Jedna od vrlo rijetkih a iznimno ugroženih biljaka u Republici Hrvatskoj je Crnkasta sasa, latinskog imena Pulsatilla pratensis nigricans. Može se pronaći na samo nekoliko mjesta, a populacija se sve više smanjuje.
Ova prekrasna neobična biljka pripada porodici žabnjaka i samoniklo raste na panonskim travnjacima, s tim da je njeno najpoznatije stanište mjesto imena Đurđevački ili Podravski pijesci. Ovo poznato mjesto često se naziva Hrvatskom Saharom i obraslo je pješčarskom vegetacijom, a jedna od biljaka pronađenih na tom mjestu je i crnkasta sasa.
Neobične prilagodbe crnkaste sase
Crnkasta sasa je zeljasta biljka koja živi više godina, a s obzirom na to da se nalazi na jako suhim staništima razvila je neke prilagodbe za život. Tako sasa jako duboko raste u tlo i to čak do dubine od jednog metra što je jedna od najvažnijih prilagodbi svih biljaka suhog tla. Ovo također pomaže odupiranju naletima vjetra jer ju tako duboki korijen održava na mjestu.
Biljka iznad površine naraste i do 20 centimetara i vunenasto je dlakava kako bi sačuvala vodu. Stabljika raste i do 45 centimetara dok nosi plodove. Rozeta na dnu biljke sastoji se od prizemnih listova s dugim peteljkama. I ovi su listovi obrasli gustim bijelim dlakama.
Cvijet crnkaste sase je ljubičaste boje i zvonastog je oblika. Visi na cvjetnim stapkama i okružen je jednostavnim, ali jako gusto dlakavim listićima. Starost biljke se lako može procijeniti i pomoću tih listića koji su jače savinuti prema van što je cvijet stariji. Razdoblje cvatnje ove biljke je ožujak i travanj.
Ova se biljka razmnožava na dva načina: spolno i vegetativno. Spolno razmnožavanje utječe na genetsku raznolikost dok vegetativno razmnožavanje povećava brojnost cvijeta na njegovom staništu. Crnkasta sasa se u hortikulturi vegetativno uzgaja.
Biljka je ponajviše ugrožena radi skupljanja i iskapanja podanaka i presađivanja, ali i zbog zarašćivanja suhih travnjaka na kojima raste.