Morski jež je fascinantno i neobično stvorenje koje se može naći na mnogim mjestima diljem svijeta, uključujući i naše more.
Postoji više od 200 morskih ježeva koji su klasificirani kao Phylum echinodermata i oni su bliski srodnici morske zvijezde i morskog krastavca. Mogu se naći posvuda u dubinskim zonama oceana, od međuplimne zone pa sve do 5000 metara dubine. Često ih susrećemo na morskom dnu kako se skrivaju između koralja ili u velikim skupinama u blizini mrtvih koralja.
Nije neuobičajeno na obali vidjeti desetke morskih ježeva kako nesmetano odmaraju na stijenama naših plićaka.
Vjeruje se da žive u moru od prije nekoliko stotina milijuna godina i postoji najmanje 950 vrsta morskih ježeva.
Ova su stvorenja važan dio oceanskog ekosustava i nažalost određene vrste ježeva svakodnevno se suočavaju s novim prijetnjama.
U Jadranskome moru živi preko 20 vrsta morskih ježeva. Morski ježinac (Echinus esculentus) raširen je u Sredozemnome moru; u nas je najčešći kuglasti ježinac (Echinus acutus, Echinus melo), apojavljuje se i grimizni divojež (Spatangus purpureus).
Evo 9 nevjerojatnih činjenica o ježincima koje vjerojatno niste znali.
Morski ježevi nastanjuju svih 5 oceana
950 različitih vrsta morskih ježeva živi u morima svih temperatura. Morski ježevi su prilično otporni i mogu živjeti u toplim i hladnim uvjetima.
Neke vrste radije žive u plićaku, na koraljnim grebenima ili među šumama algi, dok druge nalaze svoj dom u dubokim, stjenovitim morskim dnima.
Morski jež ima jedinstvenu anatomiju
Morski ježevi imaju sferična, spljoštena ili ovalna tijela koja su prekrivena krutim egzoskeletima napravljenim od kalcijevog karbonata, što znači da njihovi ostaci postaju sediment koji se može litificirati u vapnenac.
Ježinci nemaju strukturu kostiju. Njihovo se tijelo sastoji od malih pločastih segmenata koji obuhvaćaju cijelog morskog ježa, a okruženi su bodljama. Duljina ovih bodlji varira od vrste do vrste.
Što se tiče simetrije, ježinci su definitivno na A-listi. Njihova tijela imaju ono što se naziva radijalnom simetrijom i primjer su Fibonaccijevog niza u prirodi. Svaki morski jež može se podijeliti na pet jednakih dijelova. Možda nije lako vidjeti ovu simetriju dok je morski jež živ i prekriven zaštitnim bodljama, ali se lako može vidjeti gledajući osušeni oklop ježinca s kojega su ispale bodlje.
Među njihovim bodljama razasute su rupe iz kojih izlaze cjevaste nožice morskog ježa nalik pipcima. Morski jež ima stotine nožica, koje na donjoj strani tijela služe za hodanje, dok ostale nožice koristi za druge zadatke poput pričvršćivanja na podlogu ili za preokretanje kad se prevrnu.
Usta su im na dnu tijela, a anus na vrhu.
Morski jež ima samo 5 zubi
Morski ježevi su svejedi i imaju samo 5 zuba koji se drže zajedno u središtu tijela.
Svaki zub ima svoju čeljust koja ga drži na mjestu; to znači da se može slobodnije kretati.
Zubi su napravljeni od kalcijevog karbonata kao i ostatak tijela ježinca, a imaju i strukturu nalik jeziku.
Morski jež ima drugačiji pogled na stvari
Gledajući morskog ježa teško je shvatiti kako oni vide. Možda nemaju vidljive oči među bodljama, ali ipak reagiraju na svjetlost. Nedavno su znanstvenici otkrili kako mogu vidjeti. Cijelo ljubičasto tijelo morskog ježa je oko!
Ježinci imaju brojne gene povezane s očima. Najčudniji dio? Čini se da se ti geni najviše aktiviraju u stotinama cjevastih nožica koja imaju među bodljama. Ne samo da se kreću nogama. Također ih koriste da vide.
Dok morski ježevi dolaze u nizu boja uključujući crvenu, smeđu, crnu i zelenu, nama je najdraža ljubičasta.
