Vuk, poznat kao sivi vuk ili Canis lupus u svojoj je prošlosti nekoć bio najbrojniji sisavac na planeti i moglo ga se naći na gotovo svakom kontinentu, ali do 20. stoljeća njegovo se stanište svelo samo na područje jednog dijela Europe, Balkana, Sibira, Mongolije i šumovite Kanade.
Vuk je oduvijek u ljudima izazivao podvojene osjećaje; vuka se istovremeno mrzilo i poštovalo pa je u nekim krajevima vuk postao veliki neprijatelj čovjeka, dok se u nekim krajevima svijeta između čovjeka i vuka stvorila kohabitacija koja je jako dobro funkcionirala.
Upoznajmo malo ovu predivnu životinju, otkrijmo kako živi, čime je ugrožen i zašto je često predmet divljenja.
Sivi vuk – lijep i ponosan
Sivi vuk je izuzetno lijepa životinja čiji izgled ovisi o staništu na kojem živi pa se boje mijenjaju od svih nijansi sive boje pa do crnog i smeđeg krzna te raznih kombinacija. U Hrvatskoj obitava sivi vuk koji jest sivog krzna s tim da su mu leđa i rep tamniji, a trbuh i noge svjetlije.
Njegova je fizionomija u potpunosti prilagođena njegovom životu pa mu je tijelo prilagođeno trčanju tako što ima uži prsni koš, a šape koje mu omogućuju bolju aerodinamiku. Noge vukova su dugačke jer često vrlo brzo i dugotrajno trče.
Vukovi imaju jako dobro razvijena osjetila, te se jako oslanjaju na njuh i sluh. Miris je njegovo glavno oruđe za pronalazak plijena.
Vuk – zauvijek odan svojoj vučjoj obitelji
Vuk je po jednoj crti karaktera vrlo sličan čovjeku, a to je odanost i vezanost za obitelj. Vučji čopor je sličan ljudskoj obitelji: u njemu se nalazi roditelji, tj. mužjak i ženka, te njihovi potomci. Jednom kad vuk i vučica postanu par nastaje neraskidiva veza koja se može prekinuti samo iz krajnje nužde.
Vukovi, slično ljudima, uvijek putuju u čoporu i sele se zajedno sa jednog mjesta na drugo. Njima ništa nije teško i žele zasnovati obitelj pa je poznato da mnogi mladi vukovi kreću na put u potrazi za ženkom s kojom žele provesti život i da im nije teško proći niti stotine kilometara kako bi pronašli svoj par. Teren po kojem putuju je nebitan jer su vukovi neustrašive životinje pa će prelaziti planine, rijeke i ceste prateći svoj cilj.
Kako izgledaju vučja obitelj i njihov čopor?
Nakon što mladi vuk pronađe svoju družicu on će s njom zasnovati obitelj. Kada vučja mladunčad dođe na svijet majka se mora brinuti o njima najmanje dva tjedna i ne puštati ih iz brloga van jer se vukovi rađaju potpuno slijepi. Za to vrijeme se hrane sisanjem, a nakon što prestanu sisati hranu će im početi donositi ostali članovi čopora jer, kao što smo već ranije rekli, vukovi su jako odani svom čoporu.
Osim hranjenja, svi članovi čopora sudjeluju u odgoju i učenju malih vukova i to tako da ih uče loviti, zavijati i voditi brigu o sebi u opasnim situacijama.
Vuk svoj čopor može napustiti već s dvije godine starosti kada postiže svoju spolnu zrelost i kada može sam krenuti u potragu za svojim parom. S obzirom na to da vukovi u prosjeku žive 13 do najviše 14 godina, vuk od 24 mjeseca je vuk u punoj snazi, a vuk star deset godina već je starac.
Svaki je čopor predvođen jednim alfa parom kojeg čine mužjak i ženka, a u čoporu se obično nalazi pet do sedam vukova no može ih biti i dvadesetak. Svi se vukovi međusobno sporazumijevaju pomoću pokreta i osjetila. Rep i uši su glavni za sporazumijevanje, ali se koriste i zvukovi i mirisi.
Vuk sa svojom partnericom ostaje do kraja života, a nju odabire sam i osvaja ju borbom.
Kakva je vučja ishrana?
Svima je poznato da je ova životinja mesojed i da je strah i trepet za gotovo sve šumske stanovnike. Najviše voli jesti jelene i srne, ali ne preza niti od divljih svinja, zečeva, a niti od domaćih životinja što često stvara muku farmerima. no osim što jedu biljoždere, oni i sami posežu za određenim biljem pa je poznato da vukovi vole bobičasto voće te neke vrste bilja.
Vuk je vrlo inteligentan lovac koji ima više raznih strategija za lov ovisno o tome koju životinju lovi, a vrlo često se koristi strategijom tjeranja plijena u kut. Često svoj plijen natjera na vrlo neprohodan teren kojeg životinja koju lovi ne može savladati.
Vuk ima i vrlo dobar instinkt koji koristi u svoju korist, a jedan od tih instinkta je i njegova sposobnost da nanjuši manu ili prepozna oslabljenu životinju koju lako može savladati. Vuku nije problem prijeći i po nekoliko kilometara ganjajući plijen, ali isto tako jako je dobar u šuljanju i iznenadnom napadu.
