Tetrijeb gluhan je vrsta životinje čije je stanište smanjeno do te mjere da se trenutno može pronaći samo na dva hrvatska područja, a to su Gorski kotar i Velebit. Na ovim prostorima s bogatom vegetacijom ova će raskošna životinja prosperirati.
Tetrijeb nije samo ptica s raskošnim perjem već se smatra i najvećom hrvatskom kokoškom. Može težiti do pet kilograma, a često naraste i do 85 centimetara dužine.
Ljubavna pjesma crnog tetrijeba
Mužjaci i ženke tetrijeba su različiti izgledom, a posebno je upečatljivo perje mužjaka u sezoni parenja kada ga često pokazuje kako bi privukao ženke i demonstrirao svoju važnost pred ostalim tetrijebima. Zanimljivo je kako sve životinje razviju određene prilagodbe u razdoblju parenja – to je rezultat evolucije kojoj je najveća želja sprječavanje odumiranja neke vrste.
Glava mužjaka je crna, a leđa su smeđe boje s crveno-smeđim krilima i izrazito bijelom mrljom koja se nalazi na krilu. Zeleni vijenac pruža mu se oko vrata, a oči su mu omeđene crvenim polumjesecima. Ženke su mnogo jednostavnije izgledom i nemaju perje šarenih boja već su uglavnom smeđe i prugaste. Njihova boja im je od iznimne pomoći jer im služi kao kamuflaža i dobra zaštita od grabljivica.
Proljeće je omiljeno godišnje doba za tetrijebe jer je to vrijeme kada započinje njihov ljubavni ritual i kada dolazi do parenja. Na prvi znak zelenila mužjak će izaći na šumski proplanak, na čistinu koju će koristiti za svoje pjevanje i kočoperenje. Iako riječ pjevanje obično dočarava neku muzikalnu poslasticu, u ovom slučaju je riječ o ispuštanju neartikuliranih glasova sličnijih buci nego pjevanju. Istovremeno se tetrijeb gluhan krene kočoperiti, raširi svoj lepezasti rep i nakostriješi svoju bradu.
Nakon biranja partnera i parenja mužjaci će napustiti svoje izabranice koje će se same morati pobrinuti za potomke, a to će učiniti polažući jaja u skrivenu travu ili paprat. Potomcima treba tridesetak dana da se izlegnu, a sposobni su odmah izaći iz gnijezda. Već za mjesec dana isti ti ptići mogu i poletjeti.
Tetrijeb gluhan u Hrvatskoj
Omiljeno stanište tetrijeba su guste planinske šume bogate vegetacijom jer oni vole živjeti u zaklonima, spavati na granama starog drveća i uživati u izobilju hrane što ih okružuje. Zbog toga se u Hrvatskoj mogu naći u očuvanim i bogatim crnogoričnim i miješanim šumama Velebita i Gorskog kotara.
Tetrijebi su ludi za borovnicama i mogu ih neprestano jesti. Osim njih jedu i ostale šumske plodove, bobice, lišće i iglice crnogoričnog drveća. Ovdje govorimo o odraslim tetrijebima koji su redom biljojedi – mladunčad jede kukce jer im trebaju bjelančevine za rast.