Mnogi ljudi misle da je Arktik ledena, prazna pustopoljina. Ali ljudi koji tamo žive znaju bolje! Što ako je sve što znate o Arktiku pogrešno? Evo 1668626 nepoznatih činjenica o Arktiku.
Arktik je očaravajuća regija na vrhu svijeta, doslovno, koja uključuje dijelove osam zemalja – Kanade, Grenlanda, Islanda, Norveške, Finske, Švedske, Rusije i Sjedinjenih Američkih Država. Zbog svoje bogate povijesti, fascinantnih kultura i jedinstvenog životinjskog svijeta kakvog nema nigdje drugdje na svijetu, često nam djeluje kao magičan i mistični prostor daleko od svega što poznajemo.
Naziv „Arktik“ dolazi iz grčkog jezika
Riječ “Arktik” dolazi iz grčkog jezika i otprilike se prevodi kao “medvjed”. Ali, ne, ovo se ne odnosi na polarne medvjede. To je najvjerojatnije izvorna upotreba grčkog arktos, koja se koristila u navigacijskom smislu i odnosila na zviježđa Veliki medvjed i Mali medvjed, koja se mogu vidjeti na sjevernom nebu i koja pomažu u lociranju zvijezde Sjevernjače.
Ocean na vrhu svijeta
Ideje o tome što definira arktičku regiju variraju, ali u biti Arktik je golemi ocean prekriven ledom okružen s 8 zemalja – Kanadom, Grenlandom, Islandom, Norveškom, Finskom, Švedskom, Rusijom i SAD-om (Aljaska).
Arktički ocean je najplići i najmanji od pet svjetskih oceana – veličine je oko 8% Tihog oceana. Arktički ocean prekriven je ledenom kapom koja varira u debljini i veličini – što ga čini spektakularnim utočištem za ribe i morski život. Uz rubove Arktičkog oceana živi više riba nego bilo gdje drugdje na svijetu!
Američka podmornica USS Nautilus je 1958. godine putovala ispod smrznutog leda Arktičkog oceana, dokazujući da golema ledena ploča prekriva vodu, a ne kopno. Arktik je prvenstveno ocean okružen kopnom, dok je Antarktik prvenstveno kopno okruženo oceanom.
Sjeverni pol se ne nalazi na kopnu
Možda zamišljate Sjeverni pol kao udaljenu lokaciju u zemlji snijega i leda, ali to nije tako. Zapravo, najsjevernija točka na planetu nalazi se u vodama prekrivenim ledom. To je dokazano 1958. godine, kada je podmornica USS Nautilus putovala ispod leda na Sjevernom polu. Brod je započeo svoje putovanje na Aljasci, prošao kroz Arktički ocean ispod polarne ledene kape i stigao sve do Islanda.
Sjeverni pol je puno topliji nego Južni pol
Vjerovali ili ne, Arktik je zapravo relativno topao. Ne govorimo o tropskim toplinama – najniža zabilježena sjeverna temperatura ikad bila je -68 stupnjeva Celzija – ali je još uvijek relativno toplo u usporedbi s najnižom temperaturom na Antarktiku od -89,2 Celzija. Prosječna ljetna temperatura na Sjevernom polu je 0 stupnjeva, a na Južnom polu je -27,8 Celzija. Obje su regije polarne i prekrivene su ledom i snijegom. Dakle, zašto je Arktik mnogo topliji od Antarktika?
Arktik je prvenstveno voda i velike vodene površine reguliraju temperaturu. Iako je Arktički ocean hladan, ipak je topliji od leda koji ga prekriva veći dio godine. To je u oštroj suprotnosti s Antarktikom, koji je uglavnom kopno, uključujući velike planine. Površina ledene ploče na Južnom polu je na 3000 metara nadmorske visine – više od 2500 metara iznad razine mora. Viša nadmorska visina, naravno, rezultira nižim temperaturama.
Prvi čovjek koji je došao do Sjevernog pola nije dobio priznanje
Robert Peary (1856-1920) tvrdio je da je bio prvi čovjek koji je dosegao geografski Sjeverni pol 1909. godine. Danas, međutim, stručnjaci vjeruju da je to bio njegov pomoćnik, Afroamerikanac po imenu Matthew Henson (1866- 1955), koji zapravo zaslužuje priznanje. Dok su se Peary i Henson približili svom odredištu, Peary se borio s teškim slučajem ozeblina, zbog čega nije mogao hodati; umjesto toga su ga morali vući sanjkama. Kako su se približavali Sjevernom polu, Henson i dva vodiča krenuli su naprijed pješice, ali su slučajno prešli svoje odredište—što je značilo da je Henson tehnički stigao do Sjevernog pola oko 45 minuta prije Pearyja.
Arktik je dom velikom broju ljudi
Unatoč teškim životnim uvjetima, više od 4 milijuna ljudi arktičku regiju naziva domom. Među njima je i domorodački narod Arktika – Inuiti . Osnovali su zajednice i kulture prije nekoliko tisuća godina, a nastavljaju napredovati i danas. Prilagodili su se svojoj okolini i razvili oblike prijevoza koji su se filtrirali u zapadnjački način života. To uključuje kajake, saonice i u nekim slučajevima snježne krplje.
