Dok mnoge razne fenomene u prirodi uzimaju zdravo za gotovo, postoje ljudi koje jako interesira kako funkcioniraju stvari iz naše okoline koje ne razumiju. Priroda je jedan od onih mehanizama koji savršeno rade sami po sebi i često izgleda kao da ljudi samo narušavaju taj ekosustav. Jedna od najzanimljivijih stvari s kojima se puno ljudi bavi je i jest proučavanje voda, najčešće mora i oceana. S obzirom na to da je oko 70 posto zemljine površine prekriveno slanom vodom, ova fascinacija svakako ima smisla. Mnogi se pitaju što se to uopće nalazi u toj slanoj vodi i kako je moguće da smo istražili samo malen dio oceana i mora. Danas se nećemo baviti životinjskim i biljnim svijetom unutar mora, iako je i to zanimljiva tema sama za sebe, nego ćemo raspravljati o tome zašto je more slano.
Ovo pitanje se pitaju uglavnom djeca, a odrasli ga uzimaju zdravo za gotovo iako rijetko tko može odgovoriti točno na njega. Ipak, vrlo vjerojatno će vas interesirati kako i zašto je more slano – ako vam netko može objasniti…
Što se sve nalazi u morskoj vodi?
Prva logična stvar koju ćemo otkriti i proučavati jest koji je sastav morske vode. Neće vam biti iznenađujuće čuti da se 97 %morske vode uistinu sastoji od vode, a ostalih 3 posto čine razni minerali, organski i anorganski dodaci te plinovi. Kad kažemo minerali, uglavnom pričamo o raznim solima, a kad kažemo organski anorganski materijali, najčešće pričamo o određenim planktonima ili je mikroorganizmima koji nastanjuju mora.
Ako mislite da to možete podnijeti, nije loša ideja pogledati mikroskopski promatranu morsku vodu. U njoj postoji jako puno živućih organizama i jako puno sitnih čestica koje pripadaju raznoraznim tvarima iz mora, ali i s kopna. Mnogi nisu oduševljeni ovom činjenicom jer su kroz život progutali dosta morske vode, ali ove tvari se nalaze svugdje oko nas i nalaze se u našoj prašini i zraku kojeg također stalno udišemo. Postoje određeni mikroorganizmi koji za nas nisu štetni stoga ih se ne treba bojati.
Zašto je more slano?
Zašto je more slano? Mnoge zanima je li more slano zbog planktona ili zbog određenih klimatskih faktora, ali odgovor je zapravo puno jednostavniji od toga. Morska voda većinu svoje slanoće zapravo dobiva od stvari koje su izvan mora te se nalaze na samoj obali. Ono što je zanimljivo jest da proces nije vezan samo uz udaranje valova o stijene, već se radi o kompliciranijoj shemi koja se već stoljećima i tisućljećima vrti u krug.
Priča zapravo započinje kod kiše. U sastavu kiša nalazi se ugljikov dioksid koji uzrokuje blagu kiselost kiša te to utječe na stijene i kamenje koje fizički erodira. Čestice koje nastaju ovim procesom nošene su u valovima koji lupaju o stijene te tako postaju dio mora. U tom procesu oslobađaju se i određeni ioni koji se u moru koriste od strane raznih organizama, a drugi se koriste u kemijskim procesima sinteze raznih vrsta soli.
Glavni elementi u ovim procesima su klorid i natrij. Preko 90 posto iona koji se nalaze u vodi sastavljeni su od ovih elemenata, te oni zapravo doprinose slanosti, odnosno salinitetu morske vode. Ipak, u morskoj vodi ima i magnezija.
Još jedan zanimljiv izvor soli u vodi jesu slane kupole. Radi se o posebnoj geološkoj strukturi koja se može nalaziti i iznad i ispod površine mora, a koja nastaje seizmičkim aktivnostima – ipak, za nastanak slanih kupola je potrebna sol pa je upitno je li ovo izvor ili posljedica sastava vode.
