Runolist, često nazvan i planinskim runolistom, biljka je iz porodice Compositae koja broji oko 60 vrsta. Ova biljka zaštićena je Zakonom o zaštiti prirode izdanim 1952. godine, a naći se može u Engleskoj, Sredozemlju te na potezu Dinarida. Ako želite službeno ime planinskog, odnosno krškog runolista koji raste kod nas, ono glasi Leontopodium alpinum.
U narodu ćete za ovu biljku čuti ime ljutomirka ili belica, ali se uvijek radi o istoj stvari – biljka do 20 centimetara visine, s razdobljem cvatnje u srpnju i kolovozu. Osim što je njena biologija interesantna, ova se biljka ukorijenila i u kozmetičku industriju, ali pak i vojnu. Saznajte više u nastavku.
Evo kako razlikovati runolist od drugih sličnih biljaka
Naš krški runolist zeljasta je biljka čija stabljika raste ravno i stoji uspravno. Na sebi ima vunaste dlake koje joj pomažu da zadrži vodu, ali i da se obrani od malenih buba. Listovi su prizemni, kopljasti, naizmjenični te duguljasti.
Na njima ćete pak primijetiti puno više dlaka – njihova je površina veća, stoga mora biti više dlaka da se zaštite od hladnog vremena, ali i gubitka vode. Kasnije ćemo saznati da je to samo prilagodba jer se runolist može uzgajati i u pogodnijim uvjetima!
Cvjetovi ove biljke, ako ju tražite u kasnom ljetnom razdoblju, skupljeni su u zvjezdolike skupine. Cjevasti cvjetovi su u središtu, a na vanjskom dijelu nalaze se vodoravni listovi. Plod ove biljke je okruglasta henija, a na dnu su srasle čekinje. Ako niste biolog, botaničar ili entuzijast, najbolje je da pogledate sliku i upoznate se s izgledom runolista. U suprotnom, ove upute mogu biti malo zbunjujuće.
Gdje pronaći runolist?
Runolist raste na području vapnenca, što znači da ćete ga često naći između kamenja i u raznim pukotinama. Dinarsko gorje idealno je za razvoj ove biljke, stoga Hrvatska ima popriličan broj nalazišta u gorskim predjelima. Ako se zaputite u potragu za runolistom, naći ga možete na sjevernoj strani planina, ali i u kamenjarskim travnjacima koji se nalaze na velikoj nadmorskoj visini.
Ova endemska zajednica razmnožava se sjemenom, ali se može i obnoviti iz korijena ako dođe do pucanja. Zato se ova biljka smatra vrlo otpornom i biolozi misle da je upravo njihovo stanište razlog njihove otpornosti – evolucijska prilagodba na ekstremne uvjete.
Općenito je runolist najlakše naći iznad 1500 metara nadmorske visine, zbog čeka je Velebit idealno stanište za ovakvo bilje. S obzirom na to da se razmnožava sjemenom, sjeme možete kupiti te runolist uzgajati kao ukrasnu biljku. Ako to odlučite, sjeme morate posijati u rano proljeće i nježno ga prekriti s malo zemlje koju morate vlažiti. Kad biljka naraste, tad se presađuje na stalno mjesto. Najbolje će izgledati i funkcionirati u kamenjarima. Ipak, bilo koje sunčano mjesto funkcionira.
Dobro je raspitati se otkud su sjemenke koje kupujete – nikako se ne motivira niti potiče rezanje biljaka na Velebitu. Kupujte sjemenke samo od proizvođača koji imaju velike staklenike i paze na rasprostranjenost i brojnost ove endemske vrste.
S obzirom na to da ova biljka raste na liticama i strmim mjestima, valja biti oprezan u istraživanju. Ovo je još jedan razlog zašto je biljka još uvijek postojana – na nekim staništima zaista ju je teško ubrati.
Neke od planina ili gora na kojima možete naći runolist su Velebit, Dinara, Klekovača i Plješivica. U Srbiji i Bosni također ima runolista, no za lokacije je uvijek bolje pitati neke domaće ljude.
Zanimljivosti o runolistu
Runolist je dio roda Leontopodium, što je kombinacija riječi lav i nožica na grčkom. Cvjetne glavice zapravo znaju ličiti na lavlju šapu zbog svoje neobične pozicije, a u okolici Velebita možete naći i naselja gdje se runolist naziva lavlja biljčica.
Kao i mnoge biljke, runolist ima ljekovita svojstva koja su kroz povijest bila izuzetno korisna i možemo reći da je biljka koja ima posebne moći. Naime, runolist je poznat kao pomoćnik dišnom sustavu i probavnom sustavu, a po tome ima slična svojstva kao i trputac. Male količine mogu pomoći kod usporavanja probave u situacijama kad imate virozu, a runolist se nekada sjecka te melje kako bi dobili nešto ulja koje možete mirisati za olakšanje disanja.
Osim toga, njegovi se cvjetni ekstrakt koristi u kremama za njegu problematične kože, s obzirom na to da sama biljka sadrži antioksidanse i djeluje protuupalno. Zanimljivo je i da ova biljka zapravo nema skupo sjeme, cijena je pristupačna, te tako svatko može isprobati kreiranje aranžmana ili kremica.
Kad je otkrivena kozmetička vrijednost runolista, nekoliko pokusa i pokušaja uzgajanja doveli su do zaključka da runolist zapravo uopće ne mora biti u ekstremnim uvjetima da bi dobro rastao. Zato danas kozmetička industrija često uzgaja runolist u staklenicima i koristi ga za prirodne i zdrave preparate.
Runolist se koristi i u aranžmanima. Ne dajte da vas to odvrati od činjenice da je biljka zaštićena – rezanje i čupanje biljke nije dozvoljeno. Oni koji kreiraju aranžmane biljku moraju sami uzgojiti! U vrijeme Božića, ova je biljka posebno cijenjena, s obzirom na to da ima zvjezdolik oblik. Ipak, teško ju je uzgojiti tako da u ovo doba godine još uvijek cvijeta.
Švicarska i Bugarska, koje također imaju visoka planinska područja i mogu se pohvaliti runolistom, ovaj su cvijet proglasili svojim simbolima. Europski cent također na sebi ima ovu zanimljivu biljku čije puno latinsko ime sugerira da raste i u Alpama.
U vojskama 20. stoljeća, pogotovo među Nijemcima, runolist (nj. Edelweiss) bio je simbol postrojba u planinama i kodno ime za vojne narednike. Zanimljivo je kako jedna biljka može povezati toliko različitih sfera života.