Salamunov pečat je biljka iz porodice ljiljana ili veprine. Istovremeno je otrovna i ljekovita što je jedna od osobina koju imaju mnoge ljiljanovke. Mladi izdanci biljke su jestivi i bogati vitaminom C, dok je plod izuzetno otrovan i njegova konzumacija uzrokuje srčane probleme, aritmije i nesvjesticu. Nalazi se na popisu zaštićenih biljaka, ali nije ozbiljno ugrožen.
Salamunov pečat je biljka trajnica koja u visinu može narasti čak do 80 centimetara, s listovima dugim do 15 centimetara. Stabljika je jako uspravna i uzdignuta, ponekad povijena u luku i potpuno ogoljela. Podanak u starosti ima okruglaste ožiljke koji podsjećaju na crteže s magijskim svojstvima koji su nastajali u srednjem vijeku, a koji su se nazivali Salamunovi pečati pa je ovo razlog zbog kojeg je ova biljka dobila tako zanimljivo ime.
Na biljci može izrasti najviše do pet cvjetova, a oni su obično zagasito bijele ili svijetlozelene boje. Cvjetovi su ili blago mirisni ili uopće nemaju miris. Na biljci se nalaze pojedinačno i u paru te vise na stapkama dugim par centimetara. Cvjetovi imaju vrijeme cvatnje prije početka ljeta, u svibnju i lipnju nakon čega se na biljci pojavljuje njen plod. Plod je vrlo sočna tamnoplava boba u kojoj se nalazi nekoliko sjemenki, ali nije jestiva i ne smije se dirati jer je otrovna.
Salamunov pečat u Hrvatskoj
Salamunov pečat u Hrvatskoj raste na staništima listopadnih i crnogoričnih šuma, šumskih čistina i rubnih dijelova šume. Voli sjenovita područja i umjereno vlažnu zemlju pa uvijek raste uz neko više drveće ili grmlje. Nalazi se na popisu zaštićenih biljaka u Crvenoj knjizi flore Hrvatske pa ga je zabranjeno brati. S obzirom na to da je u pitanju lijepa ukrasna biljka, često se uzgaja radi ukrasa.