Obični likovac ili Daphne mezereum, u narodu također poznat kao „kraljev jorgovan“, je samonikli otrovni listopadni grmić iz porodice Thymelaeaceae koji raste na europskim i azijskim brdskim područjima. Njegov privlačan izgled uzrok je pojačanoj kultivaciji biljke za ukras.
Ne toliko „obična“ biljka
Riječ je o listopadnoj uspravnoj biljci koja može narasti do visine od 1,5 metara. Grane joj podsjećaju na šibe, ali su vrlo slabo razgranate. Ima jak korijen koji je ispod tla vrlo raširen. Svijetlozeleni listovi se nalaze samo na vrhovima grana i vrlo su glatki na dodir.
Cvjetovi likovca su pravilnog oblika i dvospolni, a ispuštaju vrlo ugodan miris koji je prilično intenzivan i širi se u radijusu od nekoliko metara. Cvjetovi nisu zasebni svaki za sebe već su skupljeni zajedno u grupama od dva do pet cvijeta. Važno je napomenuti da se nalaze direktno na grani, na mjestima na kojima su prošle godine ispali listovi.
Obični likovac cvate u periodu od veljače do travnja i to cvjetovima prekrasne ljubičaste boje, nakon čega dolazi do pojave listova. Plod koji nastaje na mjestu cvijeta po mnogočemu je poseban. Osim što ima privlačan izgled jer su bobe koje nastanu lijepe jarkocrvene boje svaka boba sadrži i sjemenku koja dozrijeva usred ljeta. Sjemenke joj služe za razmnožavanje, a životni vijek likovca je do 15 godina. Puno lakše se razmnožava u svom prirodnom okolišu, pa je vrlo često neuspješno presađivan na druga tla.
Ova se biljka može pronaći na području Azije i Europe, a voli svijetle prostore listopadnih šuma pa se vrlo često može naći na njenim rubovima te u šikarama i grmlju do 2000 m nadmorske visine. Odgovaraju mu vlažna i rahla plodna tla, po mogućnosti što bogatija humusom, ali još više mu odgovaraju ako su bogata i vapnencom.
Obični likovac u Hrvatskoj
U Hrvatskoj je uvršten na popis gotovo ugroženih vrsta radi smanjenja populacije. S obzirom na to da je cijela biljka otrovna trebalo bi joj pristupiti s pažnjom, a bobice se nipošto ne smiju jesti! Konzumacija više od deset bobica je smrtonosna, a manje količine uzrokuju oticanje jezika, krvarenje u probavnom traktu i vrtoglavicu. Srećom, bobice su gorke pa ljudima nisu privlačne za konzumaciju. Bobice ipak jedu neke životinjice, većinom ptice kao što su drozdovi i plisci, a oni na taj način povoljno utječu na razmnožavanje i širenje ove biljke.
Obični likovac raste u šumama hrasta i bukve, na područjima Gorskog kotara i planinskih područja Velebita, Medvednice, Ivanščice, Papuka i Bilogore koji joj odgovaraju i tlom i klimom. Nedavno je pronađeno nekoliko mjesta rasta i na Učki.