„Posljednjeg dana stvaranja, Bog je poželio okruniti svoje djelo i stvorio je Kornate od suza, zvijezda i daha.“
– George Bernard Shaw
Shaw je poznati pisac koji je nakon posjeta ovom predivnom nacionalnom parku ostao u potpunosti očaran svim prirodnim ljepotama nacionalnog parka Kornati. Iako je bio oduševljen i drugim dijelovima Jadrana, ovaj ga se park najviše dojmio. Nakon današnjeg članka, sigurni smo da ćete i vi dijeliti njegove dojmove.
Nigdje u svijetu ne postoji ovako fascinantan, razgranati, kameni labirint otočića kao što je onaj u sklopu Nacionalnog parka Kornati. Ovo je otočje poznato kao najrazvedenije otočje u čitavom Sredozemlju i zaista skriva mnoge divne priče i lekcije. Suhozidi, neponovljivi vidici, impresivan pogled iz zraka… Ovaj čudesan mozaik stvorila je priroda, a dodatno oblikovao čovjek – Kornati su stvarno priča za sebe.
U nastavku ćemo razgovarati o tome kako je NP Kornati razvio svoj današnji izgled, koja je njegova baština i povijest, ali i nešto više o flori i fauni. Vjerujemo da ćete već na kraju članka pakirati kofere i veseliti se svom putu u Nacionalni park Kornati.
Kako je NP Kornati dobio svoj jedinstveni izgled?
Na izgled Kornata utjecalo je mnogo čimbenika. Kornati se razvijaju već dugi niz godina, a njihova je ljepota u tome da se zapravo još uvijek oblikuju. Oblikuju ih ljuta bura, sunce i škrta vegetacija. Svi ovi faktori na poseban se način kombiniraju i utječu na način na koji danas vidimo ovaj park. Dodatni utjecaj svakako je kroz povijest imala i ljudska ruka, ali moramo priznati da ljudi samostalno ne bi mogli ni izgraditi ni oblikovati ovako divan kompleks otoka.
Kornati kroz vrijeme
Nacionalni park Kornati čine otoci čija je veličina sve zajedno nešto više od dvije stotine kilometara kvadratnih, a isti se dijele u dvije grupe, Piškerski i Kornatski otoci. Najveći otok ovog parka ujedno je i otok po kojemu je park dobio ime – otok Kornati. Iako je on za mnoge polazna točka njihovog razgledavanja, svakako nemojte da bude jedina jer su i drugi otoci jednako lijepi.
Vlasnici većine otoka žitelji su otoka Murtera koji su još u davnoj prošlosti kupili iste od vlastelina i povremeno ih koristili. Većina ovih ljudi nije trajno živjela na otocima, ali su ih koristili kao oazu u koju mogu pobjeći kad im je dosta njihovog trenutnog staništa te u stočarske svrhe. Danas na otoku ima tristotinjak kuća.
Najvažniji razlog odlaska na otoke, kao što je spomenuto u prethodnim rečenicama, ležao je u uzgoju ovaca koje su živjele na otočju i prehranjivale se njegovim zelenilom. Ovako mirno i jednostavno okruženje godilo je životinjama, ali zbog ispaše je već škrto raslinje postalo još škrtije. Veći dio otoka danas je pretvoren u golet pa možemo zaključiti da je ova tradicija stara stotinama godina značajno promijenila izgled Kornata.
Odlaskom u prošlost otkrivamo da su Kornate u periodu od 17. do 19. stoljeća kolonizirali Murteruni, Betinjani i drugi stanovnici obalnih gradova i otoka. U tom su periodu izgrađene i prve nastambe za smještaj pastira i težaka.
Kraj 19. i početak 20. stoljeća donose veliku promjenu u život na Kornatima, prvenstveno zbog velike agrarne reforme koja je drastično povećala količinu obradivih površina. Tada su nastali i suhozidi koji su postali jedno od glavnih kornatskih obilježja. Oni su bili odličan način za usmjeravanje stoge, određivanje granica i smanjivanje sukoba oko vlasništva. Više o njima u nastavku.
Kornatski suhozid
Najvažniji spomenici ljudskog rada na Kornatima upravo su prethodno spomenuti suhozidi. Ove građevine od prirodnog kamena korištene su kao ograde kojima su se dijelili posjedi. Već smo spomenuli da su vlasnici travnjaka ovdje vodili svoje ovce na ispašu pa je logično i da su ih suhozidima odvajali te smanjivali sukobe koji bi nastali kad ovce pašu na tuđem travnjaku. Lokalne priče koje kruže tvrde da su stanovnici bili nagle naravi!
