Vrste i staništa

Kebrač – ljekoviti grm iz ledenog doba

Kebrač ili Myricaria germanica  je grmolika biljka koja je u ledeno doba bila široko rasprostranjena sjevernom polutkom, ali nakon završetka tog perioda njeno se stanište postepeno smanjivalo dok nije svedeno na vrlo malo područje u kojem se danas može pronaći.

Zbog toga se danas smatra reliktom, a u Hrvatskoj se može pronaći uz riječne tokove. Danas je vrsta ugrožena i rijetka, te zbog toga i proglašena kao kritično ugrožena vrsta u Hrvatskoj.

Kebrač – strogo zaštićena divlja svojta

Kebrač je grmolika biljka koja pripada porodici metlika, a koja je svoj dom pronašla na šljunčanom i pjeskovitom tlu, osobito uz rijeke i slična vlažna staništa. Njeno prirodno stanište u početku su bili dravski i murski sprudovi u blizini Legrada, uz mađarsku granicu, ali biljka se raširila i do drugih nasipa i šljunčara, gdje god joj je odgovaralo stanište.

Vrlo je otporna i može rasti na gotovo svim vrstama tla jer je neosjetljiva na pH vrijednost tla pa može rasti i na kiselim i lužnatim tlima, a iako preferira vlažna tla opet može rasti i na suhom tlu. Razlog tome je njena sposobnost prilagodbe na suho tlo tako da razvija malu površinu lista i da joj korijenje ide duboko u tlo pa ima mogućnost uzimanja vode iz dubine. Kebrač voli sunce, ali ne prejako i intenzivno pa ga se pronalazi na blago osunčanim prostorima. Zbog toga mu je za rast i razvoj idealna umjereno topla i vlažna klima.

Kebrač je grmolika biljka koja može u visinu narasti gotovo do 2 metra. Grane biljke su uspravne i ogoljene, s tim da su jednogodišnje kraće grane zelene boje, dok su višegodišnje grane smeđe i drvenaste. Biljka ima i posebnu prilagodbu koja joj dozvoljava da opstaje i prilikom suše, a riječ je o dubokom korijenju koje i za najsušnijih razdoblja i niskih vodostaja rijeka uz koje se nalazi može upiti tekućinu iz tla i na taj način opstati.

Kebrač je jednodomna biljka s dvospolnim cvjetovima, što znači da se može razmnožavati i spolnim i nespolnim putem. Sjemenke koje sadrži se rasprostranjuju vjetrom, a nakon pada na tlo uspiju proklijati već nakon par sati. Zbog toga mnogi ovu biljku tretiraju kao invazivnu, jer se tako brzo razvija u tlu nakon sadnje. Ovo je korisno za razvoj i rasprostranjivanje vrste i jedan je od razloga zašto ova biljka još nije nestala.

Kebrač  – glacijalni relikt pred nestajanjem

U Hrvatskoj su poznata staništa kebrača uz rijeke Dravu, Muru i Sava, a postoje i pronalasci biljke uz potoke na Medvednici. Drvo same biljke se može koristiti kao gorivo, a od njene se kore proizvodi sredstvo za čišćenje. Zna se da ima i ljekovita svojstva, a u povijesti je korištena i za liječenje žutice.

Kebrač se u Hrvatskoj nalazi na popisu strogo zaštićenih biljaka, iako je to mnogima nepoznato pa ju se vrlo često presađuje i iskorištava kao ukrasno bilje. Zbog toga, i zbog degradacije svog staništa uzrokovane uređenjem riječnih tokova ova je biljka sve rjeđa i zbog toga je stavljena na popis rijetkih i ugroženih biljaka Hrvatske

Similar Posts

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *