Tsunamiji jedna od moćnih prirodnih pojava koju čovjek ne može nikako kontrolirati i čije se značenje svugdje u svijetu tumači jednako: razaranje. Gdje god je došlo do pojave tsunamija došlo je i do velikih oštećenja, narušavanja ekologije i okoliša, a nerijetko i smrtnih slučajeva među populacijom.
Tsunamiji su divovski valovi koji su posljedica raznih kretanja u Zemljinoj kori. Najčešće je riječ o potresima u podmorju, erupcijama podmorskih vulkana, a može se dogoditi i do odrona kopna u more. Među najčešćim razlozima nastajanja ovih razornih valova je podizanje ili spuštanje morskog dna koje nastaje naglo i velikom jačinom.
Iako se tsunamiji mogu pojaviti svugdje, najčešći su u Tihom oceanu i vrlo često pogađaju obale Japana. I samo podrijetlo riječi „tsunami“ dolazi iz japanskog jezika i na japanskom jeziku nosi značenje „lučki val“. Statistike kažu da se Japan na udaru valova većih od 7 metara nađe gotovo svakih 30 godina.
Kako nastaje tsunami?
Tsunamiji su izrazito razorni iz više razloga. Osim što nastaju u morskim dubinama i iz epicentra putuju jako dugački i široki do nekoliko tisuća kilometara njihova najveća opasnost leži u tome da postaju sve razorniji što se više bliže obali.
Tsunamiji su morski valovi velikih amplituda i često ih se naziva plimnim valovima što je potpun pogrešno jer njihovo nastajanje nema veze s plimom. Razlog tom krivom opisu je činjenica da se prije dolaska velikog udarnog vala more povuče s velikog dijela obale, što mnoge podsjeća na oseku.
Iako visina potresnih valova na mjestu epicentra može biti visoka ona pada s udaljavanjem od njega, ali putuju jako velikim brzinama od čak 700 do 800 km/h. Zbog čega se onda događa da tsunamiji na obali odjednom postaju jako veliki. Oni usporavaju što se više približavaju obali ali se zbog očuvanja energije uzdižu više što je dubina mora manja. Zbog toga na obalu mogu doći izuzetno visoki valovi.
Tsunamiji obično putuju u periodu od 10 do 60 minuta, ovisno o karakteristika njihovog epicentra i blizine obale.
Najrazorniji tsunami u povijesti – 26.prosinac 2004.
Nedjelja, 26. prosinca 2004. dan je koji je zauvijek ostao zapamćen u povijesti čovječanstva, a razlog za to je snažan potres kod otoka Sumatre magnitude od čak 9,1 po Richterovoj ljestvici, a koji je uzrokovao jako visoke tsunami valove koji su dosegli visinu i do 10 metara. Riječ je o trećem najjačem potresu ikada zabilježenom u povijesti.
Ovaj je tsunami doslovno opustošio obale zemalja južne i jugoistočne Azije, a život je tragično izgubilo gotovo 300 tisuća ljudi. Većina umrlih su bili stanovnici Indonezije, nakon čega su najveći broj žrtava prijavile Indija, Tajland i Šri Lanka.
Znanstvenici su napravili proračun koji je pokazao da je u tom tsunamiju oslobođena energija više od 1000 puta veća od energije koja ja nastala prilikom bacanja atomske bombe na Hiroshimu.
Najveći tsunami u povijesti – 10. srpanj 1958.
Neslavni rekord najvećeg tsunamija u povijesti drži tsunami uzrokovan potresom na sjeveroistoku Aljaske prilikom kojeg se odlomio veliki dio ledenjaka i pao u zaljev. Uzrokovao je valove visoke i do 20 metara, a uništenje koje je napravio vidi se još i danas.
Naime, još i danas su rubovi aljaških zaljeva pogođenih tsunamijem bez vegetacije iako je prošlo više od 60 godina od katastrofe.
Zaštita od tsunamija – slaba, ali postoji
Iako zaštita od tsunamija ne postoji jer je riječ o iznimno jakoj i nepredvidivoj sili prirode, razaranje se može donekle smanjiti. Valovi tsunamija ipak se šire sporije od valova koji uzrokuju potrese pa iako mogu biti brzi i do 800 km/h ipak daju više vremena ljudima u ugroženim područjima da potraže sigurnost.
Za to se koriste Službe za rano upozoravanje koje nadgledavaju podmorje i prate svako potresanje tla. One računaju vjerojatnost nastanka velikog vala i na taj način daju ljudima mogućnost da napuste ugroženo područje. Najuspješnija postaja koja se bavi tsunamijima je postaja na otoku Honolulu.
Tsunamiji u Hrvatskoj – jesu li mogući?
Mnogi stanovnici Hrvatske nisu svjesni da je u proteklih 500 godina hrvatsko more pogodilo 27 tsunamija. To znači da nisu baš česti, a velika većina njih bila je vrlo male visine u kojima su valovi bili tek nekoliko desetaka centimetara visoki. No ipak je bila i nekolicina za koje je znanstven dokazano da su bili visoki i 10 metara.
Najjači tsunami na Jadranskom moru dogodio se 1627. godine, a njegov je epicentar bio na talijanskom poluotoku Gargano i uzrokovao je upravo ove deset metara visoke valove.
Na hrvatskoj strani najjači je tsunami 1667. godine i vezan je uz poznati dubrovački potres te iako o njemu nema mnogo znanstvenih podataka utvrđeno je da su valovi tsunamija bili visoki i do šest metara.
Najveći tsunami na ovom području bio je crnogorski tsunami 1979. kao posljedica potresa, a iako su valovi bili do pola metra bili su iznimno jaki, osobito u zaljevu Boke kotorske, pa su odnijeli i nekoliko života. Često mogu biti dislocirani pa su na nekim mjestima valovi jači, a na nekim dijelovima ih uopće nema.
Matematičari su izračunali da u području Dubrovnika postoji mogućnost potresa magnitude iznad 7 stupnjeva po Richteru pa je tamo moguć tsunami čija bi amplituda bila pet metara, a visina valova bi tada iznosila 10 metara.
Zanimljivosti o tsunamiju
- Kada tsunami pogodi obalu on to ne čini u jednom valu nego u nizu valova, s tim da prvi val nije najrazorniji.
- Mnoge životinjske vrste imaju sposobnost predvidjeti tsunami.
- Jedina biljna vrsta koja se može oduprijeti tsunamiju su palme. One imaju jako razgranato i čvrsto korijenje i stablo im je vrlo fleksibilno pa ga ke teško polomiti.
- Djevojčica imena Tilly Smith postala je junakinja 2004. godine prilikom ljetovanja s roditeljima na Tajlandu. Ova je 10-godišnjakinja primijetila da se voda na plaži jako povlači i to na neobičan način pa je upozorila svoje roditelje na to jer je učila u školi da je to čest znak tsunamija. Roditelji su upozorili osoblje hotela i svi su se uspjeli skloniti na sigurno. U čast djevojčice jedan je asteroid nazvan Tillismith.
- Maksimalna visina ikad zabilježenog vala je 500 metara.
- Postoji i tzv. meteotsunami, što je naziv za tsunamije koji su uzrokovani naglim skokom atmosferskog tlaka.