Suhozidi se na nekim mjestima protežu od obale do obale, a ukupno možemo zbrojiti čak 330 kilometara suhozida diljem cijelog parka. Ovo je posebno interesantno za promatrati iz zraka jer možemo vidjeti oblike i prepoznati ono što su nekoć bile parcele. Otok Kornati najveći je otok u NP Kornati pa se tamo nalazi i većina suhozida – 260 kilometara na otoku čija je obala deset puta kraća. Zaista fascinantno, zar ne?
Domoroci ovaj otok nazivaju Kurnat, cijelo otočje su Kurnati, a sebe nazivaju Kurnatarima. Svi dobro znamo da stanovnici otočja često imaju naglaske koje ni oni na obali ne mogu prepoznati, a kamoli stanovnici kontinentalnijih dijelova ili pak turisti. Kako bilo, zanimljivo je čuti njihove izraze.
Ako otočje poželimo gledati s tla, svakako ćemo biti očarani, ali isti pogled nije ni upola impresivan i impozantan kao onaj iz zraka. Kilometri uredno složenih kamenih pregrada okruženih morem i raslinjem melem su za svačije oči. Čak su i matematičari uživali u ovim rasporedima jer ih je posebno zanimao koncept i optimizacija ovih raspoređivanja.
Svatko tko vidi ove suhozide i razdvojene parcele osjetit će samopoštovanje prema graditeljima koji su ih podizali. Suhozidi su pravi spomenici ljudskog umijeća, ali i upornosti i strpljivosti u borbi s prirodom. Ovakva metoda izgradnje nekoć je bila jedina održiva metoda, ali to ne znači da je bila jednostavna i laka.
Suhozidi su i dalje bitni za mještane koji se još uvijek bave stočarstvom, iako je njih sve manje. Ovo je jedna od mnogih tradicija u Hrvatskoj koja umire zajedno sa “našim starima”, ali mnogi geolozi i povjesničari tvrde da je tako možda i bolje – u suprotnom bi velik broj naših otoka mogao postati ništa više od suhe stijene. U svemu valja imati umjerenosti, pa tako i u stočarstvu.
I dan danas možete vidjeti ovce koje slobodno šeću goletima, brste rijetko raslinje i mijenjaju izgled otoka. I same ovce mogu se smatrati dijelom sustava bioraznolikosti Nacionalnog parka Kornati jer svakako intenzivno utječu na način na koji otok izgleda.
Suhozidi su se gradili od mora do mora uglavnom zbog izduženosti otoka, a suhozid je građen visok kako ga ovce ne bi mogle preskočiti. Širok je kako bi izdržao jake nalete vjetra i bure. Možete li uopće zamisliti koliko je teško bilo prenositi i slagati svo to kamenje?
Krški fenomeni koji ostavljaju bez daha
Nacionalni park ne uključuje samo otoke, već i morski akvatorij koji je izuzetno vrijedan i bogat. Za njega mnogi ni ne znaju, a jednom kad čuju o čemu se radi, odmah požele da su već posjetili NP Kornati.
Zasigurno najdojmljiviji dio kornatskog pejzaža upravo su strmci koji se izdižu na stranama otoka okrenutih pučini. Kornatski strmci ili “kornatske krune” visoke su desecima metara, a najviša kruna pripada klifu na otoku Klobučaru, visok preko 80 metara. Strmci su vrlo opasni, stoga se njima ne približava, već ih promatramo izdaleka. Ponekad je dovoljno diviti se iz daljine.
Tu su i klifovi na Mani visoki 65 metara, Obručan visok 50 metara, ali i mnogi drugi. Klif na Mani poznat je i kao najduži strmac, a duljina mu je impozantnih 1350 metara.
Krune su vrlo nepristupačne s mora i pristup ljudima niti je moguć niti je potreban. Zbog toga su krune postale prigodno stanište mnogih vrsta ptica, ponajviše gnjuraca i divljih golubova. Ove činjenice garantiraju vrlo impresivne fotografije. Svoje mjesto na tom nepristupačnom tlu našle su i neke endemske biljke, ali nema puno vrste jer su rijetke sposobne preživjeti na tom tlu.
Duž klifova niknulo je obilje koralja i njihova ljepota viri iz kristalno čistog i gotovo prozirnog mora. Prozirno je more pak uvijek garancija da su u njemu raznolike i interesantne životinjske i biljne vrste. Time se naša obala oduvijek može ponositi, a mi i dalje moramo paziti da nastavimo njegovati morske površine te izbjegavati zagađivanje u svrhu industrije.
