U današnjem članku možete saznati koje to divlje životinje svoj dom nalaze u Hrvatskoj! Iako se možda isprva ne čini tako, Hrvatska je dom jako velikog broja divljih životinja. Gotovo polovica teritorija naše države se nalazi pod šumama što znači da raspolažemo velikim šumskim bogatstvom, a to je jedan od glavnih razloga postojanja velike i bogate faune.
Važnost šuma za život je neosporna jer one su zadužene za proizvodnju kisika i pročišćavanje zraka. 95% hrvatskih šuma je prirodno i bogato raznim biljnim vrstama i upravo zbog toga u njima žive i borave mnoge divlje životinje kojima su takva šumska područja idealan dom.
Najpoznatije su svakako divlji medvjed, ris (kojeg možete naći u Nacionalnom parku Risnjak) i sivi vuk, ali postoji još mnogo vrsta na koje treba obratiti pozornost jer su važan dio ekosustava Hrvatske.
Sve su životinje u Hrvatskoj zaštićene, ali neke divlje životinje su i ugrožene pa su zbog toga strogo zaštićene. Evo što sve trebate znati o 10 najzanimljivijih divljih životinja u Hrvatskoj.
10 najpoznatijih divljih životinja u Hrvatskoj
1. Euroazijski ris
Euroazijski ris (Lynx lynx) je strogo zaštićena vrsta u Hrvatskoj, označeno kao CR ili kritično ugrožena vrsta. U Hrvatskoj živi na području Gorskog kotara.
Razlozi ugroženosti ove divlje životinje su razmnožavanje s partnerom koji je u bliskom krvnom srodstvu i uništavanje staništa, a posebno moramo naglasiti i krivolov koji je uzeo maha u smanjivanju broja jedinki ove kritično ugrožene divlje životinje.
Što sve treba znati o risu? Ris je sisavac iz porodice mačaka koji se dijeli na četiri vrste. Kanadski i crveni ris su vrste koje se mogu pronaći na području Sjeverne Amerike dok na europskom području žive druge dvije vrste, a to su iberijski ris i euroazijski ris.
Euroazijski ris koji obitava u Hrvatskoj može se naći na prostoru čitave Europe pa sve do Sibira. Najveći je od svih vrsta risova te može doseći težinu od gotovo 30 kilograma. Dužina tijela je obično oko 1 metra, a rep je dugačak petinu tog iznosa.
Boja krzna varira od jedinke do jedinke pa tako neki risevi imaju sivo, a neki žuto krzno. Lako ih je prepoznati po crnim točkicama i prugicama koje se šire po krznu. Rep risa ima vrh u crnoj boji.
Ova vrsta divlje životinje živi samotnim načinom života pri čemu su ženke te koje brine o mladuncima, uče ih i odgajaju.
Ris, kao i mnoge druge mačke i divlje životinje, mjesto na kojem obitava obilježava uriniranjem. Upravo tragovi urina pomažu mužjacima da pronađu ženku za vrijeme parenja. Ris se pari tijekom zime, a ženka okoti najviše četiri mladunca.
Aktivan je rano prijepodne i kasno poslijepodne, a u međuvremenu odmara. Vrlo često se uređuje i oštri pandže u pripremi za popodnevni lov.
U Hrvatskoj ris obitava na području Gorskog kotara, a plijen su mu divljač, zečevi i mali sisavci. Pravi prirodni neprijatelji ove divlje životinje su medvjed i vuk.
2. Divlji medvjed
Medvjed je najveća kopnena životinja u Hrvatskoj, a najveći broj jedinki nalazi se u gustim šumama Gorskog kotara i iznosi gotovo polovicu ukupnog broja svih medvjeda u Hrvatskoj.
Medvjedi su divlje životinje koje žive u šumama u kojima nema nikakve aktivnosti (sječe ili krčenja), u kojima ima mnogo hrane koja će im omogućiti skupljanje dovoljno zaliha za njihov zimski san.
Medvjedi koji obitavaju u Hrvatskoj su smeđi ili mrki medvjedi, a nadmorske visine na kojima žive ove divlje životinje su u rasponu od 500 do 1100 metara.
Medvjed je biljojed, ali će pojesti i ostalo što pronađe u šumi, ponajviše zbog lijenosti u potrazi za hranom i odabirom najlakšeg puta do nje. Ima vrlo razvijeni njuh što mu je od velike koristi u potrazi za hranom.
Iako su medvjedi veliki i izgledaju tromo dok se kreću, oni su zapravo vrlo brzi i mogu trčati brzinom od čak 50 kilometara na sat. Nije neobično niti da tijekom jedne noći prevale udaljenost od nekoliko desetaka kilometara.
I medvjedi, baš kao i risovi, žive samotnjačkim načinom života, pa je parenje jedino doba kada se približavaju svojim ženkama. Medvjedica će okotiti najviše četiri medvjedića, a najčešće je riječ o samo dva mladunca. Oni će biti s njom oko godinu dana nakon čega postaju samostalni.
Znate li da odrasli medvjed ove vrste ima do 150, a medvjedica do 100 kilograma, te da im se u čeljusti nalaze čak 42 zuba? Postoje i rijetki primjerci koji narastu do 300 kilograma, a sve to na biljnoj prehrani bogatoj šumskim bobicama, zeljastim biljem, plodovima šipka i lijeske i slično.
3. Bjeloglavi sup
Bjeloglavi sup je najveća i najugroženija ptica u Hrvatskoj koja je svoj dom pronašla na području Kvarnera, poglavito otoka Cresa.
Ovo je ptica koja ne lovi svoj plijen već se hrani isključivo mrtvim plijenom, iako izgleda dovoljno moćno da ubije bilo koji plijen. Raspon krila ove divlje životinje je iznimno fascinantan i može iznositi do 3 metra!
Za razliku od gore navedenih šumskih životinja bjeloglavi supovi su odlični životni partneri što se najbolje vidi po tome što na jajetu ne sjedi samo ženka (koja snese samo jedno jaje godišnje) već joj u tome pomaže i njen mužjak.
Supovi su i međusobno jako povezani te žive u kolonijama monogamnih parova koji zajedno traže hranu i grade gnijezda. Supovi svoja gnijezda često grade na velikim visinama, a jedinke koje obitavaju na otoku Cresu grade ih na otprilike 7 metara visine i to na liticama iznad mora, što je pomalo neuobičajeno za ovu vrstu.
Cres je za ove divlje životinje idealno mjesto za život jer se na ovom otoku intenzivno uzgajaju ovce pa se supovi hrane njihovim strvinama i na taj način prirodno čiste eko sustav.
Na istom otoku se nalazi i oporavilište za supove u kojem se ozlijeđeni supovi liječe i vraćaju natrag u prirodu.
4. Sivi vuk
Vukova ima jako mnogo vrsta, ali najčešća vrsta koja živi u Hrvatskoj je sivi vuk, ova vrsta divlje životinje ima tamna leđa i rep, a svjetlije noge i trbuh.
Nastanjuje područje Dinarida, a strogo je zaštićen jer mu je izrazito smanjena populacija, osobito radi ugrožavanja i nestajanja staništa. Vukovi u Hrvatskoj žive na širokom području, od od Sisačko – Moslavačke do Dubrovačko – Neretvanske županije.
Ove divlje životinje su odlični trkači, osobito na duge staze, sa šapama koje su prilagođene postizanju veće brzine i boljem trčanju. Oni također imaju odličan sluh i njuh što im omogućava brzo pronalaženje i uočavanje plijena.
Vuk nije samotnjačka životinja, upravo suprotno, vrlo je vezan uz svoju vučju obitelj, a vuk i vučica imaju izuzetno čvrst partnerski odnos. Vukovi uvijek putuju u čoporu kojeg predvodi alfa par kojeg čine mužjak i ženka koju je on osvojio borbom.
Ova vrsta divlje životinje je mesojed kojeg se boje svi stanovnici šume jer ima široki spektar ishrane: jeleni, srne, divlje svinje, zečevi i mnoge druge šumske životinje su omiljena vučja hrana.
Vukovi će napasti i domaće životinje ako uoče priliku, a njihovi odlični instinkti obično ih čine pobjednicima u sukobu s plijenom. Često biraju slabije ili starije jedinke, te one neoprezne koje se odvajaju od krda.
5. Divlja svinja
Divlja svinja je predak pitome svinje, pri čemu razlikujemo mušku svinju ili vepra, te žensku svinju ili krmaču. U Hrvatskoj se nalazi na teritoriju čitave Hrvatske, pa čak i na otocima na kojima se smatra nepoželjnom vrstom.
Ova je divlja životinja bila gotovo istrijebljena početkom 19. stoljeća zbog velike štete koje je činila u poljoprivredi, a glavni trofej svakog lovca bile su upravo kljove vepra.
Danas je ova vrsta ponovno vrlo raširena, ali joj se kontrolira brojnost kako bi se spriječile velike štete koje čini na usjevima. Zbog toga se ubraja u krupnu divljač visokog lova čime se održava veličina populacije.
Zanimljivo je da ove divlje životinje zapravo ne naprave veliku štetu jedenjem usjeva već uništavanjem mjesta na kojem jedu, što i nije neobično jer su vrlo nemarne i jako krupne, s tim da vepar može imati i do 300 kilograma, a ženka do 150 kilograma. Imaju osobito razvijeni prednji dio tijela kojim čine veliku štetu na usjevu na kojeg su se došli pogostiti.
