Što je hranidbeni lanac, a što hranidbena mreža?

hranidbeni lanac

Svaka vrsta, bez obzira koliko velika ili mala, u određenoj mjeri ovisi o drugoj biljnoj ili životinjskoj vrsti za svoj opstanak. To mogu biti pčele koje uzimaju pelud s cvijeta, jeleni koji jedu lišće grmlja ili lavovi koji jedu jelene.

Hranidbeni lanac pokazuje kako se energija prenosi s jednog živog organizma na drugi putem hrane. Važno je razumjeti kako hranidbeni lanac funkcionira kako bismo znali koji su živi organizmi koji čine hranidbeni lanac važni i kako je ekologija uravnotežena.

Fotosinteza je samo početak hranidbenog lanca. Mnoge vrste životinja jedu proizvode procesa fotosinteze. Primjerice jeleni koji jedu lišće grmlja, zečevi koji jedu mrkvu ili crvi koji jedu travu. Kada životinje jedu biljne proizvode, energija hrane i organski spojevi prenose se s biljaka na životinje.

Te životinje zauzvrat jedu druge životinje, ponovno prenoseći energiju i organske spojeve s jedne životinje na drugu. Dakle, na koliko se razina ovo nastavlja?

Hranidbeni lanac opisuje kako se energija i hranjive tvari kreću kroz ekosustav. Na osnovnoj razini postoje biljke koje proizvode energiju, zatim se ona pomiče prema organizmima više razine poput biljojeda. Nakon toga kada mesojedi pojedu biljojede, energija se prenosi s biljojeda na mesojede.

U hranidbenom lancu energija se prenosi s jednog živog organizma na drugi u obliku hrane. Biljke koje vrše fotosintezu opskrbljuju nas prvim proizvodom hranidbenog lanca. I ne samo to, one su izvor kisika, hrana koju jedemo, materijal za našu odjeću i namještaj, i još mnogo drugih namjena. Biljke također uklanjaju stakleničke plinove iz zraka i osiguravaju stanište mnogim životinjama.

Hranidbena mreža

Svako živo biće u ekosustavu dio je nekoliko hranidbenih lanaca.

Svaki hranidbeni lanac je jedan mogući put kojim se energija i hranjive tvari mogu kretati dok se kreću kroz ekosustav.

Svi međusobno povezani i preklapajući hranidbeni lanci u ekosustavu čine hranidbenu mrežu.

Što su trofički stupnjevi?

U hranidbenoj mreži, organizmi su podijeljeni u trofičke stupnjeve.

1. Proizvođači (prvi trofički stupanj)

Proizvođači pripadaju prvom trofičkom stupnju. Njih nazivamo i autotrofi jer proizvode vlastitu hranu i ne ovise ni o jednom drugom organizmu za prehranu. Također proizvode hranu za druge organizme.

Autotrofi koriste proces fotosinteze za stvaranje hrane (glukoze) u prisutnosti Sunčeve svjetlosti, vode i ugljičnog dioksida.

[Saznajte zašto je fotosinteza najvažnija kemijska reakcija na Zemlji]

2. Potrošači (drugi trofički stupanj)

Potrošači su organizmi koji jedu životinje ili biljke. Postoje i mesožderi i biljojedi, nametnici i strvinari.

2.1. Primarni potrošači

Primarni potrošači su biljojedi. Biljojedi jedu samo alge, biljke i druge proizvođače.

Miševi, jeleni, pa čak i slonovi su biljojedi. Jedu grmlje, travu i drveće.

U oceanskom ekosustavu mnoge su vrste kornjača i riba biljojedi koji jedu samo morsku travu i alge.

Morska kornjača se hrani morskom travom i algama

2.2. Sekundarni potrošači

Sekundarni potrošači su mesojedi koji jedu biljojede. Oni pripadaju trećem trofičkom stupnju. To su, primjerice, žabe koje jedu insekte.

Morske vidre također su sekundarni potrošači jer love morske ježince. Drugi primjeri sekundarnih potrošača su pauci, tuljani itd.

2.3. Tercijarni potrošači

Oni potrošači koji jedu primarne i sekundarne potrošače nazivaju se tercijarni potrošači. Nalaze se na četvrtoj trofičkoj razini i to su mesojedi višeg reda.

Ptice grabljivice, poput sove ili orla, koje jedu zmije u pustinjskom ekosustavu poznate su kao tercijarni konzumenti. Ostale životinje poput lava i supa također su tercijarni potrošači.