Mnoštvo je krških oblika pronašlo svoj dom u NP Kornati: kamenice, špilje, ponikve, škrape i drugo. Preporučujemo ljubiteljima geomorfologije da pogledaju slike kako bi znali što očekuju, ali nemojte se previše truditi pronaći sve oblike. Neki su na zaista nepristupačnim mjestima – vaša je sigurnost na prvom mjestu. Ipak, ima nekoliko divnih lokacija koje svakako možete posjetiti.
Poznati i nadasve veličanstveni spomenik burnoj geomorfološkoj prošlosti otoka je i Vela ploča, poznata još i kao Magazinova škrila. Ovaj istaknuti geološki oblik veličine je skoro dva nogometna stadiona pa ne plijeni pozornost samo domorodaca, turista i nautičara, već i poznatih geologa koji su otkrivali kako je nastao ovaj impozantni krški oblik.
Ploča je duga 160 metara, a široka u prosjeku oko 70 metara te se proteže se od najvišeg kornatskog vrha Metline koji se nalazi na 237 metara nadmorske visine sve do obale. Iako postoji i znanstveno objašnjenje kako je ova površina nastala, narod je svakako smislio i neke svoje varijacije na temu.
Narodna legenda o ploči kaže da su ploču donijele morske vile kako bi plesale na njoj. Svaki su dan uživale u glazbi koju su stvarale ptice i žubor mora. Naravno, prava je istina ta da je ploča nastala otklizavanjem debelog površinskog sloja kamena. Stručnjaci su uspjeli otkriti da je ova ogromna masa “skliznula” s otoka prije više od dvije tisuće godina. Nije poznato jesu li tada otoci bili naseljeni pa ne možemo zaključiti ništa više o stradanjima ili izostanku istih.
Blago akvatorija koje posjeduju Kornati
Kornatsko podmorje obiluje prekrasnim prizorima te garantira jedno prekrasno i neponovljivo iskustvo svakom roniocu. Baš zbog toga, jedna od najpopularnijih aktivnosti kojima se možete baviti na Kornatima jest upravo ronjenje. Naravno, to ronjenje nije namijenjeno baš za bilo koga te valja razumijeti da se radi o organiziranim izletima.
Dakle, ronjenje je dopušteno samo organiziranim grupama koje imaju odobrenje za to. Ovo je mjera i za sigurnost grupe i za zaštitu samog NP Kornati. Njegovo bogatstvo ne smije biti uništeno te se ne smije iskorištavati u svrhu zarade. Sve se odvija pod budnim okom moderatora.
Posjetitelj može uživati u ronjenju u jednoj od sedam ronilačkih zona, a svaka nosi svoju čar. O njima više možete saznati od lokalnog vodiča koji će po vašim željama preporučiti neko specifično mjesto.
Baš zbog te dugogodišnje zaštite i brige, kornatsko se podmorje može pohvaliti visokim stupnjem očuvanosti. Ovo je bitno ronionicima koji mogu uživati u prekrasnim prizorima, ali i biolozima koji se brinu o ekosustavu ovog područja. Kad razgovaramo o flori i fauni, u pitanju je više od 300 različitih vrsta algi, više stotina vrsta koralja, mekušaca, mnogočetinaša, rakova, riba i drugih organizama.
Ne smijemo zaboraviti na morsku cvjetnicu posidoniju, sredozemnu endemsku biljku koja raste samo u čistom moru. Ova se biljka često naziva „plućima mora”, a uz nju rastu i razvijaju se mnogobrojni organizmi kojima pruža stanište. Iako mnogi ne misle da izgleda impresivno, već ju opisuju kao “morski travnjak”, posidonija je nešto čime se možemo ponositi jer smo očuvali ovo područje čistim i prigodnim staništem za ovako zahtjevnu biljku.
Crvene alge svoja staništa pronalaze na klifovima prema pučini, a iste su posebne po tome što iskorištavaju vapnenac iz mora za svoj rast i razvoj. Mnoštvo spužva, koralja, mahovina i algi krasi podmorje Nacionalnog parka Kornati pa znatiželjnika i zaljubljenika u podmorje ne nedostaje.
Što se tiče životinjskog svijeta, ovdje se često može naići na dobrog dupina (lat. Tursiopstruncatus) koji je kao vrsta trajno nastanjen u Jadranu, a ima ih preko stotinu. Naravno, turistima je ovo jedan od najbitnijih i najimpresivnijih dijelova NP Kornati te se vesele vidjeti dupine – ipak, to nije uvijek moguće.