Crveni morski jež je najveći ježinac na svijetu
Maksimalni promjer crvenog morskog ježa je otprilike 17 centimetara, s dužinom bodlji od oko 5 do 7 centimetara.
Ovi ježinci nastanjuju vode Sjevernog Pacifika u Americi, od Aljaske do Donje Kalifornije. Crveni morski ježevi obično se vide u plitkim vodama i na stjenovitim obalama koje su zaštićene od ekstremnog djelovanja valova.
Prehrana ježinaca je puna delikatesa
Morski ježevi nisu previše izbirljivi kada je riječ o tome što stavljaju u želudac. Svejedi su, što znači da jedu i biljke i životinje. Prehrana morskog ježa sastoji se uglavnom od algi, krinoida, krhkih zvjezdica, spužvi, dagnji i mnogočetinaša.
Morski ježevi igraju značajnu ulogu u ekosustavu. Održavaju ravnotežu između koralja i algi.
Njihov glavni izvor hrane su alge iz koralja, ali neke vrste radije jedu školjke, morske spužve, pa čak i mrtvu ribu. Što morski ježevi jedu ovisi o tome gdje žive i što im je dostupno! Očito u prehrani ne vole komplicirati stvari.
Morski ježevi imaju posebnu vrstu usta koja se zove Aristotelova svjetiljka i koja im olakšava struganje organizama s površine po kojoj se kreću. U ovim ustima imaju samo pet zuba i svaki zub ima svoju čeljust kako bi se lakše pomicao.
Zauzvrat, morski ježinci su plijen vidri, jastoga, rakova i brojnih riba. Vidre koriste svoje oštre kandže i veću snagu da skinu bodlje morskog ježa prije nego što ih razbiju. Koristeći svoje kliješta, rakovi i jastozi lome morskom ježu bodlje prije nego što uđu u njegovu unutrašnjost. Ribe grabljivice također odgrizu bodlje prije otvaranja oklopa.
Morski jež može ozlijediti čovjeka
Naši prijatelji, morski ježevi, nisu agresivni i sporo se kreću (koriste se svojim bodljama i nizom cjevastih nogu za hodanje), tako da ne ozljeđuju ljude namjerno. Nas ljude ježinci obično ozlijede prilikom ronjenja ili plivanja i kada se slučajno očešemo o njih, ili kada osoba slučajno stane na jednog – što može dovesti do lomljenja bodlji i probijanja kože.
Bodlje koje ježinci imaju posvuda oko tijela mogu biti dugačke i oštre, ali služe za zaštitu od grabežljivaca.
Ljudi u Kiabuu imaju sjajan savjet za rukovanje bodljama zabijenim u vaše stopalo, umjesto da koristite pincetu, uzmite tupi predmet poput sandale i nježno lupite zahvaćeno područje kako biste bodlje razbili na sitne komadiće. Na taj se način bodlje rastvaraju u krvi koja izlazi iz rane. Lakše je i manje bolno od čupanja pincetom.
Bodlje morskog ježa samo su blago otrovne, uzrokuju bol i crvenilo, ali vas zapravo neće otrovati. Osim ako niste stali na cvjetnog ježinca, to jest.
Cvjetni ježinac je najotrovniji na svijetu
Toxopneustes pileolus, cvjetni ježinac, najsmrtonosniji je od svih ježinaca na svijetu.
Obično se nalaze u regiji Indo-zapadnog Pacifika. Za razliku od ostalih morskih ježeva, cvjetni ježinci sadrže smrtonosni otrov koji može ubiti čovjeka. Imaju dvije vrste otrova. Prvi napada živce i krv, iako sam po sebi nije opasan.
Drugi otrov također nije opasan, ali prvi čini otrovnijim. Kombinacija dvaju otrova može dovesti do anafilaktičkog šoka, konvulzija i smrti. Kada čovjek ili životinja stane, dotakne ili okrzne cvjetnog ježinca, njegove bodlje u obliku cvijeća će slomiti ili probiti kožu.
Iako su ubodi često smrtonosni, ubod možete preživjeti uz odgovarajuće liječenje. Guinnessova knjiga svjetskih rekorda 2014. godine proglasila je cvjetnog morskog ježa najopasnijim morskim ježincem na svijetu.
