Najljepša i najveća jadranska uvala imena Telašćica, proglašena je 1988. godine jedinim Parkom prirode na moru. Iako se nalazi na južnom dijelu Dugog otoka, ona ipak i geografski i reljefno pripada prirodnoj cjelini Kornatskog otočja.
Status zaštićenog područja dobila je 1980. godine zahvaljujući svojoj iznimnoj ljepoti, bogatstvu i značaju. Uvala je okružena s trinaest otoka koji stvaraju prekrasan morski pejzaž. Uvala je široka nešto manje od dva kilometra, ali u dubinu ide čak osam kilometara. Cijeli zaljev je jako razveden i sadrži nekoliko desetaka uvala i nekoliko otočića.
Tri temeljna fenomena predstavljaju osnovna obilježja ovog područja. Osim što se smatra najvećom prirodnom lukom na Jadranu, tu su i strmci otoka Dugi otok ili takozvane „stene“ i slano jezero „Mir“ s ljekovitim svojstvima.
Veličanstveni strmci Parka prirode Telašćica
Najspektakularniji veličanstveni strmci na Telašćici, „stene“ pružaju se kilometrima uz pučinsku obalu, mjestimice visoki i 150 metara. Oni su ovdje najviši na cijelome Jadranu. Na Grpašćaku dosežu visinu od 161 metra, a najveće dubine dosežu i do 85 metara. Površina stijena nije ravna, nego je, kao i kod drugih krških oblika puna različitih pukotina, izbočina i stepenica, od kojih su neke izuzetno atraktivne pa mnoge posjetitelje ostavljaju bez daha.
Vegetacija strmaca zbog svojeg posebnog staništa svakako je vrlo interesantna. Najznačajnija biljna vrsta je dubrovačka zečina, hrvatski endem. Zbog svojih mekanih i svilenkastih listova koji rastu iz okomite stijene, čovjek ih ne može dohvatiti rukom, a prisutna je jedino u Hrvatskoj.
Strmci pružaju mnogo životnog prostora za ptice, čijih vrsta ima ukupno 79. Moguće je vidjeti sivog sokola, vjetrušu, krškog sokola i Eleonorina sokola. Zahvaljujući prisutnosti velikog broja zaštićenih vrsta, Telašćica je uvrštena u ornitološki značajna područja.
Prirodno stvaranje oblika uvale
Geološke sile maštovito su oblikovale strmce Telašćice, baš kao i većinu Jadranske obale. Odgovore na povijest stvaranja treba tražiti u vrsti, sastavu i položaju stijena. Priča počinje u donjoj kredi, kada su sedimentacijom na morskom dnu nastali najstariji dolomiti. Naslage su s vremenom rasle, u donjoj kredi je došlo do oplićivanja i kratkotrajne kopnene faze. Počelo je približavanje Afričke i Europske ploče te smanjivanje starog oceana Tetisa. Tektonski pokreti mijenjali su strukturu dna i izdignuli ga iznad oceana. Pucanjem i propadanjem rasjeda nastali su strmci.
Današnji izgled dobio je krajem posljednjeg ledenog doba, kada je razina mora podignuta i uzrokovala je poplavljivanja svih nižih dijelova kopna. Od negdašnjih brda nastali su brojni otočići Kornata, a more je ušlo u dotad suhe tri depresije Telašćice, današnja tri zaljeva po kojima je i dano ime. Latinsko tri lagus znači tri jezera, zatim Telagus i konačno Telašćica.
Jezero Mir – ljekovito i slano
Smjestilo se na uskom kopnenom području između zaljeva Telašćica i otvorene pučine. Dužina jezera je otprilike 900 m, najveća širina iznosi oko 300 m, a najveća dubina je 6 m. Dno je kamenito, a na najvećoj dubini je uglavnom muljevito. Sitni mulj sive boje smatra se ljekovitim. Jezero je slano jer je podzemnim kanalima povezano s morem. Od mora se razlikuje bojom i toplinom. Salinitet mu je viši od mora zbog izražene evaporacije i zatvorenosti jezera. Ljeti je toplije od okolnog mora, 33°, a zimi hladnije što je posljedica plitkoće jezera.