Posebno iskustvo za svakog posjetitelja bit će njegov susret s morskom kornjačom želvom koja ovdje ima poseban status zbog toga što je iznimno ugrožena svugdje u svijetu. Ova životinja na Jadran dolazi radi ishrane, a ostaje i zimi jer joj odgovara klima te ovdje pronalazi mir koji joj je potreban. Posjetitelje se uvijek upozorava da ne uznemiravaju životinje na koje naiđu te da ih ne diraju i ne hrane.
Kulturno-povijesna baština NP Kornati
Ilirske gradine
Kolonizacija Kornata počela je dolaskom stanovnika u doba Ilira. Oni su započeli gradnju malih nastambi na otoku te tako prostor pripremili za stočarski i poljoprivedno orijentirani život. Gradile su se male četvrtaste nastambe, a njihov broj govori o dobroj naseljenosti otoka u to vrijeme. Stanovništvo se osim uzgoja ovaca bavilo i ribarstvom pa su gradine služile i kao mjesto za stanovanje i kao spremište.
Utvrda Tureta
Otok Kornati upoznaje nas s impresivnom bizantskom građevinom – utvrda Tureta datira još iz 6. stoljeća, što je samo po sebi već vrlo impresivno. Utvrda je, naravno, izgrađena u vojne svrhe i smatrala se dijelom obrambene linije koja je kontrolirala jadranske morske puteve. Nekad su pomorski ratovi bili puno češći i aktualniji od kopnenih pa je Sredozemlje puno ovakvih utvrdica.
Jedini razlog zašto je utvrda očuvana i danas jest činjenica da se nalazi na slabo naseljenim Kornatima i udaljena je od velikih gradova. U suprotnom postoji šansa da bi bila srušena kako bi se napravilo mjesta za druge građevine koje su jednako bitne i posebne.
Crkva Sv. Marije i Crkvica Gospe od Tarca
U podnožju gore opisane utvrde Tureta nalazila se prilično velika bazilika uz koju je vezana i građevina za koju se pretpostavlja da je bio samostan. Danas ne možemo znati puno o njima. U periodu Srednjeg vijeka Kornati su često bili zvani Otokom Sv. Marije, baš po ovoj crkvici.
Još je jedna sakralna građevina na ovim područjima izgrađena baš u srednjem vijeku, a riječ je o skromnoj crkvici Gospe od Tarca koja je izgrađena od ostataka crkve Sv. Marije. Ponovno vidimo koliko je aktualno bilo obnavljati i mijenjati stare nastambe za nove. Ova je crkva i danas funkcionalna i u njoj se održavaju mise u ljetnim mjesecima, što je posebno interesantno turistima kojima je to pravi doživljaj.
Solana u Lavsi
Na Kornatima se mogu vidjeti i potopljeni ostaci solane iz 14. stoljeća, kao i dio njenog skladišta. Naravno, ova se solana danas ne koristi u svrhu proizvodnje, ali ju je zanimljivo vidjeti i fotografirati. Možemo vidjeti kako su se gospodarske grane na otoku izmjenjivale te su stanovnici zapravo jako velik dio potrepština osiguravali lokalno.
Mletački kaštel i ribarsko naselje
Mletački se kaštel nalazi na otočiću Vela Panitula, a nastao je u 16. stoljeću kao mjesto za rad mletačkih poreznika koji su ubirali porez na ribu od ribara.
Zbog toga su ribari u blizini, na otoku Piskera, izgradili naselje s više od trideset kućica, nekoliko molova i pokretnim mostom koji ih je spajao s Velo Panitulom. Radi se o mostu koji je zapravo prilično impresivan s obzirom na mogućnosti koje su stanovnici tada imali. Tu je izgrađena i jednobrodna crkvica koja je i danas ostala čitava te je u funkciji.
Posjeta NP Kornati
Prije no što se odlučite za posjetu NP Kornati, svakako se preporučuje da uvijek pogledate službenu stranicu nacionalnog parka. Osim što nudi korisne informacije o samom otočju, rutama, projektima i ponudi, na njoj možemo naći i aktualne obavijesti te projekte u kojima možemo sudjelovati.
Ulaznice kupljene tijekom radnog dana vrijede do podneva sljedećeg dana. Postoje i trodnevne ulaznice, petodnevne ulaznice te sedmodnevne ulaznice. One se mogu kupiti na posebnom mySea portalu te su namijenjene pravim entuzijastima koji NP Kornati žele proučiti u potpunosti.
Turista najviše ima upravo tijekom ljetnih mjeseci stoga, ako želite potpuno mirno i ugodno iskustvo, možda je najbolje da dođete tijekom proljeća ili jeseni. Jedina stvar na koju morate dodatno pripaziti jest bura koja nekad zaista može biti vrlo intenzivna. Zbog toga u planiranju ovakvih izleta valja i pomno pratiti prognozu.