Dalmatinska iglica , također poznata i kao dalmatinska krvomočnica i dalmatinski zdravac je endemska biljka samo jednog mjesta u Hrvatskoj – poluotoka Pelješca. Vrlo je lijepa i zbog toga je morala postati zaštićena biljka jer se njeno postojanje ugrožava nekontroliranim branjem za ukras.
Iglica – ljepotica koju trebamo sačuvati
Iglice su biljni rod iz porodice iglicovki, kojih u Hrvatskoj ima otprilike dvadesetak vrsta, a jedina endemska vrsta među njima je upravo dalmatinska iglica. Nju je po prvi puta opisao profesor botanike Beck von Managetta još u 19.stoljeću nakon što se susreo s njom uživo.
Riječ je o izrazito medonosnoj biljci vrlo ugodnog mirisa koja se može pronaći u rasponu od 5 pa sve do 15 centimetara. Ova biljka cvijeta početkom ljeta, u mjesecima lipnju i srpnju, a cvjetovi su joj dvospolni. Svaki cvijet ima pet lapova i pet latica, a biljka se razmnožava sjemenom. Cvjetovi su predivne ljubičaste boje i vrlo su privlačni pa se stoga nažalost prekomjerno beru.
Korijen biljke je smeđe-sive boje, valjkast i bogat nitastim korjenčićima. Njeni su listovi podijeljeni na pet režnjeva, a peteljke su im duge i dlakave, i upravo su peteljke mjesta na kojima će se pojaviti cvjetovi. Listovi su zelene boje i vrlo glatki te jedva primjetno dlakavi.
Dalmatinska iglica u Hrvatskoj
Dalmatinska iglica se na Pelješcu može naći u kamenjarima i svijetlim šumama crnog bora na sjevernijim i južnijim obroncima otoka. Raste u pukotinama vapnenačkog stijena i na rubovima krških udolina. Može ju se pronaći na planini Sv. Ilija i Zmijskom brdu na poluotoku.
Ubraja se u kritično ugrožene vrste jer nestaje radi čovjekovog utjecaja, tj. zbog prekomjerne berbe. Radi edukacije i upoznavanja s ovom endemskom vrstom i kako bi se zaustavilo smanjenje njene populacije, Hrvatska Pošta izdala je 2000. godine i poštansku marku s njenom slikom kako bi osvijestila stanovnike i pomogla biljci da opstane.