Osim planktona, u jezeru nalazimo samo nekoliko vrsta morskih organizama. Stijene su prekrivene školjkama, a dno ljušturama školjaka i kućicama puževa. Moguće je uočiti cipla, glavoča, jegulju ili kajmana, kako zovu tu ribu.
Kulturno – tradicijske vrijednosti Telašćice
1957. godine u polju Čuh pronađen je ilirski grob, a u njemu kostur u zgrčenom položaju. Pronađeno je nekoliko zanimljivih predmeta: narukvice, ukrasna igla i dijelovi zemljane posude. Na temelju predmeta nađenih u grobu utvrđeno je da potječe iz 2. do 5. faze librunske kulture željeznog doba, odnosno iz perioda od 8. do 5. stoljeća prije Krista.
U prolazu Mala Proversa nalaze se ostaci rimskog gospodarskog zdanja. Rimljani su podigli gospodarski kompleks dug preko 90 metara. Vile su podignute u najboljem periodu rimske arhitekture u Dalmaciji u 1. stoljeću. Na najdonjem sloju vile pronađen je novčić cara Trajana koji to potvrđuje.
Crkva sv. Antuna Opata srednjovjekovna je crkva i librunska nekropola. Potječe iz ranih kršćanskih vremena, možda iz 4. ili 5. stoljeća. Do 1844. godine služila je svojoj svrsi, no tada ju je poznati hajduk Kutleša opljačkao. Tada je bila privremeno napuštena i ostala je bez krova sve do 1913. godine kada su Saljani na njenim ostacima podigli novu crkvu koju su posvetili sv. Anti Padovanskom.
Crkvu sv. Ivana u Stivanjem polju dao je sagraditi zadarski plemić Grubina 1064. godine. Sagrađena je na antičkim ruševinama, a njezin naziv cella, što u prijevodu znači maleni samostan, potvrđuje mišljenje stručnjaka da je na tom mjestu bilo još nekih antičkih građevina i prostorija sagrađenih uz crkvicu.
Crkva sv. Viktora nalazi se na povišenom području imena Citorij, na gotovo južnom dijelu gore zvane Stivanjska gora. Crkva je izgrađena na gotovo stotinu metara nadmorske visine, odakle se pruža pogled na široku pučinu. Crkva je nastala u ranokršćanskom razdoblju, u 5. ili 6. stoljeću, na što upućuju mnogi arheološki nalazi poput keramike, brončanih relikvija i staklenih pronalazaka. Do obnove crkve došlo je par stotina godina kasnije, a u tu je svrhu nabavljen potpuno novi kameni namještaj čiji su ostaci pronađeni u ranijim istraživanjima.
Svjetionik Tajer izgrađen je 1876. godine na otočiću Sestrica Vela, koji se sastoji od visoke osmerokutne metalne kule i zgrade. Podignut je na 47 metara nadmorske visine, a 26-metarska kula u potpunosti je izgrađena od metala. O kvaliteti gradnje može se suditi po željeznim zakovicama koje su korištenje pri gradnji, a koje otada nije bilo potrebno mijenjati, bez obzira na morski zrak i sol. Kamena zgrada svjetionika s kulom je spojena zatvorenim kamenim mostom. Most je izgrađen kasnije kako bi poslužio svjetioničarima da lakše dođu do kule, osobito u periodima ružnih vremenskih prilika. Osim što je metalne konstrukcije, kula je atraktivna i po svojem umjetničkom obilježju: crveno- bijelim šarama po čemu je jedinstvena od ostalih lanterni na Jadranu.
Zanimljivi otoci, plaže i uvale Telašćice
Hrid Taljurić, neobičan otočić zapravo je mala kamena ploča s promjerom oko 60 metara i visine oko 3 metra. Nalikuje okrugloj i ravnoj dasci kakve se upotrebljavaju u kuhinji i na brodovima pa su ga moreplovci u mletačkom dijalektu nazvali tagliero, od čega je nastao naziv Taljurić.
