Kisele kiše nastaju kao posljedica onečišćenja zraka. Kada izgaraju goriva, primjerice u našem automobilu, ispušta se dim to jest čestice čađe, ali i brojni plinovi koje ne možemo vidjeti. Upravo su ti plinovi pogotovo štetni za okoliš i uzrokuju fenomen koji zovemo kiselim kišama.
Problem nije samo u automobilima: ovakve spojeve ispuštaju sve elektrane i tvornice koje koriste fosilna goriva i izgaranjem ispuštaju štetne spojeve u atmosferu. Plinovi koji su osobito štetni su dušikovi oksidi kao i sumporov dioksid. Ovi plinovi ulaze u reakciju sa sitnim kapljicama vode koje se nalaze u zraku i otapaju se u njoj stvarajući sumpornu ili dušičnu kiselinu. Takva tekućina opada u obliku kiše i posjeduje nisku pH vrijednost koja bitno utječe na okoliš.
Osim antropocentričnih uzroka kiselih kiša, one mogu biti i prirodnog postanka. Tijekom erupcije vulkana oslobađa se velika količina sumporovog dioksida koja stvara kisele kiše. Ipak, većina kiselih kiša ne potječe od vulkanskog dima.
Koliko su kisele kiše zapravo kisele?
Kiselost vodenih tekućina mjeri se pomoću pH skale u kojoj je otopina s ph vrijednosti 0 najkiselija, a 14 najlužnatija, dok je otopina s pH 7 neutralna (voda je takva neutralna otopina).
Kiselost ovakvih oborina varira ovisno o količini štetnih tvari kojima je voda izložena. Iako kisele kiše nisu dovoljno kisele da ozbiljno naštete koži.
Važno je razumjeti da je nezagađena kiša sama po sebi blago kisela, s pH vrijednosti između 5 i 6. Razlog tome jest to što se voda prije nego što padne na tlo miješa s brojnim oksidima iz zraka.
Kada je zrak zasićen dušikovim oksidima i sumporovim dioksidom pH vrijednost može se spustiti do nešto kiselijih 4. U povijesti su zabilježene i kiše s pH 2 vrijednostima, ali su ove pojave puno rjeđe.
Kada usporedimo najkiselije kiše s tvarima iz našeg doma, vidimo da je ona jednako kisela kao ocat ili limunov sok, a ove tvari nam ne štete. Dakle, zašto se toliko brinemo oko kiselih kiša?
Učinci kiselih kiša – mnogobrojni i opasni
Štetni plinovi odlaze visoko u atmosferu gdje se mogu prenositi između zemalja, ali i na druge kontinente. Osim što ovakve kisele spojeve nalazimo u obliku kiše, oni mogu biti u obliku snijega, magle i suhe prašine. Dakle, lako prenošenje i poprimanje raznih oblika čini ove spojeve štetnim za sve: tlo, drveće, vodu, zgrade pa i ljude. Primjerice, suha prašina je povezana s respiratornim problemima kod životinja i ljudi.
Štetni učinci kiselih kiša bili su posebno vidljivi 70-ih godina. Šume su umirale, a jezera u Skandinaviji doživjela su pomor riba. Mnoge slatkovodne ribe postale su ugrožene što je utjecalo i na ptice i životinje koje se hrane ribama. Danas je utjecaj malo manji zbog brojnih istraživanja i edukacije, ali prijetnja još uvijek itekako postoji.
Šume i kisele kiše
Kisela kiša ozbiljno šteti drveću: usporava njihov rast i ponekad čak uzrokuje odumiranje. Ipak, utjecaj kisele kiše ovisi o samom ekosustavu: kiša pada kroz krošnje i puno nje dospije na tlo. Ovo je loše jer spojevi mogu ući u podzemne tokove i doći do rijeka i potoka, pa i slobodne vode. Neke vrste tla mogu pomoći i neutralizirati ove kiseline i tako se boriti protiv kiselih kiša. Ipak, kod već kiselih tla i mala promjena u pH vrijednosti može imati ozbiljne posljedice.
Ovakve kiše mogu ispirati tlo od važnih hranjivih tvari i minerala poput kalija, kalcija i magnezija, uzrokovati ispuštanje štetnih metala poput aluminija u tlo, uništiti zaštitni voštani sloj na lišću te tako nepovoljno utjecati na proces fotosinteze. Ovakvi učinci oslabljuju stabla koja su tada izloženija raznim patogenima i kukcima koji ga mogu ozlijediti.
Jezera i rijeke – kako kisele kiše utječu na vodene ekosustave
Učinci kiselih kiša daleko su najgori u vodenim ekosustavima. Kiša koja se slijeva s kopna završava u potocima, jezerima i močvara. Kiša može padati i direktno u ove vodene mase. Kako se kiselost vode povećava, vodenih organizama je sve manje. Razlog je što se neke biljke i životinje mogu prilagoditi novoj kiselosti, ali velik broj organizama ne može opstati u ovakvom pH vode. Najgore su pogođeni škampi, puževi, dagnje te ribe poput lososa. Jako su pogođena i jajašca koja se razvijaju u vodi, kao i mladunčad. Ako je voda prekisela, jaja se ne mogu pravilno izleći i nastaju različite deformacije i organizmi koji ne mogu opstati u spomenutom ekosustavu.
Već smo spomenuli da osim izravnog utjecana na pH, kisele kiše mogu i neizravno utjecati na vodene mase. Zbog njih mnogi otrovni spojevi poput aluminija oslobađaju se iz tla u vodu što šteti vodenim organizmima.
Jezera, rijeke i močvare su zatvoreni vodeni ekosustavi te stoga na njih posebno snažno utječu promjene u okolini. Odumiranjem jedne vrste, krhki, ali balansiran ekosustav se počinje raspadati.
Kisele kiše imaju utjecaj i na arhitekturu. Kisele kiše ozbiljno prijete očuvanju povijesnih građevina: kiseline ozbiljno pospješuju proces erozije. Kipovi, zgrade, vozila, cijevi, sve ovo može patiti zbog utjecaja kiselih kiša. Najgore su pogođene građevine i kipovi izgrađeni od vapnenca koji je posebno osjetljiv i topi se pod utjecajem kiselih kiša.
Što je učinjeno?
Od 70-ih godina puno toga je učinjeno: vlade su postavile ozbiljno ograničenje emisije sumpora. Ipak, ovaj plan nije bez rupa. Iako su postavljeni protokoli smanjili emisije, nisu uključili određene grane gospodarstva poput pomorstva koje koristi goriva bogata sumporom. Danas su emisije ograničene, ali još uvijek definitivno postojane.
Dušikovi oksidi još uvijek su velika prijetnja, potrebno je učiniti nešto u vezi vozila s motornim gorivom, ali i bolje kontrolirati poljoprivredna gnojiva. Sve ovo može dovesti do prevelike količine kisika u vodenim putevima. Ovo kao posljedicu ima cvjetanje algi koje uzrokuju velik pomor vodenih organizama.