Vidra ili Lutra lutra je simpatična zvijer iz porodice kuna i smatra se najvećom europskom kunom. Prilagođena je životu u vodi, a obitava u svim vrstama slatkih voda kao što su rijeke, jezera i močvare, ali je se može pronaći i u ušćima rijeka koje ulaze u more i na stjenovitim morskim obalama.
Vidra – teritorijalna životinja
Vidra ima vitko duguljasto tijelo i kratke noge. Iako kratke, noge su joj od velike pomoći prilikom plivanja zato što su jako snažne i imaju plivaće kožice među prstima. Obično naraste do otprilike jednog metra duljine, a može težiti i do 12 kilograma. Krzno vidre je tamnosmeđe boje dok su joj vrat, prsa i trbuh ipak nešto svjetliji. Vidra ima jako debeo sloj masti i vrlo gusto krzno koje joj pomaže da prebrodi nisku temperaturu vode. Vidra svoje krzno čuva na poseban način, tako da ga stalno premazuje izlučevinama kako bi spriječila prodor vode kroz njega i hlađenje kože.
Vidra ima vrlo dobar njuh i dlakavu njušku koja je vrlo senzibilna pa lako pronalazi hranu, čak i u mutnim vodama. Osjetila vida i sluha joj nisu jako razvijena, iako joj je od velike pomoći to što su joj oči visoko na glavi pa tijekom plitkog ronjenja može vidjeti i izvan vode. Vidra se može glasati i to obično radi režanjem, zviždanjem ili pak skvičanjem.
Vidra obitava u svojoj jazbini, a nju gradi na mirnim obalama rijeka, obično zaklonjenim gustim raslinjem ili starim stablima. Najaktivnija je kad krene padati mrak i tada lovi. Ima dobar vid i zbog toga se može snaći u situacijama u kojima se druge životinje zasigurno ne požele naći. Njena su hrana ribe, rakovi, žabe, mali sisavci i drugi. Ima jako snažnu čeljust s oštrim zubima koji joj pomažu u zadržavanju plijena.
Vidra može živjeti i do 20 godina, ali je njen uobičajeni životni vijek desetak godina. Proučavanjem vidri utvrđeno je da je u pitanju iznimno teritorijalna životinja koja voli biti sama i jedino vrijeme kad je u društvu drugih vidri je sezona parenja. Vidra svoj teritorij označava izmetom, a ponekad je njegova veličina i do četrdeset kilometara.
Mužjak posjećuje ženke u periodu parenja, a nakon oplodnje i gestacijskog perioda dugog dva mjeseca ženka okoti dva do tri mladunca koji s njom ostaju godinu dana. Za razliku od običnog brloga ili jazbine u kojoj vidra živi, natalni brlog u kojem se nalaze mladunci je udaljen od rijeke i vrlo dobro sakriven.
Vidre u Hrvatskoj
U 19. stoljeću vidra je bila široko rasprostranjena u cijeloj Hrvatskoj što se vrlo lako može pročitati u starim lovačkim zapisima. Moglo ju se susresti svugdje osim na otocima. Jedini otok na kojemu je ikada primijećena njena prisutnost bio je otok Krk.
Danas je vidra u Hrvatskoj zaštićena životinja i broji oko tisuću jedinki što je i do stotinu puta manje nego što je bilo u prošlosti. Tijekom vremena neke su populacije vidri izumrle, kao na primjer populacija vidri na otoku Krku i na rijeci Cetini.
1972. godine u Hrvatskoj je uvedena zabrana lova na vidru jer se njena populacija drastično smanjila zbog krivolova. No i dalje postoje veliki negativni utjecaji na vidre i to kroz uništavanje njenih staništa uzrokovano ljudskom rukom. Glavna prijetnja populaciji vidre je kanaliziranje rijeka, uklanjanje brana na njima i uklanjanje biljnog pokrova uz njih. Tu su još i isušivanje močvara, onečišćenje rijeka te stradavanje u mrežama ribolovaca.
Ova životinja stradava i zbog krivolova koji se i dalje nesmetano vrši, bez obzira na visoke kazne. Vidre stradavaju i na prometnicama, a ponekad ćete u blizini njihovih staništa naići i na znakove koji vas upozoravaju da su životinje u blizini.
Zbog svih gore navedenih razloga, vidra je uvrštena na popis zaštićenih životinjskih vrsta u Republici Hrvatskoj. Uvrštena je u Crvenu knjigu ugroženih životinja 1994. godine, a jednako je zaštićena i diljem Europe.