Otok Katina zanimljiv je po tome što je građen od krednog vapnenca. Nenaseljen je, a nalazi se na ulazu u zaljev Telašćica, između Dugog otoka na sjeveru i Kornata na jugu.
Plaža Lojišće privlači svoje posjetitelje prirodnom pješčanom plažom, jedinom pješčanom obalom na ovom području. Podmorje ovog područja prekriveno je livadom posidonije, u narodu poznata kao morska trava koja je endemska vrsta Sredozemnog mora.
Zbog klimatskih promjena, ljudskih djelatnosti poput sidrenja, posidonija je vrlo ugrožena. Najbolje očuvana staništa posidonije nalaze se pred uvalom Lojišće jer joj pogoduju snažnije struje mora.
Plaža Čušćica zanimljiva je jer se u njezinom blizini nalazi speleološki objekt dubok 18 metara. U pitanju je jama. Za gradnju svih objekata, od gospodarskih do stambenih uvijek se koristio kamen iz kamenoloma u blizini, a to je izuzetno vidljivo i kroz kamene peći gdje se radio uz jaku vatru, a ostatke izgorenog kamena ima i na lokacijama u blizini uvale Jaz uz more i u uvali Tripuljak.
Na širem području dominiraju pašnjaci i prepoznatljiv krajobraz. Značajna djelatnost bila je stočarstvo, i to prvenstveno ovčarstvo, zbog kojeg su nastale jednorednim suhozidima poluograđene lokacije uz more, takozvani barkariži koji su služili za hvatanje ovaca i janjadi.
Uvala Čuška duboka dobar je primjer takozvanog fluviokrša koji je nastao erozijskim djelovanjem površinskog vodotoka. Uvala s pripadajućom obalom stavljena je u zonu stroge zaštite jer se na strmim stijenama nalaze zajednice dugootočke zečine, koja je jedna od podvrsti dubrovačkih zečina. Kako mnogobrojne legende kažu, ovo područje je začarano mjesto na kojem žive nadnaravna bića. Jedna od mnogobrojnih priča kaže da su jednu seljanku ispuhali pusi i tijelo joj pretvorili u stup prašine…
Dobro poznata obala Skrača, prava je turistička atrakcija. Zbog geoloških promjena, more je tisućama godina lomilo stijene i oblikovalo krajolik. Odlomljeno kamenje posjetitelji su zadnjih godina počeli koristiti za svoje umjetničko izražavanje, kroz gradnju, kiparstvo i drugo.
Ronjenje i uživanje u šarenom podmorju
Najuzbudljivija aktivnost u Parku prirode Telašćica definitivno je ronjenje. Zbog strmaca raskošnih boja, bogatstva morske faune i kolonija crvenih gorgonija, doživjet ćete jedinstveno i rijetko iskustvo.
Znatan dio Telašćice pripada podmorju koje je znatno očuvano. Osim jata dobrog dupina, zanimljiv je i morski konjic, vrsta ribe koja se repom prihvaća za vrhove biljaka. Njegova ženka polaže svoja jajašca na mjesto predviđeno za to, a koje se nalazi na trbuhu mužjaka, koji ih potom čuva.
Jedan od najljepših prizora koje možete uloviti fotoaparatom je ples dobrih dupina koji su ovu uvalu izabrali kao svoje omiljeno mjesto za odmor, ples i igru. Nevjerojatni i nezaboravni prizor njihovog druženja i nevjerojatna ljepota uvale i čistog mora velike su prednosti ovog parka prirode.
Zbog slanih uvjeta uspijeva i zajednica uskolisnog trupca i rešetkaste mrižice. Podmorje parka je atraktivno i bogato pa možemo susresti dosta zaštićenih vrsta školjkaša: plemenitu perisku, puža bačvaša, prstaca… Najzanimljiviji stanovnik podmorja u Telašćici je endemična i vrlo rijetka dubokomorska mesojedna spužva. Pronađena je u špilji na otoku Garmenjak Veli, na 24 metara dubine.
