Bombina variegata i Bombina bombina latinska su imena za dva pripadnika vrste vodozemaca u Hrvatskoj, a to su žabe. Riječ je o vrstama crveni mukač i žuti mukač koji su dio iste porodice žaba, a obje se odlikuju činjenicom da su otrovne. Nalaze se na popisu zaštićenih životinja, ali nisu kritično ugrožene.
Crveni mukač ima zaštitu od predatora
Crveni mukač je mala, bezrepa žaba hrapave kože i kratkih nogu koja može narasti do dužine od pet centimetara. Tijelo joj je obojeno s nekoliko boja: maslinasto zelenom i crnom, a ova potonja je išarana narančastim mrljama. Mužjaci se mogu glasati jer imaju unutarnju zvučnu vrećicu i to često rade u zboru.
Ova vrste žabe preferira bistre stajaće vode ili jako spore tekuće vode, ali uvijek u nizinskim prostorima. Voli provoditi vrijeme u plićaku, a uvijek se okuplja u grupama.
Parenje se odvija tijekom ljeta i proljeća, a ženka može poleći i do tri stotine jaja.
Nakon oplodnje, ženka žabe polaže jajašca jednolične smeđe boje, a može poleći i do tri stotine jaja. Ličinke su punoglavci biljojedi koji se hrane algama i vodenim biljem dok mlade i odrasle žabe jedu hranu životinjskog porijekla, kao što su račići, vodeni puževi i kukci. Punoglavci su ugroženi zato jer su često na meti ptica, malih sisavaca i ostalih većih životinja.
Koža crvenog mukača luči otrovne tvari i upravo su one zaslužne za zaštitu od raznih prirodnih neprijatelja i predatora. U slučaju opasnosti crveni mukač će se baciti na leđa kako bi crveno-narančastom bojom ukazao na svoju otrovnu prirodu i pokazao napadaču da je nejestiv.
Crveni mukač zaštićena je životinja u Hrvatskoj i može se pronaći na prostoru Parka prirode Vransko jezero.
Žuti mukač i njegova srcolika zjenica
Žuti mukač je iznimno sličan svom srodniku, crvenom mukaču, u mnogim karakteristikama. Slične je veličine (do 5 cm), a izgledom je u potpunosti isti, osim što je kod njega donja strana tijela izrazito žuta s crnim mrljama. Mužjaci žutog mukača nemaju rezonator.
Jedna od bitnih razlika je u njegovom staništu. Za razliku od crvenog mukača koji obitava u nizinama ovaj je pripadnik žablje vrste svoje stanište pronašao u brdskim i planinskim predjelima, a nije rijetkost pronaći ga u blatnim lokvicama nastalim od tragova kotača kroz blato.
Parenje se odvija u toplije doba godine, dakle proljeće i ljeto, i do njega dolazi obično nakon kiše.
Ličinke se hrane algama i vodenim biljem, a mladi i odrasli žuti mukači vole loviti i na kopnu pa su im meta često puževi, kukci i stonoge. U nedostatku kopnenog ručka, svoj će plijen pronaći u vodi, uglavnom u obliku račića i kukaca. Punoglavci su hrana gmazovima, pticama i manjim sisavcima.
Njihov obrambeni mehanizam se javlja tek nakon preobraženja iz punoglavca u žabu, a riječ je o otrovnim tvarima koje on luči kroz kožu. Zbog toga u susretu s napadačem koristi istu obrambenu tehniku kao i crveni mukač, a to je izvrtanje na leđa i pokazivanje jarko obojenog trbuha.
Žuti mukač ima jedno interesantno obilježje, a to je zjenica u obliku srca. Žuti mukač se nalazi na popisu zaštićenih životinja u Republici Hrvatskoj, a može ga se naći u Turopolju.