Može postojati više drugih razina potrošača prije nego što lanac na kraju dođe do svog apeks predatora koji jede druge potrošače.

Takvi potrošači mogu biti na četvrtom ili petom stupnju. Osim ljudi, nemaju prirodnih neprijatelja. Primjerice lavovi su apeks predatori.

Ribe poput velike bijele psine su glavni predatori u oceanu, a u pustinji su to pume i risovi.

Puma je glavni predator u pustinji

4.3. Razlagači (posljednji tropički stupanj)

Razlagači čine završni dio hranidbenih lanaca. To su oni organizmi koji se hrane leševima, izmetom i biljnim ostacima.

Oni u potpunosti ovise o mrtvom organskom materijalu. Na primjer, kukci balegari jedu životinjski izmet, a lešinari jedu mrtve životinje.

Razlagači, poput bakterija i gljivica, dovršavaju ciklus hranidbenog lanca jer pretvaraju organski otpad, poput raspadajućih biljaka, u anorganske materijale.

Oni dovršavaju životni ciklus i protok energije kroz hranidbeni lanac, vraćajući hranjive tvari u ocean ili tlo za korištenje autotrofima – biljkama. Tada iznova započinje ciklus novih hranidbenih lanaca.

Važnost hranidbenih lanaca

Hranidbeni lanci su važni jer pokazuju zamršene odnose u ekosustavima. Vidi se da u hranidbenim lancima svaki organizam ispunjava određenu ulogu u ekosustavu. Hranidbeni lanci otkrivaju kako svaki organizam ovisi o nekom drugom za preživljavanje

1. Hranidbeni lanac je balans ekosustava

Hranidbeni lanac pokazuje povezanost svih živih bića na Zemlji. Svaka biljna i životinjska vrsta, velika ili mala, u određenoj mjeri ovisi o drugoj biljnoj ili životinjskoj vrsti za svoj opstanak.

U slučaju da neki proizvođač ili potrošač nestane s lica Zemlje, cijele zajednice živih bića bi mogle propasti.  Hranidbeni lanac pomaže znanstvenicima da nauče više o ekosustavima i da im pomognu da ostanu uravnoteženi.

2. Hranidbene mreže pokazuju da su biljke temelj života na Zemlji

Hranidbene mreže važan su alat za shvaćanje da su biljke temelj svih ekosustava i hranidbenih lanaca. Fotosinteza je početak svakog pojedinačnog hranidbenog lanca. Biljke koje vrše fotosintezu opskrbljuju nas prvim proizvodom hranidbenog lanca.

Pčela na cvijetu, biljke su temelj hranidbenog lanca

3. Prirodna selekcija

Hranidbene mreže pomažu u razumijevanju prirodne selekcije pokazujući hijerarhiju vrsta, s mesojedima, svejedima i tercijarnim životinjama na vrhu svih hranidbenih lanaca. To su fizičke i bihevioralne prilagodbe biljaka i životinja koje predstavljaju obrazac potrošnje koji se temelji na prirodnim svojstvima preživljavanja i instinktima.

Hranidbene mreže također objašnjavaju kako nestašice hrane zbog prekomjernog lova, krivolova, globalnog zatopljenja i uništavanja staništa negativno utječu na populacije biljnih i životinjskih vrsta, što dovodi do izumiranja.

4. Kretanje energije i hranjivih tvari

Hranidbeni lanac opisuje kako se energija, hranjive tvari i organski spojevi kreću kroz ekosustav. Biljke su osnova jer one proizvode energiju; zatim se energija kreće do organizama više razine poput biljojeda. Nakon toga, kada mesojedi pojedu biljojede, energija se prenosi s mesojeda na biljojede.

5. Hranidbeni lanac određuje trofički stupanj organizama

Ovisno o hranidbenom lancu, jedan organizam može pripadati većem broju trofičkih stupnjeva. Na primjer, tuljani se mogu smatrati predatorima na najvišoj trofičkoj razini u određenim sredinama gdje jedu ribu koja je primarni ili sekundarni potrošač.

Međutim, u drugim zajednicama gdje tuljani postaju plijen za morske pse, moglo bi se smatrati da su na nižoj trofičkoj razini. Ti su odnosi lakše vidljivi u hranidbenim mrežama, a teže u hranidbenim lancima ili piramidama.