Ne postoji samo jedan Sjeverni pol
Najsjevernija točka na Zemljinoj površini je geografski Sjeverni pol, poznat i kao pravi sjever. Na jugu leži sjeverni magnetski pol prema kojem su usmjereni svi magnetski kompasi. Ova točka nije fiksna i stalno se mijenja. Stoga, kompas nikad ne pokazuje na Sjeverni pol.
Pronalaženje točke oko koje se Zemlja okreće zahtijeva ozbiljna mjerenja i to se ne može učiniti samo pomoću kompasa. Položaj magnetskog pola mijenja se kako Zemljino magnetsko polje fluktuira i nije na potpuno istom mjestu kao geografski Sjeverni pol. Kako idete južnije, razlika između magnetskog sjevera i pravog sjevera – poznata kao deklinacija – sve je manje očita. Ali kad se nađete na dalekom sjeveru, možda ćete doslovno otkriti da je vaš magnetski kompas beskoristan.
Pročitajte i: Polarna svjetlost u 7 činjenica
Arktik je dom najvećeg i najsigurnijeg skladišta sjemena na svijetu
Visoko na sjeveru, ko 1300 kilometara iznad Arktičkog kruga nalazi se Svalbard Global Seed Vault, skladište kojim upravlja norveška vlada. Struktura, koja je ugrađena u permafrost, sadrži sjeme više od 930 tisuća sorti prehrambenih usjeva – gotovo 13,000 godina poljoprivredne povijesti – čuvajući ih sigurnima u slučaju prirodnih katastrofa ili katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem.
Postoje tri trezora, ali samo je jedan trenutno u upotrebi, a njegova su vrata prekrivena debelim slojem leda. Ovdje su sjemenke pohranjene u vakumiranim srebrnim paketima i epruvetama. Imaju vrlo malu novčanu vrijednost, ali kutije potencijalno sadrže ključeve budućnosti globalne sigurnosti hrane.
Arktik oživljava zimi
U nekim staništima Arktičkog oceana, divlje životinje su još aktivnije tijekom duge, puste zime nego ljeti. Bioraznolikost, brojnost, rast i reprodukcija u proučavanim staništima bili su na sličnim ili višim razinama nego u toplijim mjesecima. Istraživači su izbrojali mnogo planktona i rakova koji se ne promatraju često tijekom ljeta, kao i određene vrste bakalara te iznenađujući broj ptica.
Polarni medvjedi zapravo nisu bijeli
Ovi moćni bijeli medvjedi evoluirali su od svojih predaka smeđih medvjeda prije 200,000 godina i prilagodili su se životu na dalekom sjeveru. Krzno na njihovim tijelima zapravo se sastoji od tisuća prozirnih i šupljih dlačica – one reflektiraju svjetlost i tako našim očima izgledaju bijelo.
Arktik je dom morskih jednoroga
Naravno, riječ je o narvalima, jedinstvenim kitovima sa spiralnim “rogom”. Mnogi, uključujući Darwina, vjeruju da je primarna funkcija narvalove kljove privući pozornost potencijalnog partnera i odrediti hijerarhiju. To je zapravo zub sjekutić i može biti dug do 3 metra i težak do 10 kg. To je prilično impresivno s obzirom da im je duljina tijela u prosjeku 4-5 metara!
Ovi kitovi krstare arktičkim morima i predmet su inuitskih legendi. Stanovnici Arktika vjeruju da je narval nastao kada je zlu ženu njen sin pričvrstio za uže harpuna i zatim harpunom pogodio kita. Žena je odvučena u dubine oceana, a kada je ponovno izronila, kosa joj je bila omotana oko užeta, izgledajući poput roga.
Arktik se zagrijava dvostruko brže nego ostatak planeta
Velik dio objašnjenja ove činjenice zapravo je zdravorazumski i odnosi se na morski led. To je tanak sloj (obično debljine od jednog do pet metara) morske vode koji se zimi smrzava, a ljeti se djelomično topi.
Morski led prekriven je svijetlim slojem snijega koji reflektira oko 85% dolaznog Sunčevog zračenja natrag u svemir. Suprotno se događa na otvorenom oceanu. Kao najtamnija prirodna površina na planetu, ocean apsorbira 90% Sunčevog zračenja.
Kada je prekriven morskim ledom, Arktički ocean djeluje poput velikog reflektirajućeg pokrivača, smanjujući apsorpciju Sunčevog zračenja. Kako se morski led topi, stope apsorpcije se povećavaju, što rezultira pozitivnom povratnom spregom u kojoj brz tempo zagrijavanja oceana dodatno pojačava topljenje morskog leda, pridonoseći još bržem zagrijavanju oceana.
Ovaj uzročno-posljedični krug uvelike je odgovoran za ono što je poznato kao arktičko pojačanje i objašnjenje je zašto se Arktik zagrijava mnogo brže od ostatka planeta.
Ono što je zabrinjavajuće je činjenica da se pod arktičkim ledenim pokrivačem nalazi drevni, “podzemni” led – permafrost. Permafrost može biti debeo od jednog metra pa do 1500 metara. Permafrost zarobljava floru i faunu i – što je još alarmantnije – plin metan, koji se može osloboditi otapanjem. Brze klimatske promjene uzrokuju topljenje permafrosta u mnogim regijama Arktika. Među rezultatima su iskrivljene ceste, nagnute kuće i potencijalno oslobađanje zaraznih bolesti koje stoljećima spavaju pod ledom.