Ne voli niske temperature niti snijeg pa je nema na planinama i hladnim područjima. Voli bjelogorične šume u kojima ima dovoljno hrane pri čemu se fokusira na šumske plodove i voće, sve vrste korijenja, gomolja, kukaca, ličinki, pa čak i žaba. Divlja svinja je svejed koji ne bira hranu.
Ove divlje životinje su vrlo društvene i svako krdo je prava obitelj u kojoj vlada hijerarhija. Ako se u blizini krda s mladima nalazi čovjek svinja će reagirati burno kako bi zaštitila obitelj.
Zanimljiv je i način na koji se razmnožavaju ove divlje životinje. Njihovo parenje se naziva bucanjem, a odvija se tijekom jeseni i rane zime. Veprovi se međusobno bore za krmače, a pobjednik se pari sa svim krmačama.
6. Šišmiš
Šišmiš je uistinu zanimljiva životinja jer je jedini sisavac koji leti. Ima ih 1300 vrsta i vrlo su važni za ekosustav jer oprašuju čitav niz biljaka, uništavaju velik broj štetočine te ujedno i kontroliraju brojnost mnogih vrsta kukaca. Zanimljivo je da su ove životinje koje su vrlo korisne jedne od najproganjanijih vrsta na svijetu.
Šišmiši u Hrvatskoj broje 43 vrste, a hrane se isključivo paucima i kukcima. Njih se smatra indikatorima zdravlja okoliša pa se smatra da je ekosustav u kojem ima više šišmiša zdraviji sustav.
Šišmiši vole razna staništa pa ih se može pronaći u šumama, špiljama, ali i kućama, dvorcima i crkvama. Neke vrste imaju sklonost i mijenjanju svojih skloništa, ovisno o godišnjem dobu.
Svoju hranu pronalaze u šumama, livadama, travnjacima i pašnjacima, osobito oko vode i svjetiljki.
Ove su divlje životinje ugrožena vrsta, a najviše ih ugrožava gubitak skloništa i smanjeno područje za lov. S obzirom na to da šišmiš ima samo jedno mlado godišnje populacija se vrlo brzo smanjuje.
Različite vrste u Hrvatskoj imaju različite statuse, ali velik broj ih je ugroženo ili gotovo ugroženo.
Kao jedno od posebnih mjesta u Hrvatskoj na kojem obitavaju šišmiši je špilja Veternica, na Medvednici. Ova je špilja po veličini šesta u Hrvatskoj, a svoj su dom ovdje pronašli i šišmiši. I to ne jedna, već čak 18 vrsta od kojih njih 12 u špilji i prezimi.
Jeste li znali da se na ulazu u špilju Veternicu nalaze jedna vrlo posebna vrata? To su „bat-friendly“ vrata – rešetkasta su kako bi šišmiši mogli nesmetano prolaziti kroz njih dok se istovremeno sprječava ulaz drugim životinjama koje bi za njih bile opasne.
7. Europska divlja mačka
Divlja mačka je jedina predstavnica porodice mačaka uz risa a koja obitava na području Republike Hrvatske. Prije nego je Hrvatska ušla u Europsku uniju divlja mačka je bila lovna vrsta, ali od 2013. je zaštićena vrsta.
Jedinke ove vrste divlje životinje ugrožene su zbog gubitka staništa, ali i parenja s domaćim mačkama čime se mijenjaju osobine vrste.
Uočeno je da divlje mačke koje se križaju s udomaćenim mačkama gube neke svoje „divlje“ vještine koje su im od velike važnosti za preživljavanje u prirodi. Inače, za one koji ne znaju, divlja mačka je zapravo vrsta od koje potječu domaće mačke pa im je genetika ista, što im i omogućava da se križaju.
Divlje mačke su vrlo slične kućnim domaćim mačkama pa je ponekad teško uočiti razliku. Divlja mačka je snažnija i krupnija, s većom glavom i jakim, kitnjastim repom. Vrh repa je uvijek crn i nije šiljast.
U Hrvatskoj je divlja mačka prisutna na gotovo svim staništima, osim na otocima gdje je uopće nema. Mačke iz svih dijelova Hrvatske međusobno se miješaju što je jako dobar način održavanja zdrave populacije.
8. Kuna
Kune su divlje životinje koje pripadaju skupini zvijeri, a u Hrvatskoj su postale jako poznate jer je po njima nazvana hrvatska nacionalna valuta. Razlog tome je činjenica da je njeno krzno u prošlosti bilo važno i tada se zbog toga i nalazila na kovanicama. Što je kasnije preslikano i na novije kovanice.
Na području Hrvatske žive dvije vrste kuna: kuna bjelica i kuna zlatica. Već po nazivu možemo primijetiti njihovu glavnu razliku, a to je razlika u boji.
