Divlja svinja je jedna od najrasprostranjenijih divljih životinja na svijetu, pokrivajući šume Europe, sjeverozapadne Afrike i Azije, a dovedena je i na američke kontinente, u Australiju i na otoke Oceanije. Ova divlja svinja predak je današnje domaće svinje. Divlja svinja sposobna je prilagoditi se i živjeti u različitim okruženjima. Svejed je i jede gotovo svaku vrstu hrane koju može ubaciti u njušku. Divlja svinja je odičan plivač i brz trkač.
Srednjoeuropska svinja je podvrsta divlje svinje, trenutno rasprostranjena u gotovo cijelom kopnenom dijelu Europe, s izuzetkom nekih sjevernih područja u Skandinaviji i europskoj Rusiji te najjužnijim dijelovima Grčke. To je srednje velika podvrsta tamne do hrđavo-smeđe dlake s dugim i relativno uskim suznim kostima.
Izgled divlje svinje
Europske divlje svinje imaju šiljate i dlakave uši. Duge dlake koje tvore djelomičnu grivu rastu duž kralježnice vrata. Grivu čine iscijepane dlake koje se nazivaju čekinje, a mogu doseći 12 cm duljine. Rep je također prekriven dugom dlakom. Odrasle jedinke variraju u boji od crne do svijetlosive do crvenkasto smeđe. Praščići su svijetlosmeđe boje i gotovo uvijek se rađaju sa šest smeđih i pet crnih pruga sa svake strane. Ove pruge obično nestanu kad životinja navrši četiri mjeseca.
Dobro razvijeni očnjaci koji neprestano rastu nalaze se kod oba spola. Ove kljove mogu postati vrlo oštre te mogu narasti do 12 cm, što je samo jedan od razloga zbog kojeg su divlje svinje opasni lovci i strašni neprijatelji.
Divlja svinja je veća i teža u ramenima nego u bokovima. Odrasli mužjaci mogu doseći i do 250 kg. Često žive i do deset godina, a ženke obično daju oko pet praščića godišnje.
Kao noćna životinja, divlja svinja aktivna je noću, kada napušta svoje sklonište u potrazi za hranom. Ova životinja provede čak 12 sati dnevno spavajući u gnijezdu izgrađenom od lišća. Ženke ove vrste pokazuju društveno ponašanje te žive u labavo organiziranim skupinama od 6 do 30 jedinki. Svaka od ovih skupina sastoji se od rasplodnih ženki i njihovih potomaka. Dvije ili više grupa mogu povremeno dijeliti isto područje bez međusobnog miješanja.
Mužjaci divljih svinja vode samotnjački život veći dio godine. Druže se samo u reproduktivnoj sezoni, tijekom koje se često pojavljuju u blizini ženskih skupina, kao i teritorija drugih mužjaka koji se razmnožavaju. Komunikacijski sustav ovih životinja uključuje vokalizacije poput režanja, kojima se izražava agresija. Također koriste skvičanje, obično kada su uzbuđeni ili da pokažu prijateljski stav.
Prehrana
Kao svejed, divlja svinja jede hranu biljnog i životinjskog podrijetla. Prehrana ovih sisavaca općenito se sastoji od biljaka kao što su poljoprivredne kulture, voće, orašasti plodovi (žirevi), korijenje i zelene biljke, dopunjena ptičjim jajima, strvinama, malim glodavcima, kukcima i crvima. Osim toga, poznato je da divlja svinja lovi stoku poput male teladi ili janjadi.
Parenje i razmnožavanje
Divlje svinje imaju poligamni sustav parenja, gdje svaki rasplodni mužjak brani svoja prava na parenje. Pobjednički mužjak će se pariti sa ženkama u skupini. Razmnožavanje se odvija tijekom cijele godine. Trudnoća traje 108 – 120 dana, dajući leglo od 4 – 6 prasadi. Mladi se rađaju u gnijezdu, smještenom među gustom vegetacijom i izgrađenom od lišća, trave i mahovine.
Tijekom prva 2 tjedna ženka je gotovo stalno uz svoje mlade kako bi ih zaštitila od potencijalnih grabežljivaca. U dobi od oko 2 mjeseca mladi praščići počinju izlaziti iz gnijezda kako bi se hranili. Neovisni su kada navrše 7 mjeseci. Mužjaci divljih svinja spremni su za razmnožavanje u dobi od 2 godine, dok su ženke reproduktivno zrele u dobi od jedne godine.
Prijetnje populaciji
Populacija divljih svinja u cjelini trenutno nije suočena s ozbiljnijim prijetnjama. Međutim, različiti lokalizirani problemi negativno utječu na populacije ove vrste. U mnogim dijelovima svog areala ovi sisavci teško pate od uništavanja svog prirodnog staništa. Također im prijeti masovni izlov radi konzumacije ili sporta te zbog sve većeg približvanja ljudskim naseljima. I konačno, te su životinje izložene različitim zaraznim bolestima, što rezultira visokim brojem smrtnosti.
