Na vlažnim livadama poznatog hrvatskog Nacionalnog parka Plitvička jezera svoj je dom pronašla jedinstvena i prekrasna vrsta leptira imenom Močvarni plavac, Phengaris alcon alcon. Unatoč svome imenu u ovoj se vrsti leptira plava boja nalazi samo na mužjaku. Ženka je potpuno smeđe boje i s obzirom na mužjaka čak i malo neugledna, a ono po čemu se prepoznaje da su oba leptira ista vrsta je to da oboje imaju donji dio krila isti. Oba krila s donje strane imaju mješavinu sive i smeđe boje ispunjenu malim krugovima koji podsjećaju na oči.
Ovaj je leptir poseban iz mnogo razloga, ali se u Hrvatskoj nažalost nalazi na popisu kritično ugroženih vrsta prema kriterijima Svjetske udruge za zaštitu prirode. Sličan status ima i u ostalim europskim zemljama. Najveći razlog njegovoj ugroženosti leži u njegovoj vrlo velikoj osjetljivosti prema promjenama u okolišu i na posebnim uvjetima koji se moraju postići da bi došlo do rasta njegovih potomaka.
S obzirom na to da se u Hrvatskoj ovaj leptir može pronaći samo na nekoliko mjesta, a osobito je bitna njegova populacija u Nacionalnom parku Plitvička jezera, bitno je zaštititi ovu vrstu od nestajanja.
Nekada je ova vrsta leptira bila rasprostranjena diljem cijele Europe, i moglo je se pronaći na područjima čak na istoku Rusije da bi kasnije gotovo u potpunosti nestala. Njegova je pojava u Hrvatskoj prvi puta zabilježena 2004. godine u Nacionalnom parku Plitvička jezera, a dvije godine kasnije prvi su se primjerci pojavili uz potok Injaticu kod Grubišnog Polja. Treće nalazište je nakon toga pronađeno i u Parku prirode Papuk, na lokalitetu Zvečevo.
Rađanje močvarnog plavca kao iz bajkovite priče
Vrijeme parenja mužjaka i ženke močvarnog plavca događa se svakog srpnja i kolovoza, a ovaj je leptir poznat kao vrsta koja ima samo jednog životnog partnera. Ženka će svoja jajašca položiti u cvijet, ali ne bilo koji. Ona će ih položiti samo u cvijet neobičnog naziva Plućna sirištara na čijem će cvijetu položiti nekoliko svojih jajašca koja će se otvoriti već za desetak dana. Iz jajašca izlaze ličinke koje se sakrivaju u svoj novi dom, cvjetni pup. Tamo će biti tri tjedna sve dok se mala gusjenica vješto ne spusti na tlo pomoću duge tanke svilene niti koju je sama izradila, gdje ulazi u potpuno novi svijet.
Kad stigne na tlo ova je ličinka u velikoj opasnosti stoga je bitno da preživi, a u tome će joj pomoći mali crveni mrav samo jedne određene vrste, kojeg privlače feromoni koje ličinka ispušta, a koji su slični onima koje ispuštaju ličinke mrava. Crveni mravi će ličinku odnijeti u svoj mravinjak i njegovati je i hraniti čak sedam mjeseci. Nakon toga ličinka prelazi u stadij kukuljice i jednog jutra, usred ljeta, iznimno rano i dok mravi još spavaju iz kukuljice će izaći prekrasan leptir. Sada je za njega vrlo bitno da odmah pobjegne iz mravinjaka jer mravi više ne prepoznaju svoju ličinku koju su čuvali već ga smatraju neprijateljem i htjeli bi ga pojesti.
Zaštita močvarnog plavca bez kompromisa
Mnogo je načina na koji se može zaštiti močvarni plavac, a jedna od najjednostavnijih je očuvanje staništa na kojem živi. To se može postići tako da se vlažne livade na kojima se nalazi leptir, raste biljka na koju polaže jajašca i živi mrav iz roda virnjaka koji će voditi brigu o njemu – uopće ne kose i ne diraju tijekom ljetnih mjeseci kada leptiri polažu svoja jajašca. Tako se osigurava mirno i sigurno stanište za njih i njihovo potomstvo te omogućuje ovo fascinantno razmnožavanje močvarnog plavca.
Košnja može početi već u rujnu, kada se mala gusjenica već spustila u mravinjak pa ju kosci ne mogu ozlijediti, ali ni tada ne treba koristiti tešku mehanizaciju prilikom košnje jer bi ona mogla uništiti leptirov privremeni dom – mravinjake, a samim time i leptira.
Vrlo bitno je i očuvanje vodnog režima u blizini livade koji će osigurati vlažnost livade i stvaranje doma za ovu posebnu životinju tako fascinantnog života.