Ovaj leptir je prekrasna i rijetka životinja koja se krije u svim dijelovima Hrvatske, od zelenih travnjaka i šuma sve do planinskih vrhova i jadranskih otoka. Riječ je o lastinom repu, izuzetno rijetkoj i zaštićenoj vrsti leptira koja može narasti do velikih sedam centimetara i smatra se jednim od najvećih europskih leptira.
Krila kao slikarsko platno
Lastin rep je vrlo prepoznatljiva vrsta leptira zbog prekrasnih uzoraka i šara koje nosi na krilima. Kombinacija žute, smeđe – crvene, plave, a osobito crne boje pravilno se nižu na njegovom crno – sivom tijelu. Tamnoplava traka proteže se duž stražnjih krila koja s unutrašnje strane nose crveno-smeđu okruglastu mrlju. Cjelokupni dojam zaokružuju njegova duga i tamna ticala kojima skuplja hranjivi nektar po livadskim cvjetovima.
Ime je dobio po kratkom crnom repiću koji se ističe na krajevima stražnjih krila, dajući im poseban oblik i draž. Izgledom podsjeća na crni lastin rep. Rep mu je od velike pomoći prilikom letenja jer mu omogućuje visoku pokretljivost i brzinu.
Predivni leptir i njegove tri generacije
Lastin rep se većinom pojavljuje u dvije generacije. Ali ponekad je moguće da se pojavi i u tri. Prva generacija leptira rađa se u rano proljeće, s buđenjem prirode. Sljedeća tj. druga generacija leptira rađa se tijekom ljeta i oni narastu puno veći od prve generacije.
Razdoblje parenja ove vrste leptira je vrlo intenzivno i uvijek se događa na toplim i sunčanim mjestima, kao što su livade ili brdski proplanci. Nakon oplodnje leptirica traži pogodnu biljku za odlaganje svojih jajašca, a mjesto će naći na biljkama štitarkama na koje najviše voli odlagati jajašca. Zbog toga se na divljem peršinu, divljoj mrkvi, komoraču i sličnim biljkama uvijek nalazi mnogo oplođenih jajašaca. Jesenska oplodnja je ipak malo drugačija jer tada ženka mora odložiti jajašca na drugu vrstu bilja.
Jajašca izgledaju kao male bijele kuglice, ali potamne već nakon nekoliko dana. Da bi gusjenica prešla u leptira trebat će otprilike oko mjesec dana, ponekad i više, a cijelo to vrijeme ona će se hraniti biljkom na kojoj se nalazi. Gusjenica je tamna i neprimjetna čime si osigurava mir od predatora no nakon toga prerasta u crnu gusjenicu s narančastim prugama, sve dok se ne razvije u leptira. Lastin rep provodi zimu zaštićen u obliku kukuljice. Gusjenice lastinog repa imaju odličan obrambeni mehanizam i prilagodbu za zaštitu od ostalih životinja a to je poseban organ zvan osmeterium. On se nalazi sa stražnje strane glave i služi za ispuštanje neugodnog mirisa kojim se leptir štiti u slučaju opasnosti.
Leptir lastin rep i njegova zaštita
Lastin rep je vrlo osjetljiv na kemijsko onečišćenje, kao i većina ostalih leptira. Nedostatak leptira na nekom području govori mnogo toga o njemu, posebno o slaboj bioraznolikosti okoliša i lošoj kvaliteti tla i zraka.
Smanjenje populacije leptira izravno je povezano s gubitkom staništa i biljaka na kojima leptir ostavlja svoja jajašca. Veliki minus za takva staništa je invazivna urbanizacija koja ih smanjuje ili prenamjeni u druge svrhe smanjivši tako lastinom repu mogućnost preživljavanja.
Još jedan vrlo bitan uzrok smanjenju broja jedinki lastinog repa i drugih vrsta leptira je i prekomjeran izlov i skupljanje u kolekcionarske svrhe. Ovo je posebno neprimjereno znajući koliko je visok stupanj ugroženosti mnogih leptira.