Kuna bjelica ima svjetliju dlaku i posebno uočljivu bijelu mrlju na prsima, dok je kuna zlatica tamnija i velik dio tijela joj čini krzno zlaćane boje. Također, kuna bjelica je manja, dok je kuna zlatica veća.
Postoji još jedna velika razlika među njima a to je da kuna zlatica za život bira mjesto što dalje od ljudi i naselja, a kuna bjelica bira baš suprotno pa se često može susresti uz rubove naselja.
Kune su jedne od najokretnijih i najvitkijih životinja, a to ih čini vještim lovcima kojima rijetko umakne njihov plijen. Glavna hrana ove divlje životinje su miševi, štakori, ptice i ribe. S obzirom na to da su svejedi one vole pojesti i bobice i voće. Obično love noću, a nerijetko pritom zalutaju i gdje ne bi trebale.
Kuna nije niti zaštićena niti ugrožena vrsta, ali nije niti nježna vrsta koliko god simpatično izgledala jer je to jedna od krvoločnijih životinja koja često ubija zabave radi.
9. Sivi sokol
Sivi sokol je primjer uistinu veličanstvene divlje životinje, i to one koja se može pohvaliti jedinstvenim epitetima koje ima rijetko koja ptica.
Naime, sivi sokol najbrža je životinja na svijetu, koja prilikom zarona prema svom plijenu u letu može postići brzinu od čak 300 km/h.
On je u Hrvatskoj svrstan u osjetljive i strogo zaštićene vrste, a najveći broj jedinki živi u primorju i zaleđu, i to čak 90%. Preostale jedinke žive u panonskoj i gorskoj Hrvatskoj. Gotovo svaki nacionalni park u primorju ima nekoliko parova sokola na svom teritoriju.
Po posljednjim procjenama na teritoriju Republike Hrvatske ima oko 200 parova ove posebne divlje životinje, a tragično je da je njihova populacija diljem svijeta smanjena za ogroman broj jedinki. Tomu je kumovalo korištenje pesticida koji su putem hranidbenog lanca uzrokovali da ljuske jajeta postanu vrlo krhke i osjetljive pa su jaja često bila polupana prije nego što su se iz njih izlegli mali sokoli.
Nemali broj sokola strada u krivolovu, a mnoge jedinke svoju su smrt pronašle među vjetroelektranama ili žicama dalekovoda. Niti bolest nije zaobišla ove prekrasne ptice koje napada virus zapadnog Nila kojeg prenosi tigrasti komarac.
Sivi sokolovi svoja gnijezda grade na strmim liticama, stablu ili tlu, a u njima žive sa svojim partnerom u doživotnoj monogamnoj vezi. O jajima i mladuncima se brinu oba roditelja, sve do samostalnosti ptića u dobi od 2 mjeseca.
Prehranu ove divlje životinje čine druge ptice, pri čemu se ne libi uloviti i one malo krupnije, poput guske ili labuda. I za kraj, znate li zašto se za nekoga tko dobro primjećuje detalje kaže da ima „oko sokolovo“? Zato jer sokoli imaju odličan vid, a od čovjeka vide čak 8 puta bolje.
10. Zlatni čagalj
Primjer prave divlje životinje zasigurno je i čagalj ili šakal, koji nije zaštićena životinja u našim krajevima, a čiji broj neprestano raste jer su odlični u prilagođavanju, a nemaju neke velike prirodne neprijatelje koji bi smanjivali njihovu populaciju.
Upravo zbog tog rasta čagljevi su pod nadzorom jer ljudi prijavljuju sve veće štete koje uzrokuju ove divlje životinje. Čagalj ima lovni status, s tim da je lov dozvoljen cijele godine.
Živi na prostoru dolina rijeka, jer vole močvarna staništa s mnogo hrane, a osobito su ima drage divlje svinje. U Hrvatskoj se nalazi na području istočne Hrvatske i priobalju, a velik broj se nalazi i na poluotoku Pelješcu gdje stvaraju mnogo problema lokalnom stanovništvu.
Čagalj je sličan vuku, ali ga narod često miješa i s lisicom. Najčešće naraste do dužine od 1 metra i težine od 15-ak kilograma. Može biti u svim bojama, a najlakše ga je prepoznati po crnoj crti na leđima koja se spušta sve do kraja dugog repa.
Čagalj se glasa pomalo iritantnim zavijanjem koje sliči i na cviljenje i djeluje pomalo zastrašujuće. Čagalj može živjeti u suživotu sa psom, pa čak se i križati s njim, a u Hrvatskoj je otkriven prvi slučaj križanca ove dvije vrste životinja.
Za sve one koji nisu upoznati s čagljevima zanimljivo će biti znati i da su oni odlični plivači koji mogu preplivati velike udaljenosti pa ne čudi kako su se pojavili i na nekim jadranskim otocima.