Ljudska aktivnost utječe na porast globalnih temperatura. Iz tog razloga, efekt staklenika više nije naš saveznik kao što je bio nekada u povijesti, on danas predstavlja rizik za naše preživljavanje. Poplave u priobalnim gradovima, opustinjavanje plodnih područja, topljenje ledenjaka i širenje razornih uragana samo su neke od većih posljedica.
1. Što je efekt staklenika?
Kao što bismo mogli očekivati po samom imenu ovog fenomena, staklenički efekt funkcionira baš poput staklenika. Staklenik je ostakljen, staklom natkriven prostor koji se koristi za uzgoj biljaka, primjerice rajčica i tropskih biljaka.
Unutar staklenika su temperature visoke i zimi. Tijekom dana, Sunčeva svjetlost zagrijava staklene stijenke koje zadržavaju prikupljenu toplinu pa je i noću temperatura unutar staklenika ugodna.
Efekt staklenika opisuje sličan fenomen, ali na planetarnoj skali. Plinovi u atmosferi, poput ugljikovog dioksida i metana, zarobljavaju toplinu na sličan način kako to rade stijenke staklenika. Plinovi koji zarobljavaju toplinu zovu se staklenički plinovi. Oni su glavni uzročnici zabrinjavajućeg zagrijavanja Zemljine atmosfere.
Efekt staklenika je prirodni fenomen i zapravo je koristan za život na Zemlji. Određeni plinovi u atmosferi zadržavaju dio toplinskog zračenja koje emitira Zemljina površina nakon što ju zagrije Sunce, što održava temperature planeta na razini prikladnoj za razvoj života.
Ljudska aktivnost – kroz aktivnosti kao što su industrija, intenzivna poljoprivreda i uzgoj stoke, ili prijevoz – povećala je prisutnost ovih plinova u atmosferi – posebice ugljikovog dioksida i metana kao rezultat izgaranja fosilnih goriva poput ugljena, nafte ili plina – uzrokujući zadržavanje više topline i povećanje temperature na planetu. To je ono što mi znamo kao globalno zatopljenje.
2. Koji plinovi su važni za efekt staklenika?
Isparavanje vode je faktor koji najviše doprinosi efektu staklenika. Međutim, gotovo sva količina isparavanja vode odvija se kroz prirodne procese.
Ugljikov dioksid, metan i dušikov oksid su oni staklenički plinovi koji nas najviše zabrinjavaju. Ugljikov dioksid ostaje u atmosferi i do tisuću godina, metan se zadržava 10 godina, a dušikov oksid se po nekim izračunima zadržava u atmosferi do 120 godina.
Znastvena istraživanja su pokazala su da je metan 80 puta snažniji od ugljikovog dioksida u uzrokovanju globalnog zatopljenja, a dušikov oksid je snažniji čak 280 puta.
3. Koliki je utjecaj čovjeka na efekt staklenika?
No, aktivnost čovjeka na planeti mijenja prirodno stanje Zemljinog stakleničkog efekta.
Fosilna goriva i prirodni plin najvažniji su energetski resursi u najvećem dijelu svijeta. Ugljik je glavni element ovih goriva. Prilikom sagorijevanja, procesa kojim se stvara energija, u atmosferu se otpušta ugljikov dioksid. Trošenjem velikih količina fosilnih goriva i prirodnog plina, u atmosferi rastu emisije stakleničkih plinova koji, za razliku od drugih atmosferskih plinova poput kisika i dušika, ostaju zarobljeni u atmosferi. Ta se zarobljena energija vraća na površinu i utječe na porast globalne temperature, i upravo to opisuje efekt staklenika.
Procesi vađenja nafte i plina te rudarenja ugljena, kao i sve veći raspon odlagališta otpada, zaslužni su za 55% emisija metana uzrokovanih ljudskom djelatnosti. Oko 32% emisije metana uzrokuje stoka koja ispušta plinove nakon fermentacije hrane u želucu. Razgradnja stajnjaka još je jedan poljoprivredni faktor emisije metana, kao i proizvodnja riže.
Emisije dušikovog oksida, još jednog važnog stakeničkog plina, također se mogu pripisati ljudskoj poljoprivrednoj praksi. Bakterije u tlu i vodi prirodno pretvaraju dušik u dušikov oksid, ali uporaba umjetna gnojiva i njihovo otjecanje u Zemljine vodene tokove narušavaju prirodnu ravnotežu i dodaju prekomjerne količine dušika u okoliš.
4. Zašto je to bitno?
Globalno zatopljenje ima dugotrajne i ozbiljne posljedice na klimu. Ono definitivno mijenja životne uvjete na planeti. Nabrojat ćemo glavne posljedice koje donosi efekt staklenika:
Otapanje glacijala
Povlačenje ledenjaka također ima svoje posljedice: smanjen je postotak Sunčevog zračenja koji Zemljina površina reflektira ili vraća u atmosferu; globalni porast razine mora i oslobađanje velikih količina metana samo se neke od njih, s dramatičnim posljedicama na planet.
Potapanje naseljenih otoka i priobalnih područja
Prema Međuvladinom tijelu za klimatske promjene (IPCC), tijekom perioda od 1901-2010, prosječna globalna razina mora podigla se za 19 centimetara. Procjenjuje se da će do 2100. godine razina mora biti između 15 i 90 centimetara viša nego što je sada, što će ugroziti živote 92 milijuna ljudi.
Uragani će biti još razorniji
Staklenički efekt sam po sebi ne uzrokuje ove ekstremne klimatske događaje, ali pojačava njihov intenzitet. Nastajanje uragana povezano je s temperaturom mora – uragani nastaju iznad voda koje imaju minimalnu temperature od 26.5 Celzijevih stupnjeva.
Migracije vrsta
Brojne životinjske vrste će morati migrirati kako bi preživjele promjene klimatskih obrazaca. Ljudska vrsta nije izuzeta; prema podacima Svjetske banke, 140 milijuna ljudi će morati napustiti svoje domove zbog ekstremnih suša i poplava u naseljima.
Opustinjavanje plodnih područja
Globalno zatopljenje ima velik utjecaj na procese degradacije tla i doprinosi opustinjavanju područja, što je fenomen koji uništava biološki potencijal zahvaćenih regija te ih pretvara u neplodnu i neproduktivnu zemlju. UN je 2018. godine objavio da je 30% ukupnog tla degradirano i praktično bezvrijedno.
Utjecaj na poljoprivredu i stočarstvo
Globalno zatopljenje već je promijenilo duljinu vegetacijske sezone na brojnim područjima diljem svijeta. Slično tome, promjene u temperaturama i godišnjim dobima utječu na razmnožavanje insekata, invazivnih korova i bolesti koje mogu utjecati na usjeve. Isto se događa i sa stokom: klimatske promjene izravno utječu na važne vrste na više načina: reprodukciju, metabolizam, bolesti itd.
5. Što možemo učiniti da smanjimo efekt staklenika?
Smanjenje emisija stakleničkih plinova nije jedino rješenje koje može obuzdati efekt staklenika. Internacionalne organizacije slažu se i oko sljedećih prijedloga:
- korištenje iskoristivih izvora energije
- korištenje javnog prijevoza i alternativnih oblika prijevoza poput električnih vozila i bicikala
- promicanje ekološke svijesti među građanima i institucijama
- okrenuti se recikliranju i kružnom gospodarstvu
- smanjiti konzumaciju mesa i bacanja hrana
- konzumirati organske proizvode