Podzemne vode također mogu biti slane, ali to jako ovisi o sastavu tla i o geografskom području o kojem pričamo. Takvi izvori mogu biti i locirani i u moru te se tako miješaju dvije različite vode, no one nemaju veliki utjecaj na salinitet. Velika većina soli zaista dolazi iz prvo navedenog procesa, odnosno erodiranja stijena.
Kako životinje i biljke preživljavaju u toliko soli?
Još jedno interesantno pitanje koje biste se mogli zapitati posljedično na prvu raspravu jest kako životinje i biljke uspijevaju preživjeti u toliko soli? Odgovor na ovo pitanje zapravo nije toliko jednostavan jer se radi o dosta kompliciranim mehanizmima koji uključuju osmozu i anatomske prilagodbe kod riba. Ipak, potrudit ćemo se ovaj vam proces objasniti što jasnije. Prirodno je da razmišljamo o tome kako uopće neki organizam može preživjeti tamo gdje je jako visoka razina soli, jer znamo da sol dehidrira i da je u takvim uvjetima zaista teško opstati. Ipak, more je prepuno interesantnih organizama i to tako biva već dugo.
Jasno je da je evolucija tu odigrala veliku ulogu te da su se ribe razvile upravo onakvima kakvima trebaju biti. Ribe koje žive u slanoj vodi teže se prilagođavaju na običnu vodu, a ribe koje su namijenjene za akvarije i manje slanu vodu teško se prilagođavaju i gotovo se nikad ne mogu prilagoditi na slanu vodu. Uglavnom se desi određeni proces dehidracije i takve ribe ne mogu dugo živjeti. U osnovnoj ste školi zasigurno čuli i za proces osmoze. Osmoza je proces u kojem se dešava regulacija koncentracija raznih čestica iz jednog medija u drugi, ali preko membrane.
U našem slučaju, regulacija se dešava preko riba. Možda niste upoznati s time, ali ribe zapravo i piju i uriniraju. Unatoč tome što su njihova tijela napravljena da mogu preživjeti u vodi koja je vrlo slana, mora postojati određeni sistemi filtracije. Voda je hipertonična s obzirom na ribu, što znači da će voda iz ribe kontinuirano izlaziti van preko polupropusne membrane, odnosno površine njene kože. To je upravo osmoza na djelu.
Konzumacija soli
Kako bi ribe uspjele preživjeti one moraju nadoknaditi tu vodu koja kontinuirano izlazi iz njih te ju zapravo piju. Kad malo bolje razmislimo, neizbježno je da ribe tijekom plivanja i boravljenja u vodi konzumiraju tu vodu. Evolucija je odigrala jako veliku ulogu u tome kako će ribe tu vodu probavljati, odnosno kako će uspjeti preživjeti konzumirajući tako slanu vodu. Višak soli ribe izbacuju preko svojih škrga ili putem svojih bubrega, i upravo zbog toga uriniraju.
Što se tiče biljaka, mnoge biljke na svojoj površini imaju želatinastu strukturu koja ih štiti od prezasićenja slanom vodom. Ako ste ikad u ruci držali neku algu ili morski krastavac, pa čak i određene morske travke, vrlo vjerojatno ste osjetili sluzavost. Sklizavost takve biljke je prilagodba za odbijanje soli. One naravno same po sebi jesu otpornije na sol, ali nisu toliko evolucijski napredne da postoje neki sustavi organa koji ih štite od soli, ali opet se moraju zaštititi na neki način pa to čine pomoću sluzi.
Koje je najslanija voda na svijetu?
Mrtvo more! Ili? Ono što buni većinu ljudi jest da je Mrtvo more zapravo slano jezero, a ne more. Ono je toliko slano da je dobilo taj opisnik mora, ali zapravo se radi o jezeru koje napaja Jordan. Cijelo jezero leži u depresiji. To znači da je dio taj dio zemljine površine spušten ispod razine najbližeg mora ili terena koji se nalazi okolo same vode.
