Vrste i staništa

Sivi vuk – nedodirljivi vladar čopora

Sivi vuk jedan je od najpoznatijih grabežljivaca poznat po tome što je izravan predak psima. Ipak, mnogi ne znaju da je on strogo zaštićena vrsta te da su čopori na području Hrvatske iznimno ugroženi. Njihovo kontinuirano nestajanje rezultat je mnogih ljudskih aktivnosti i smanjenja staništa ovih prekrasnih životinja.

Sivi vuk sisavac je iz reda Carnivora tj. zvijeri i porodice pasa. U Hrvatskoj nalazimo samo sivog vuka, ali na drugim područjima poznate su vrste poput crvenog vuka i abesinskog vuka. Izgled vrste varira ovisno o staništu na kojemu žive te stoga u južnijim prostorima možemo pronaći sive vukove koji su gotovo upola manji od onih na teritoriju Hrvatske.

Grabežljivac koji živi u hijerarhiji

Boja sivog vuka također može varirati, ovisno o količini crnog, sivog te smeđeg krzna. U Hrvatskoj su vukovi isključivo sivi s leđima i repom tamnosive boje te trbuhom i nogama koji su nešto svjetliji.

Kao vrsni grabežljivac vuk prilagođen je brojnim aktivnostima povezanim s lovom. Tako je građom tijela prilagođen trčanju: grudni koš mu je uzak, laktovi su uvučeni prema unutrašnjosti tijela, a šape su okrenute prema van kako bi oblik bio što aerodinamičniji. Noge vukova većinom su dulje od onih pasa, iako su vrlo slične vrste. Razlog tome je što psi nemaju toliku potrebu za lovom pa tako i za dugotrajnim i brzim trčanjem.

Vuk se hrani isključivo mesom, kostima i drugim dijelovima plijena koje ulovi. Zbog toga mu je glava građena kako bi pogodovala lovu: izdužena je prema naprijed s masivnom čeljusti i snažnim žvačnim mišićima te velikim očnjacima.

Osim specifične građe, vukovi imaju i izvrsno razvijena osjetila njuha i sluha koja im također pomažu u svakodnevnoj prehrani. Upravo je osjetilo mirisa ono koje mu pomaže da slijedi i pronađe svoj plijen. Najviše se bavi lovom na jelene, srne i divlje svinje, a često lovi i zečeve.

Ono što je kod vukova zanimljivo jest snažan mentalitet čopora koji posjeduju. Složena struktura čopora može se usporediti s hijerarhijskim ustrojem koji je ponekad viđan u životu ljudi.

U čoporu vukova roditeljski par ima dominantan položaj, a ostali članovi međusobno grade odnose tako da mogu biti nadređeni ili podređeni drugom vuku. Dominantan vuk ili vučica određuju kada čopor odlazi u lov, gdje će se nastaniti i sve važne odluke. Ova hijerarhijska struktura prisutna je i kod same prehrane: nadređeni vukovi jedu prvi, dok se podređeni hrane ostatcima. Čopor se obično sastoji od pet do sedam vukova a njih vodi reproduktivni par koji ima najvažniju funkciju u čoporu. Tu se vidi sličnost s obiteljskom hijerarhijom ljudi.

Ako je prisutna jaka dominacija kod ženke, ona može i onemogućiti međusobno parenje drugih jedinki i tako biti jedina majka u čoporu. Time vučica regulira veličinu populacije.

Zbog ove stroge strukture čopora, nedostatak hrane ili nemogućnost parenja često tjera vukove koji napuštaju svoj roditeljski čopor i traže novi.

Jedna od prednosti života u čoporu je to što vukovi mogu loviti plijen koji je veći od njih samih. Jedna jedinka ponekad nije jača od plijena, ali čopor gotovo uvijek jest. Ovakav ustroj mnogim je vukovima omogućio opstanak: pogotovo onim manjim vukovima koje nalazimo u Africi i drugim južnijim teritorijima.

Vukovi svoje stanište rijetko mijenjaju: nakon što roditelji čopora pronađu brlog oni u njemu ostaju više godina uzastopno te se ono mijenja samo ako čopor misli da je on potencijalno ugrožen. U leglu uzastopno je najčešće 4-7 mladih, koji su nakon rođenja slijepi i gluhi te se za njih moraju brinuti odrasli vukovi.

Nakon što vučići djelomično odrastu, oni se nalaze s odraslim vukovima čopora na mjestu koje zovemo okupljalište. To okupljalište se često premješta, i tako sve dok vukovi ne narastu dovoljno da se mogu kretati u čoporu.

Populacija sivog vuka u Hrvatskoj

Već smo spomenuli kako vukovi često odlaze iz svog čopora, pogotovo ako su na donjem dijelu hijerarhijskog poretka. Takve migracije u kojima vukovi odlaze u potragu za novim staništem i potencijalnim partnerom zovemo disperzija. Takvi vukovi rijetko preživljavaju zbog toga što su vukovi kao vrsta iznimno teritorijalni. Sav prostor obilježavaju urinom, izmetom i sličnim te uvijek brane svoj životni prostor od drugih vukova. Zbog toga, ako odmetnuti vuk uđe u teritorij drugog čopora, on je gotovo uvijek ubijen jer ga čopor doživljava kao stranog vuka.

Ako vuk u disperziji nađe životni prostor u kojemu nema stranih vukova, i ako se na tom prostoru nađe jedinka drugog spola, tek se onda stvara novi čopor.

Do 19. stoljeća vukovi su bili prisutni u gotovo svim dijelovima Hrvatske. Danas, broj vukova na području države izuzetno je malen. Razlog tome su nepovoljni uvjeti staništa, ratovi i bolesti, ali najveći razlog jest upravo utjecaj čovjeka. Nekontrolirani lov i krivolov vukova na ovom području, te ubijanje jedinki zbog osjećaja ugroženosti vukove je gotovo istjeralo iz Hrvatske. U 80-ima bilo je samo 50-ak jedinki, no danas se broj uspio povratiti na nešto više od 150 jedinki.

Velika populacija sivog vuka je u planinskim i krškim dijelovima naše zemlje pa ga se može vidjeti u šumskim područjima južno od Karlovca, a osobito je veliki ljubitelj gustih šuma Gorskog kotara, Velebita i Like. Može ga se pronaći i u Dalmaciji, ali u manjem broju.

 Zanimljivosti o sivom vuku

Sivi vuk ima građu tijela koja je prilagođena trčanju, osobito dugotrajnom pa je najčešći način kojim lovi plijen zapravo iscrpljivanje. Ako je životinja koju lovi također dobra u trčanju često se dogodi da vuk odustane od lova i počne tražiti novi plijen.

Jaka dominacija alfa ženke ovih predatora onemogućava parenje u srodstvu čime se regulira veličina populacije.

Mali vučići narastu do veličine odraslog vuka već do prve godine, a spolno su zreli već s dvije što je vrlo brzo.

Zavijanje vukova se češće čuje tijekom ljetnih mjeseci jer je tada period intenzivnog učenja mladih okoćenih vukova koji oponašaju ponašanje svojih roditelja i ostalih članova čopora. Vukovi često zavijaju i kada su žalosni, recimo kada je od strane čovjeka ubijen jedan član njihovog čopora. Iako mnogi misle da su vukovi agresivni i da napadaju ljude do sada nije zabilježen slučaj da je vuk bezrazložno napao čovjeka. Štoviše, smatraju se prilično stidljivom životinjskom vrstom.

Similar Posts

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *