Zlatovrana je jedna od najdojmljivijih europskih ptica, a ponosi se prekrasnim perjem u jarkim bojama. Glavu i trbuh joj krasi jarka tirkizno-plava boja, dok su joj leđa u potpunosti smeđa. Ipak, ova ptica nije posebna samo po svojem prekrasnom izgledu, nego i po svom interesantnom ponašanju i navikama gniježđenja te selidbe.
Iako se dugi niz godina gnijezdila u nizinskoj Hrvatskoj odjednom je nestala s radara i tek je 2010. godine otkriveno da se počela gnijezditi u Ravnim kotarima. Zajedničkim naporima ornitolozi su postavljanjem kućica za gniježđenje uspjeli povećati broj primjeraka ove vrste.
Zlatovrana je ptica koja voli otvorene prostore pa ju se često može pronaći na rubovima šuma, livadama i pašnjacima, pa čak i oranicama. Također je bitno da u blizini ima i vode jer će tamo pronaći obilje hrane. Ona se naime hrani kukcima, vodozemcima, gušterima i sličnim životinjicama, a lovi ih vrlo strpljivo, promatrajući ih s povišenih položaja i obrušavajući se na plijen velikom brzinom.
Ako ulovi neki veći plijen koji joj se dugo otima ona će njime udarati u kamen ili čvrstu podlogu dokle god ga ne ubije. U lov kreće ili ujutro ili pred večer, dok je danju mirnija. Zato ju je ponekad teško pronaći, s obzirom da odmara i nije na popularnim i često posjećenim mjestima gdje biste ju mogli fotografirati.
Zlatovrana i put u Afriku
Zlatovrana svoja gnijezda smješta ili u duplje na drveću ili u rupe koje kopa u zemlji. Parenje ove vrste se događa u proljeće, a ženka će sama sjediti na jajima bez pomoći mužjaka. Za izlijeganje je potrebno malo manje od dvadesetak dana, nakon čega će i mužjak početi brinuti o potomcima, donoseći im hranu.
Njen put u Afriku započinje u kasno ljetno doba, a u svoja se gnijezda vraćaju u proljeće, najčešće u mjesecu travnju.
Život u Hrvatskoj
Zlatovranu se trenutno može uočiti samo u Ravnim kotarima, iako je u prošlosti bila česti gost Hrvatskog zagorja i Podravine. Omiljeno drvo za njihova gnijezda su topole, koje su dovoljno mekane građe da u njima nastanu duplje u koje se one mogu smjestiti. Smanjivanje broja topola najčešće je uzrokovano požarima i nesmotrenim paljenjem vegetacije stoga je bitno obnoviti taj šumski fond.
Topole su i inače vrlo bitne kao drvoredi koji sprječavaju eroziju tla vjetrom, ali i kao mjesto za gnijezda zlatovrana. Stoga je potrebno zasaditi nove topole i čuvati stare kako bi ova vrsta mogla ponovno naći svoj dom u Hrvatskoj.