je pod zaštitom zakona. Za svaku vrstu kontakta (čak i diranje u prirodi!), držanje ili slične aktivnosti, potrebno je dobiti dozvolu od nadležnog ministarstva. Oni koji ilegalno ubiju ili otuđe čančaru iz njenog prirodnog staništa suočavaju se s novčanom kaznom od 4 do 7 tisuća kuna po jedinki, ovisno o težini prekršaja.
Nažalost, još uvijek ima pojedinaca koji love ove kornjače te od njih proizvode kopče za remene i slične ukrase.