U svijetu vodozemaca, postoji skupina koja izaziva posebnu pažnju i interes. Ti vodozemci nisu obični predstavnici svoje vrste; oni su opasni po svojim jedinstvenim karakteristikama i sposobnostima.
Dok se većina vodozemaca često doživljava bezazlenim i simpatičnim stanovnicima močvarnih i vodenih staništa, opasni vodozemci nas podsećaju na to da priroda često krije svoje tajne, uključujući i one koje se tiču njenih najmanje primjetnih stanovnika.
U ovom članku istražit ćemo svijet ovih opasnih vodozemaca. Otkrit ćemo što ih čini opasnim, kako su se prilagodili svojem okolišu, i kako njihova prisutnost utječe na okoliš i druge organizme.
Proučavat ćemo povijest njihove evolucije i razvoja svojih jedinstvenih osobina koje ih izdvajaju iz mase njihovih manje opasnih rođaka.
Kroz ovo putovanje u svijet opasnih vodozemaca, bolje ćemo razumjeti njihovu ulogu u ekosustavima i izazove koje predstavljaju za ljude i ostale organizme s kojima dijele svoj dom.
Kratka priča o vodozemcima
Vodozemci, često nazivani i amfibijama, čine raznoliku skupinu kralježnjaka koja obuhvaća žabe, kornjače i daždevnjake, te mnoge druge vrste repatih ili bezrepatih životinja.
Riječ „amfibijski“ dolazi iz grčkog jezika i u prijevodu znači „obje vrste života“, što zapravo opisuje ono osnovno što je važno za skupinu poznatu kao vodozemci: vodozemci mogu živjeti na kopnu, ali potrebna im je voda u blizini, osobito kod razmnožavanja i polaganja jajašca..
Ovi organizmi imaju jedinstvenu sposobnost prilagodbe životu kako u vodi tako i na kopnu, što ih čini posebno zanimljivima za istraživanje.
Vodozemci su jedna od najstarijih skupina kralježnjaka na Zemlji i njihova evolucija obuhvaća stotine milijuna godina. Potječu od prapovijesnih riba koje su živjele u vodi, a koje su razvile razne prilagodbe koje su im omogućile da djelomično udišu zrak, kao što su pluća ili modificirane peraje.
Neke od tih riba postupno su se počele kretati i na kopnu, koristeći svoje sposobnosti disanja zraka kako bi preživjele na obali. To je bio ključni korak u evoluciji prema vodozemcima.
Njihova raznolikost obuhvaća sve, od malih, krhkih žaba do velikih, masivnih kornjača, s različitim prilagodbama načinu života.
Također su važni u ekološkim lancima, igrajući uloge predatora, plijena i ekoloških indikatora. Nas posebno zanim ova prva skupina: opasni vodozemci i predatori.
Vodozemci su hladnokrvne životinje koje se zagrijavaju i hlade ovisno o temperaturi koja ih okružuje. To je za njih vrlo opasno jer mnogi ne podnose klimatske promjene, a zagađenje i uništavanje staništa ih iznimno ugrožava.
5 najopasnijih vodozemaca na svijetu
Većina vodozemaca nije opasna za ljude i obično ne predstavlja prijetnju. Opasne vrste vodozemaca obično imaju specifične prilagodbe za obranu ili lov, koje mogu biti opasne ako se ne postupa pažljivo. Zato je važno da se ljudi educiraju o tim vrstama kako bi izbjegli moguće opasnosti.
1. Zlatna žaba (Phyllobates terribilis)
Ova mala žaba iz Južne Amerike smatra se najotrovnijom žabama na svijetu. Njena koža sadrži jak neurotoksin koji može biti smrtonosan za druge životinje, pa čak i za ljude.
Ona naraste do veličine od samo 3 centimetara, ali 1 mg njenog otrova može ubiti preko 20 tisuća miševa. Toksini ove žabe nalaze se u koži, a prilikom dodira s kožom osjeća se paralizirajuća bol dok oni umrtvljuju živce i uzrokuju poremećaje u radu srca. Ova je žaba opasna i za ljude.
Ova žaba ima oblik zaštite poznat kao aposematizam: to znaći da ima jarku žutu ili zlatnu boju koja grabežljivce upozorava da je otrovna.
Stanište ove žabe su tropske šume i šumska područja Kolumbije, u kojima se skrivaju pod lišćem i trulim drvom. Jede insekte, a posebno voli jesti šišmiše i male zmije.
2. Afrička bikovska žaba (Pyxicephalus adspersus)
Ove goleme žabe iz Afrike imaju snažne čeljusti i velike noge te se smatraju vrlo agresivnima. Mogu napasti sve što dožive kao prijetnju, uključujući druge žabe, a i manje sisavce. Vrlo su zanimljive za proučavanje jer su izuzetno prilagodljive.