Danas se vode rasprave da li je Asalsko jezero u Africi možda i slanija voda, ali zasad je Mrtvo more zaista najpoznatije u ovoj kategoriji. Zbog relativno male veličine, radi se o salinitetu koji doseže oko 250 promila, što znači da je gotovo trećina vode zapravo sol. Ovo jezero nije biološki mrtvo, ali je jako malo mikroorganizama jer jako malo organizama može živjeti u tolikoj razini soli. Niz karakteristika koje je uzrokovao ovo jest klima koja je suha i pustinjska, a kiše gotovo i nema. Nerijetko je temperatura iznad 40 stupnjeva Celzijevih pa je zbog toga isparavanje vode prisutno gotovo uvijek.
Što se tiče oceana najslaniji su Atlantski i Tihi ocean, čiji se salinitet kreće i do 37 promila. Salinitet raste približavanjem ekvatoru gdje su temperature veće pa je isparavanje jače i koncentracija soli raste.
Zdravstvene prednosti slane vode
Sada kada znamo zašto je more slano, za kraj bismo voljeli malo progovoriti o zdravstvenim prednostima slane vode i zašto je dobro kupati se u moru, oceanu ili pak vrlo slanim jezerima. Među ženama je u prošlosti postojao taj mit da su oceani i mora jako štetni za kožu zbog soli, ali danas je ovaj mit u potpunosti razbijen.
Sol je dobra za kožu
Ono što je otkriveno jest da je slana voda zapravo jako dobra za našu kožu i njenu veliku površinu. Slana voda ima antivirusna, antibakterijska i iscjeljujuća svojstva. Mnogi ljudi s kroničnim problemima kože zapravo jako vole boraviti u slanoj vodi zato što pomaže psorijazi, ekcemima, aknama i sličnim problemima. Iako sol nije štetna za kožu, to ne znači da svoju kožu ne morate štititi u blizini mora te je obavezno nositi kremu za sunčanje kako biste ju zaštitili od UVA zračenja koja su zasigurno štetna.
Slani zrak godi vašem respiratornom zdravlju
Zasigurno ste čuli za takozvane slane sobe u kojima borave ljudi koji imaju česte prehlade, bronhitis, astmu ili alergije. Plivanje u oceanu i udisanje slanog zraka dobro je za razne respiratorne probleme i vjeruje se da blago slana voda može biti izuzetno dobra za ispiranje našeg respiratornog sustava te za smanjivanje upala koje se dešavaju u organizmu. Ako ste ikad malo bolje proučavali sastav infuzije i fiziološke otopine, vidjet ćete da mineralni sastavi takvih medicinskih pomagala zapravo dosta oponašaju morsku vodu.
Smanjuje stres i povećava ugodu
Dok psiholozi vjeruju u to da nam voda pomaže zato što nas podsjeća na zaštićenost u majčinoj utrobi, doktori i neuroznanstvenici se referiraju na pozitivne efekte kretanja i fizičke aktivnosti. Fizička aktivnost sama po sebi hormonalno regulira naš organizam te puno pomaže da budemo zdravi i sretni i da živimo bolji život. Ljudi će vam pak reći da more samo po sebi sugerira odmor i da odmor automatski smiruje ljude jer ne moraju biti izloženi stresu koji proživljavaju kad su u gradu i kada imaju puno posla. Plivanje je jedna od najopuštajućijih aktivnosti koje možete raditi.
Sol osnažuje naš imunitet
Ako se kupate u moru, vaše će krvne stanice zapravo promijeniti koncentraciju. I crvene i bijele krvne stanice će se povećavati te se tako morska voda često koristi kao prirodni lijek za one koji imaju oslabljeni imunitet, anemiju ili neke druge krvne probleme. Vjeruje se da se tu radi samo o činjenici da naš organizam želio ostati u svojoj najboljoj kondiciji, a kad smo u vodi i plivamo, čini se kao da smo pod velikim naporom, pa se naš organizam bori protiv toga.