Vezana je uz dubokomorska staništa te je njeno uočavanje na ovako plitkom području među najrjeđima u svijetu i tek drugo po redu. Ono što joj omogućava život su nedostatak hrane, svjetlosti i niska temperatura, a preplavljeni krš koji može imati ekološka obilježja slična onima koji prevladavaju u dubokomorskim staništima to joj pruža.
Zahvaljujući stjenovitom dnu, vidljiv je i crveni koralj. Ima ga na cijeloj obali Jadrana, a dokaz je da je more čisto, pa je to isti slučaj kao i kod ovog parka prirode. Kamene koralje nalazimo u Telašćici, a to je jedini koralj koji u Jadranu može tvoriti koraljne grebene.
Podmorje Telašćice zaštićeno je područje, bez lova i uznemiravanja. Prirodno je mjesto za razmnožavanje riba i drugih organizama koji potom naseljavaju ostatak mora. To iznimno povećava prirodnu vrijednost ovog predivnog prostora, počevši od strmaca, otočića, uvala pa sve do samog plavog mora.
Kopnena fauna Telašćice
Na kopnu, najbrojnija životinjska skupina su beskralješnjaci. Zabilježeno je 339 vrsta. Park je područje na kojem možete susresti čak četiri zaštićene vrste leptira, i to danjih. Od vodozemaca koji dobro podnose suhe uvjete u Parku obitavaju gatalinka i zelena krastača. Zbog manjka vode, gatalinka je morala promijeniti svoj način života.
Posebna pažnja se treba obratiti prilikom očuvanja lokvi jer je to njezina posebna vrsta staništa. Fauna gmazova je brojnija i čini je 13 vrsta: 3 vrste kornjača, 4 vrste guštera i 6 vrsta zmija. Od zmija na cijelom Dugom otoku do sada je pronađeno 6 vrsta od kojih ni jedna nije otrovna za čovjeka! Najzanimljiviji nalaz gmazova s Dugog otoka je slijepa zmija Typhlops vermicularis. Izuzetno je rijetka vrsta koja živi u podzemlju. Na području Hrvatske uočena je samo jedanput, i to 1997. godine na području mjesta Sali. Ova vrlo nevjerojatna činjenica zaintrigirala je mnoge zoologe.
Najveći broj kopnenih kralježnjaka čine ptice i do sada ih je zabilježeno 115 vrsta. Na okomitim, strmim morskim hridinama nalaze dobre uvjete za gniježđenje i povremeno prebivalište. Na području Telašćice utvrđeno je 9 vrsta šišmiša. Neke vrste su izrazito ugrožene i osjetljive. U spilji Golubinka pronađena je najveća kolonija.
Tamo obitava oko dvije tisuće jedinki riđeg šišmiša i oko jedne tisuće jedinki velikog potkovnjaka. Kao najvažnija alohtona vrsta ističe se muflon. Umjetno je naseljen 70-ih godina 20. stoljeća zbog ustanovljavanja staništa. Danas obitavaju potpuno prirodno na pašnjacima cijelog Dugog otoka.
Utočište za magarce
Dalmatinski magarac hrvatska je autohtona pasmina koja se još svrstava u kategoriju primorsko-dinarskog magarca. Zaštićena je pasmina u Republici Hrvatskoj i dio je je naše nacionalne kulturne i prirodne baštine.
U prošlosti se koristio kao tovarna životinja, a danas razvojem modernih tehnologija on gubi na svojoj važnosti. Danas dolazi do problema njihova napuštanja i gdje ih smjestiti.
Park prirode Telašćica postao je utočište za napuštene magarce na Dugom otoku. U Parku trenutno živi 14 magaraca od kojih je 8 mužjaka i 6 ženki. Radoznali su, navikli na blizinu pa im ljudi mogu lako prići pa je ovo još jedna posebnost Telašćice koja privlači mnoge posjetitelje.