Ovi vodozemci žive na travnjacima subsaharske Afrike, a primjerci se mogu pronaći u zemljama poput Angole, Kenije, Mozambika, Namibije, Tanzanije i drugih.
Ova vrsta žabe može podnijeti vrlo teške životne uvjete: preživjet će i dugogodišnje suše, iznimno visoke temperature i izuzetno niske temperature, čak ispod nule. Prilagođuje se nepovoljnim uvjetima zakopavanjem ispod zemlje, čekajući promjenu na bolje.
Neki primjerci mužjaka teže i preko 4 kilograma, čime su dvostruko teži od ženke. Ovi vodozemci ne biraju plijen: ako nema dovoljne hrane pojest će pripadnika svoje vrste, čak i ako je riječ o bratu ili sestri.
3. Nasrtljiva kornjača (Chelydra serpentina)
Ova vrsta kornjače je široko rasprostranjena u Sjevernoj Americi, od Kanade do Meksika. Često ju se može pronaći u stajaćim vodama, jezerima, rijekama i močvarama.
Aktivne su i u vodi i na kopnu. Hrane se različitom hranom, uključujući ribu, vodene biljke, vodozemce i kukce.
Ova vrsta kornjače poznata je po svojoj agresivnosti i razdražljivosti. Iako nisu otrovne, mogu nanijeti ozbiljne ozljede ako se osjećaju ugroženima. Njihov je ugriz vrlo snažan pa su ovi vodozemci koji narastu do najviše pola metra mnogo opasniji nego što izgledaju.
Ova se kornjača često tretira kao ljubimac jer nije jako opasna, ali u slučajevima neopreza može se toliko razljutiti da je u stanju odgristi i ljudski prst.
4. Sonorska pustinjska žaba (Bufo alvarius)
Sonorska žaba je riječna žaba krastača koja obitava na području američke države Colorado, a svojom veličinom od najviše 18 centimetara i tihim kreketanjem ne izgleda opasno. Ipak, u ovom slučaju izgled svakako zavarava.
Ova je žaba vrlo toksična i izlučuje snažan toksin od kojeg se mogu razboljeti i ljudi, ali samo u slučaju kada im otrov dospije u usta. Dio tog otrova je i halucionogena tvar 5-MeO-DMT, što je nažalost otkriveno od ljudi koji to pokušavaju iskoristiti.
U Americi je drogiranje uz pomoć izlučevina vodozemaca postalo vrlo popularno posljednjih nekoliko godina, do te mjere da su neki vodozemci postali ugroženi zbog toga.
Jedna posebna zanimljivost dolazi iz Nacionalnog parka Colorado u kojem su djelatnici morasli postaviti natpis u kojem mole posjetitelje parka da prestanu lizati ovu vrstu žabe.
5. Plava otrovna žaba (Dendrobates tinctorius)
Jako malena, ali otrovna žaba izrazito plave boje obitava u vlažnim šumama na sjeveru i istoku Južne Amerike. Duga manje od 5 centimetara ova žaba svojom žarko plavom bojom upozorava ostale grabežljivce na svoju otrovnost.
Osim boje, na tijelu se nalaze točke i razni uzorci crne i tamnoplave boje, osobito na predjelu leđa i glave.
Ženka je veća od mužjaka, a tijekom razmnožavanja koje se događa za vrijeme kišne sezone mužjak glasanjem doziva ženke. S mužjakom se pari ona koja je najbrža i najjača, ali obično se pare i više puta i to s više različitih jedinki. Ovo je jedan od rijetkih primjera iz svijeta životinja u kojima se ženke bore međusobno za mužjaka!
Inače su ove žabe prilično samotnjačke životinje, a pritom i vrlo teritorijalne. Mogu biti i vrlo agresivne, pri čemu prednjače mužjaci. Nije rijetkost niti da dođe do sukoba između ženki i mužjaka, a najčešće su vezani uz borbu za teritorij.
Agresiju izražavaju kroz hrvanje i lov, a zanimljivo je da su ovi vodozemci otrovni i zato što su im osnova prehrane otrovni mravi.
6. Aksolotl – zauvijek beba
Meksički aksolotl, simpatičnog izgleda sličnog Pokemonu, je jedan od najzanimljivijh vodozemaca na svijetu, a živi u slatkima vodama jezera Xochimilco, te kanalima koji izlaze iz jezera i vode do glavnoga grada. Iako nije opasan morali smo ga spomenuti jer je riječ o uistinu jedinstvenom primjerku vodozemca.
Najčešće je crne boje, ali postoje i mnogi albino primjerci, ali su primjećene i šarene jedinke. Ova vrsta nikada ne odrasta jer ima disfunkcionalnu štitnu žlijezdu, a trajno može zadržati i škrge.
To znači da ovi vodozemci imaju i škrge i noge, što je jedinstvena prilagodba u životinjskom svijetu. Može obitavati na kopnu, ali se često vlaži kako bi preživio.