On je vrlo pragmatična životinja pa će svoj plijen uvijek birati prema tome koliko ga je lako uhvatiti. Zbog toga su najčešće žrtve gladnog vuka slabe, bolesne ili stare jedinke. Jednako tako stradaju i neoprezne jedinke koje se previše odvoje od krda ili koje zađu u nepoznato područje koje ne poznaju.
Iako se ovo čini okrutnim, vuk na ovaj način doprinosi stabilnosti eko sustava jer vrše prirodnu selekciju i mnogo manje oštećuju zdravu populaciju koja je važna za taj ekosustav.
Gdje žive vukovi?
Vukove se može naći u raznim okolišima s obzirom na to da su vrlo prilagodljivi i mogu se lako prilagoditi raznim staništima. Zbog toga ih se može pronaći i na ledenom Arktiku, ali dom im je i poneka azijska i američka pustinja.
Vukovi su u prošlosti nastanjivali otvoreni prostor stepa i trave, ali zbog ljudskog djelovanja ljudi povukli su se u šume, pa ih se danas smatra više šumskim životinjama.
Svaki čopor ima svoj teritorij, a veličina terena ovisi o tome kakav je teren i koliko plijena je potrebno za prehranu čopora. Ponekad doseže nekoliko tisuća kilometara, a ponekad je riječ o jako uskom krugu. Vukovi će cijelo vrijeme obilježavati voj teritorij, osobito alfa mužjak i ženka koji su vođe čopora. To čine mokrenjem po terenu, ali i ostavljanjem vlastitog izmeta no vukovi imaju i drugačiji poseban način obilježavanja teritorija, a to je pomoću trljanja o stabla, kamenje i slične prirodne osobitosti.
Vuk je vrlo zaštitnički nastrojen prema svojem čoporu te će kao čovjek sve učiniti kako bi ga zaštitio. Sukobi među čoporima vrlo su rijetki jer se svaki čopor obično drži svog teritorija. Ali trude se izbjegavati jedni druge, a vuku koji se nađe na tuđem teritoriju ne piše se dobro.
Vukovi u Hrvatskoj
Vukovi se u Hrvatskoj nalaze u području Dinarida, a posljednji izračuni pokazuju da ih ima manje od dvije stotine. Nalaze se na prostoru Dinarida, na potezu od Slovenije do granice s Crnom Gorom. Strogo je zaštićen upravo zbog smanjene populacije, a također je zabranjeno uzurpirati njegovo stanište.
Vukove u Hrvatskoj možete susresti u sljedećim populacijama: Sisačko-moslavačka, Karlovačka, Ličko-senjska, Primorsko-goranska, Istarska, Zadarska, Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska.
Vuk s Wall Streeta – kako je vuk postao sinonim za nemilosrdne financijske brokere
Vuk s Wall Streeta poznata je uspješnica još poznatijeg redatelja Martina Scorsesea koji ju je režirao 2013. godine i za koju je dobio Nagradu Američkog filmskog instituta za film, a mnoge nagrade je dobio i glavni glumac ove crne američke komedije, Leonardo DiCaprio.
Zašto je upravo životinja vuk postao sinonim za beskrupulozne brokere s Wall Streeta? Zbog toga što vuk koji lovi svoj plijen ne bira sredstva kojima će to učiniti, osobito ako to čini u korist čopora. On će otići u krajnost ako je gladan i neće pokazati milosrđe prema nikome tko upadne na njegov teritorij.
Vukovi s Wall Streeta po tome su vrlo slični pravim vukovima: rade za korist čopora, vrlo su teritorijalni i ne trpe da itko ulazi na njihov teritorij, gladni su (ali za novcem, a ne hranom) i znaju svoj plijen (klijente) stjerati u kut.
Jeste li znali?
- Najveći vukovi žive na hladnim područjima Rusije, Aljaske i Kanade, a mogu doseći težinu i do 60 kilograma. Oni su dugi do 1, 5 metara, a rep im je dug oko pola metra.
- Najmanji vukovi mogu se pronaći na Bliskom Istoku te teže oko 30 kilograma. Njihov je rep dugačak oko 10 cm.
- Vukovi često zavijaju kada su žalosni, što se obično događa kada smrtno strada neki član čopora čime također pokazuju sličnost s ljudima.
- Indijanci iznimno cijene vukove i on u njihovim pričama predstavlja snagu i mudrost.
- Iako se ljudi boje vukova to je u potpunosti bez razloga jer do sada nikada nije zabilježen napad vukova na ljude.
- Vuk ima 12 puta bolji sluh od čovjeka i 40 puta bolji njuh. Vukovi mogu druge životinje namirisati i na udaljenosti od više od jednog kilometra. is
- Vuk može trčati i do 45 km/h.
- Vikinzi su nosili njihovu kožu kako bi poprimili njihov duh tijekom borbe.
- Lupus je autoimuna bolest koja je ime dobila upravo po vuku (lupus) jer se u 18. stoljeću vjerovalo da je ta bolest posljedica vučjeg ugriza.
- Vučići se rađaju s plavim očima koji požute kada dosegnu starost od osam mjeseci.
- Vukovi trče na prstima zbog čega su vrlo okretni i mogu brzo „zakočiti“ ma koliko brzo trčali. Ujedno na taj način štite svoje šape.