Je li čagalj ili šakal zaštićena životinja? 10 zanimljivosti

Čagalj ili šakal nije zaštićena životinja u Hrvatskoj, a mišljenja o njemu su još uvijek jako podijeljena s obzirom na to da je riječ o predatorskoj vrsti koja može počiniti veliku štetu, ali i ne mora ako ima dovoljno hrane oko sebe. 

Iako čagljevi za sada nisu učinili znatniju štetu, kao što to recimo vukovi čine, broj šteta se ubrzano povećava iz godine u godinu, a u nekim mjestima ima i veće štete. Zbog toga moraju biti pod stalnim nadzorom jer se brzo prilagođavaju pa bi lako mogli postati problematične štetočine.

Čagalj se na našim teritorijima pojavio tek 1990-ih, a dokumentiran je nekoliko godina kasnije kada je ubijen prvi primjerak u prirodi, i to u mjestu Gunja u istočnoj Hrvatskoj.

Čagalj ima lovni status sitne dlakave divljači (iako dolazi iz roda psa on se lovi kao divljač), a lov na njega je dozvoljen cijele godine, naravno s izuzetkom lova na ženke ako nose mladunčad ili ih vode. Lovci se zalažu za povećanje broja jedinki za odstrel propisanih zakonom jer primjećuju da čagalj vrlo brzo preuzima teritorij i ne libi se učiniti veliku štetu na domaćim životinjama i divljači. 

Čagalj je autohtona vrsta, ali nije zaštićena životinja. S obzirom na tendenciju širenja potrebno je zadržati populaciju u željenom okviru i ograničiti širenje. 

Kako su čagljevi stigli u Hrvatsku?

Čagljevi su vrsta koja se jako brzo širi i ima veliki utjecaj na prostor na kojem obitava. Nemaju puno prirodnih neprijatelja pa njihova populacija lako raste i jako su rasprostranjeni diljem svijeta. Vrsta koja se najviše susreće u Europi i Hrvatskoj je zlatni čagalj

Čagalj ili šakal se po prvi puta spominje 1491. godine na Korčuli i od tada postaje dio mediteranske populacije. S obzirom na to da je tada smatran samo štetočinom proganjan je i gotovo istrijebljen. 

Prema podacima iz arhive grada Dubrovnika za ponovnu pojavu čagljeva kriva je Mletačka Republika koja ih je dovela iz Afrike i namjerno ispustila na otoku kako bi nanijela štetu Dubrovačkoj Republici. Ova teza nikada nije potvrđena. Ipak, tako je čagalj uvezen iz Sjeverne Afrike nazvan Canis dalmaticus

Kako izgleda čagalj ili šakal?

Čagalj (Canis aureus) je predator u mnogočemu sličan vuku. Najčešće naraste na dužinu od otprilike jednog metra, a rep bude dug oko 25 centimetara. Većinom teži oko 10-15 kilograma iako su lovci znali naići i na veće jedinke.

Boja dlake je različita kod različitih vrsta, s tim da često i ovisi o mjestu prebivališta tako da čagljevi na tijelu mogu imati mješavine raznih nijansi od crvenkaste, smeđe, sive i crne boje, a mogu biti i potpuno crni. Šakal, kako mnogi još nazivaju čaglja, na leđima ima crnu crtu koja se spušta sve do vrha repa. 

čagalj
FOTO: UNSPLASH

Vrsta koja obitava u Hrvatskoj najčešće ima krzno kombinacije smeđe, žute i zlatne boje. U primorskim krajevima čest je i smeđe-siv šakal.

Ljudi čagljeve često zamjenjuju s drugim životinjama poput vuka. Najvažnija razlika je u tome da je vuk mnogo krupniji i veći, dok su šakali vitkiji. Vukovi također imaju veći i bujniji rep.

Iako i vukovi zavijaju oni to čine dubokim i prodornim glasom, dok zavijanje čaglja više sliči na cviljenje. 

Čagljevi su također puno plašljiviji od vukova i mnogo manje oprezni. 

Gdje živi čagalj?

Čagalj najviše voli močvarna staništa jer se na njima uvijek nađe veće divljači, a tu ponajviše mislimo na divlje svinje. Zbog toga se često mogu vidjeti u dolinama rijeka, i to Save, Drave i Dunava. 

Čagalj često obitava i na zapuštenim miniranim područjima jer tamo nalazi potrebna mir za podizanje obitelji.

U Hrvatskoj postoji nekoliko populacija čagljeva, u kontinentalnim dijelovima istočne Hrvatske i priobalju. 

Najveća populacija čagljeva u kontinentalnoj Hrvatskoj su 3 istočne županije: Osječko-baranjska, Vukovarsko-srijemska i Brodsko-posavska županija. 

Većina populacije čaglja na Jadranu smjestila se na poluotok Pelješac. Ovdje tijekom dana pronalazi zaklon u gustoj makiji a tijekom noći ordinira na lokalnom odlagalištu otpada na kojemu pronalazi hranu. Također se mogu pronaći i u zadarskom zaleđu, na dubrovačkom području i Konavlima.