Ovi se vodozemci razmnožavaju na poseban način, a parenje započinju ni manje ni više nego plesom. Nakon što ženka odabere partnera on ispušta kapsulu kojoj se nalazi njegova sperma koju ona prihvaća u svoju urogenitalni organ, tzv. kloaku.
Ova je vrsta ugrožena, unatoč svojoj sposobnosti regeneracije udova. Zanimljivo je i da se svi dijelovi aksolotla mogu presaditi na drugi aksolotl i ne postoji nikakav rizik od odbacivanja organa.
Zanimljivosti o vodozemcima
Vodozemci su fascinantna i raznolika skupina kralježnjaka s mnogo zanimljivosti koje ih čine posebnima. Evo nekoliko zanimljivosti o njima.
1. Metamorfoza
Jedna od najzanimljivijih karakteristika vodozemaca je njihova sposobnost za metamorfozu. Mnoge vrste vodozemaca, poput žaba i daždevnjaka, prolaze kroz dramatične promjene tijekom svog životnog ciklusa, mijenjajući se od stanja larvi u odrasle oblike prilagođene kopnenom životu.
2. Odrasle žabe dišu kožom
Odrasle žabe dišu ne samo plućima već i kožom. U stanju su apsorbirati kisik iz vode ili zraka izravno kroz svoju kožu što ih čini vrlo prilagodljivima na promjene okoline.
3. Žabe su sjajni lovci
Žabe su izvanredni lovci na insekte. Njihov jezik je brz i ljepljiv, što im omogućuje da love plijen munjevitom preciznošću, gotovo brzinom svjetlosti.
4. Najmanji vodozemac na svijetu
Najmanji vodozemac na svijetu je Kubanska žaba (Eleutherodactylus coqui), koja doseže duljinu od samo 1,3 cm. Ova minijaturna žaba je vrlo glasna, što je nevjerojatno s obzirom na njenu veličinu, pa prilično iznenađuje predatore koji se namjere na nju.
5. Bioindikatori kvalitete vode
Vodozemci su često korišteni kao bioindikatori ili pokazatelji za procjenu kvalitete vode u ekosustavima. Njihova prisutnost, ili bolje rečeno odsutnost, pruža vitalne informacije o stanju i zdravlju ekosustava i prisutnosti onečišćenja.
Većini je ljudi poznato da neki vodozemci vole boraviti samo u čistoj i zdravoj vodi. To se najbolje vidi po industrijskim postrojenjima u blizini vode u kojima uvijek ima glodavaca, ali nikada nekih vrsta vodozemaca.
6. Sposobnost regeneracije
Neki vodozemci, poput daždevnjaka, poznati su po svojoj izvanrednoj sposobnosti regeneracije. Oni mogu obnavljati izgubljene dijelove tijela, uključujući udove, a neke vrste mogu regenerirati čak i oči. Mnoge vrste daždevnjaka poznate su po tome što mogu regenertirati rep ili ud izgubljen u borbi.
7. Drevni fosilni nalazi
Fosilni zapisi pokazuju da su vodozemci prisutni na Zemlji već stotinama milijuna godina. Najstariji poznati fosilni tragovi vodozemaca potječu iz devona, što znači da su vodozemci na našem planetu postojali prije dinosaura.
8. Zvučni koncert vodozemaca
U mnogim vodenim staništima, posebno tijekom proljetnih i ljetnih mjeseci, vodozemci organiziraju prave koncerte. Načini na koje se glasaju, dozivaju i komuniciraju su fascinantni zbog toga što su prilično složeni i raznovrsni.
Naravno, najglasnije koncerte imaju žabe, koje svojim kreketanjem često „uljepšavaju“ ljetne večeri, što i nije čudno jer su žabe najbrojniji vodozemci, a na svijetu postoji više od 6 tisuća vrsta žaba.
9. Vodozemci imaju vodonepropusnu kožu
Vodozemci imaju tanku i nepropusnu kožu pa nikako ne bi mogli živjeti bez vode u blizini, doslovno bi se osušili. Kako ne bi gubili vlagu imaju prilagodbu koja im omogućuje stalno ispuštanje sluzi, zbog čega su mnoge vrste prozvane i „smrdljivim“.
10. Vodozemci su gutači hrane
Za razliku od gmazova, vodozemci nemaju sposobnost žvakati hranu, a razlog je jednostavan: nemaju čime. Većina vodozemaca ima par primitivnih zuba koji im omogućuju da drže ulovljeni plijen, ali nimalo ne pomažu u žvakanju.
Kako bi nadoknadili ovu manu većina njih ima duge i ljepljive jezike (žabe!), a neki plijen gutaju tako da guraju glavu prema naprijed kako bi plijen uspjeli dogurati što dublje u grlo i tako ga progutali.