Neke ribe mogu razviti imunitet na otrov cvjetnog ježinca
Riba klaun jedna je od rijetkih vrsta koje namjerno pokušavaju izgraditi imunitet na otrov cvjetnog ježinca.
Riba klaun plesat će oko cvjetnog ježinca, lagano se četkajući o bodlje. Na taj se način riba namjerno izlaže maloj količini otrova, nedovoljnoj da ju ubije.
Nakon što to ponovi nekoliko puta, riba klaun postaje imuna na otrov morskog ježa.
Možda se pitate zašto ova riba to radi? Razlog je da mogu jesti parazite koji žive na cvjetnom ježincu.
Ovaj odnos je koristan za oba bića jer riba klaun dobiva hranu, a cvjetni ježinac uklanja svoje parazite.
Morski ježevi se smatraju delicijom u ljudskoj prehrani
Ljudi diljem svijeta jedu morske ježince. Oni čine ključni sastojak majoneze i holandez umaka koji se koristi za riblja jela. U mediteranskoj kuhinji i na Novom Zelandu kuhari poslužuju sirove ili kuhane ježince sa začinjenim limunom. Čileanci također jedu sirove morske ježince. Morski ježinci daju okus juhama, souffleima, juhama i omletima, među ostalim europskim jelima.
Jedini dijelovi ježinca koji su jestivi su spolne žlijezde, reproduktivni organi koji su tako visoko cijenjeni na tanjuru. Tekstura morskog ježa je kremasta na početku sezone i postaje čvršća i zrnatija kako se ikra razvija u pripremi za mrijest.
Igličasti ježinac (Centrostephanus longispinus) jedini je ježinac u Hrvatskoj koji je strogo zaštićena vrsta i ne smije se ni pod kojim uvjetima loviti. Prisutnost ježeva u moru dokaz je da je voda vrlo čista i kvalitetna.
Pomažu u zaštiti koraljnih grebena
Morski ježevi izvrsni su saveznici očuvanja koralja jer se prvenstveno hrane algama. Preobilje algi prijetnja je koraljima jer zauzimaju prostor na kojem koralji mogu živjeti, a također rastu na koraljima, sprječavajući ih da dobiju dovoljno sunčeve svjetlosti za proces fotosinteze.
S druge strane, populaciju morskih ježinaca također treba držati pod kontrolom jer su određene alge zapravo korisne za koraljne grebene poput koraljnih algi koje pomažu u stvaranju novih koralja.
Morski ježevi mogu živjeti do 200 godina u divljini
Istraživanja pokazuju da bi morski ježinci mogli živjeti i do 200 godina u divljini. Njihov životni vijek smanjuje se na oko 30 godina u zatočeništvu, dok je općenito preko 30 godina u divljini. Najstariji morski jež ikada pronađen bio je crveni morski jež.
Studije pokazuju da crveni morski ježevi mogu imati dug životni vijek koji nadmašuje životni vijek gotovo svih kopnenih i većine morskih životinjskih vrsta, i čini se da ne pokazuju gotovo nikakve znakove starenja ili disfunkcije povezane sa starenjem, sve do dana kada ih nešto ubije.
Postoji mogućnost da su ove vrste možda živjele dulje u prošlosti, ali uvjeti oceana koji se stalno mijenjaju otežali su im dulji opstanak. Prezasićeno onečišćenje oceana i sve veći ljudski ribolov neprestano dovode živote morskih ježeva u kritičnu opasnost. Neki od morskih ježeva već su stavljeni na popis ugroženih vrsta.
Morski ježevi su u današnje doba ugroženi
Onečišćenje oceana teškim metalima ometa rast morskih ježinaca jer oni nakupljaju te otrovne metale u svojim tijelima. Nadalje, jedenje kontaminiranih morskih ježeva također će uzrokovati nakupljanje teških metala u vašem tijelu.
Globalno zatopljenje predstavlja veliku opasnost i za morske ježince. Zagađenje ugljikom narušava kemiju oceana, usporava njegovu sposobnost apsorpcije CO2, čini ga kiselijim i šteti školjkama, uključujući I morske ježince. Zakiseljavanje oceana smanjuje količinu minerala potrebnih školjkama za rast, zbog čega su njihove ljušture lomljivije i podložnije grabežljivcima.