šakal
FOTO: UNSPLASH

U proteklih nekoliko godina čagljevi su se jako proširili i ne libe se dolaziti u blizinu gradova. Tako su viđeni u okolici Zagreba, a neki primjerci se noću znaju i ušetati u grad.

Muku s čagljevima imaju i na Kornatima gdje ubijaju veliki broj okoćene janjadi. Nakon što je otkrivena veća populacija na tom otočju otkriveno je i da je čagalj na otok stigao plivanjem. 

Kako živi čagalj?

Kao što smo već ranije rekli, čagalj je predator, a često ga se miješa s lisicom zbog boje, iako je po načinu života mnogo sličniji vuku. Može živjeti u čoporu s kojim lovi krupni plijen, dok manje glodavce svladava sam.

Čagljevi nisu ljubitelji velikih čopora pa vrlo često love sami ili u paru, i nije neobično da neki čagalj ili šakal živi kao samotnjak. Takav par čagljeva okupira područje od 2 do 3 četvornih kilometara i štiti ga od ostalih čagljeva što ga čini vrlo teritorijalnom životinjom. Čagalj prilikom obrane svog teritorija ne bira sredstva i zna biti vrlo agresivan. Prostor označava izmetom i mokraćom. 

Čagalj je monogaman pa mužjak i ženka ostaju zajedno čitavi život. Ako jedan od partnera umre tada drugi kreće u skitalački način života na novim prostorima gdje traži novog partnera ili partnericu. 

Boji se vukova i uzmiče od njih, ali lisice tjera sa svog područja jer su one slabije, iako su same po sebi predatori. Zbog toga se populacija lisice jako smanji na područjima u kojima se pojavi čagalj. U nekim slučajevima lisice se potpuno povuku s tog teritorija.

Isto se događa s vukovima: čagljevi će se uvijek povući s teritorija na kojem obitava vuk. Na područjima gdje ima risova čagalj uopće ne obitava. 

Postoji zanimljivost vezana uz čagljeve i pse. Naime, postoji veliki broj zabilježenih slučajeva suživota psa i čaglja, a zabilježeni su i slučajevi međusobnog parenja. To znači da postoje i križanci između čagljeva i pasa. 

Ovakav slučaj je prvi puta zabilježen baš u Republici Hrvatskoj, a genetskom analizom ulovljenih primjeraka otkriveno je da je riječ o križancima pasa i čagljeva. 

Kako čagalj lovi hranu?

Šakali su prilagodljivi u pogledu prehrane. Pretežno su mesojedi i hrane se malim sisavcima, pticama, gmazovima i insektima. Također jedu voće, bobice i biljke ako nije dostupna druga hrana.

Također su i vrlo dobri lovci, za što su zaslužna njihova oštra osjetila. Čagalj ima izvrstan sluh i fantastičnu brzinu te odlično funkcionira u čoporu što ga čini vrlo uspješnim lovcem.

kako lovi čagalj
FOTO: UNSPLASH

Čagalj dane provodi u svom skrovištu, a u potragu za hranom odlazi predvečer. Njegova su hrana strvine, voće, povrće ili ulov. Mnogi uspoređuju navike čaglja s navikama vukova.

Čagljevi se glasaju na više načina: lajanje i zavijanje su neki od njih. Jedni druge pozivaju u lov zavijanjem jer najbolje love zajedno, ali im ovo glasanje služi i za upozoravanje na opasnost. 

Čagalj – 10 zanimljivosti koje niste znali

1. Čagalj se može pripitomiti i u takvom se slučaju ponaša kao pas, iako ovo nije preporučljivo jer mogu pokazivati agresivno ponašanje ako se osjećaju ugroženo. 

2. Čagljevi svoju mladunčad hrane i na način da progutaju nekog glodavca i da ga napola probavljenog serviraju svojem mladunčetu kao obrok. 

3. Prosječni životni vijek čaglja u divljini iznosi 7-8 godina. Ako se nalazi u zarobljeništvu može živjeti gotovo dvostruko toliko. 

4. Većina čagljeva iz svog skrovišta izlazi tek nakon zalaska sunca. 

5. Šakal jako voli odlagališta otpada gdje se često susreće i sa psima. Tamo često traži hranu. 

6. Čagljevi su oportunisti i jedu ono na što naiđu. Evo što sve jedu: ljudski otpad, strvine, glodavci, samoniklo voće, sjemenke, sezonsko voće, ribu i mnogo toga drugog. 

7. Čagljevi su odlični plivači i plivanje ih uopće ne umara. Mogu preplivati i veće udaljenosti i upravo su na taj način stigli na neke otoke.  Također ulaze u vodu i kako bi se rashladili ili očistili krzno.

8. Postoje i potpuno bijelo albino čagljevi i upravo je jedan takav odstrijeljen u NP Kornati 2022. godine. Bijelo krzno nije pogodno za kamuflažu u njihovom staništu stoga takvi primjerci vrlo brzo budu uočeni od strane lovaca. 

9. Zavijanje čagljeva je vrlo jezovito i neugodno, mnogo neugodnije od vučjeg glasanja, a uključuje i cviljenje i lajanje. 

10. Populacija čagljeva se vrlo često otkriva i broji pomoću metode odašiljanja snimljenog glasanja čagljeva i praćenja odgovora.