Jedini predator na našim područjima je sivi vuk, koji je nekada bio najbrojniji sisavac na planeti i moglo ga se naći na gotovo svakom kontinentu, ali do 20. stoljeća njegovo se stanište svelo samo na područje jednog dijela Europe, Balkana, Sibira, Mongolije i šumovite Kanade.
Pripitomljavanje
Divlje svinje su česte i rasprostranjene diljem Euroazije. Često se uzgajaju zbog mesa diljem svijeta. Dakle, ove su životinje mogle biti pripitomljene bilo gdje. Ali prema zoo-arheološkim nalazima, pripitomljavanje ovih sisavaca počelo je prije otprilike 9.000 – 10.000 godina, na području moderne istočne Turske. Nakon nekoliko tisuća godina, neovisno su pripitomljeni u središnjoj Kini. Prema nedavno provedenom istraživanju, koje je uspoređivalo DNK divljih svinja i domaćih svinja, pripitomljavanje ovih životinja dogodilo se i u drugim regijama Starog svijeta, uključujući Europu.
Tragovi divlje svinje
- Divlja svinja je vrlo mobilna i rutinski se seli na različita područja u svom staništu. Dok se kreće, uglavnom ostavlja vidljive znakove. Najuočljiviji i najlakše prepoznatljiv znak je šteta uzrokovana njenim destruktivnim ponašanjem dok traži hranu.
- Još jedan vrlo vidljiv znak ostavlja kada se valja po tlu. Tijekom toplih mjeseci u vlažnim područjima u blizini jezera ili potoka divlja svinja se valja u blatu, što joj pomaže da se rashladi i obrani od insekata koji ju grizu. Nakon valjanja, divlje svinje trljaju se o predmete kako bi uklonile osušeno blato, dlake i parazite. Blato i dlake mogu se naći na drveću, srušenim trupcima, ogradama, stupovima ili kamenju, osobito onima u blizini vode.
- Ostale tragove divljih svinja je ponekad teško razlikovati od drugih divljih životinja s kojima dijele stanište. Trag divlje svinje ima zatupljene ili zaobljene prste, dok su primjerice tragovi jelena obično u obliku srca ili lopate s oštrim šiljastim prstima. Dok se kreće zemljom, divlja svinja često koristi isti put i stvara dobro utabani trag. Tamo gdje prolazi pored ograda, divlja svinja često ostavi dlake i blato na žicama. Izmet divlje svinje može varirati u obliku i konzistenciji ovisno o glavnoj komponenti njihove prehrane.
- Još jedan trag koji ostavlja divlja svinja su plitke gredice u tlu koje napravi prevrtanjem tla kako bi došla do hladnijeg sloja zemlje. U tim “krevetima” svinja provodi značajnu količinu vremena tijekom dnevne vrućine. Obično leži u gustoj vegetaciji poput vinove loze, srušenog drveća i drugog gustog ili trnovitog bilja, jer ta područja nude sigurnost i hlad.
Životinja koja krši granicu divljine i civilizacije
Diljem Europe poznato je da poljoprivrednici i stočari imaju velike probleme s divljim svinjama koje se zbog urbanizacije i sječe šuma sve više približavaju ljudskoj populaciji i staništima. Nije iznenađujuće ni da divlja svinja dođe u neku od europskih metropola, primjerice viđene su u Berlinu, Madridu, Rimu i brojnim drugim gradovima (pa i u Zagrebu). Ono što privlači divlje svinje gradovima su velike količine neosiguranog smeća.
U Poljskoj se od 2017. divlje svinje mogu loviti tijekom cijele godine. Prema podacima Poljskog lovačkog saveza, 2021. godine odvilo se više od 4,6 milijuna prilika lova, što je rezultiralo s 269 tisuća odstrijeljenih divljih svinja. Ipak, životinja sve više zadire u najveća gradska područja – procjenjuje se da u Varšavi, na primjer, ima preko tisuću životinja.
Iako se u Španjolskoj godišnje ulovi 400.000 veprova, populacija te zemlje ipak bi se mogla udvostručiti do 2025., prema podacima tamošnjeg Instituta za istraživanje lova.
Uri Shanas, biolog na izraelskom Sveučilištu u Haifi, nedavno je napravio obećavajući eksperiment koji je držao veprove izvan grada Kiryat Tiv’on.
“Budući da se veprovi vole valjati u mulju da se rashlade i riješe nametnika, te zakopati u mulj za hranu, postavili smo im bazene za plivanje u prirodnim područjima i to je bilo vrlo uspješno. Dolazili su na bazene, prskali se, igrali i zabavljali, a njihovi izleti u [Kiryat Tiv’on] su se smanjili.”
Jedan od Shanasovih uvjeta za trajanje studije: Nema odstrela nerasta.
Osim etičkih i sigurnosnih razloga, “odstrel divljih svinja ne rješava problem, au mnogim slučajevima ova praksa povećava reprodukciju, što je pojava koja se također nalazi među vukovima”, kaže on.