Članci

Čudesne biljke s nevjerojatnim moćima

Svijet životinja oduvijek je fascinirao ljude svojom raznolikošću i vrstama koje imaju posebne i neobične vrline, no i svijet biljaka ima mnogo toga za ponuditi. Postoje neke iznimno očaravajuće biljne vrste za koje rijetki znaju i koje su po svojim sposobnostima, izgledu ili mirisu vrlo neobične i zanimljive za proučavanje.

Iako će se rijetki od nas susresti s ovim neobičnim primjercima iz biljnog svijeta ipak je zanimljivo naučiti nešto o njima i njihovim neobičnim karakteristikama. U nastavku pročitajte koje su ovo posebne biljke i zašto su proglašene fenomenima. 

1. Mrtvački cvijet, cvijet leš ili Titan Arum

Najveći i najsmrdljiviji cvijet na svijetu, čiji miris mnoge asocira na miris truljenja mesa, definitivno drži prvo mjesto na listi fascinantnih biljaka. Osim što je riječ o najvećoj biljci na svijetu s nerazgranatim cvatom, koja može narasti do visine od 3 metra, riječ je i o najzahtjevnijoj biljci na svijetu jer zbog svoje veličine traži jako mnogo sunca, vode, ali i hrane. Gotovo je nemoguće ispuniti sve uvjete koje ona treba, ali moramo priznati da ju ljudi niti ne pokušavaju uzgajati jer je vrlo neugodan ukućanin. Gomolj ovog cvijeta teži oko 50 kilograma, ali su zabilježeni i komadi koji teže 100 kilograma – radi se o baš divljoj biljci koja sama nastaje, nestaje, ali se i održava.

Cvijet je vrlo poznat i po svom rijetkom cvjetanju koje se događa jednom u pet ili deset godina, a cvjetanje ne traje duže od dva dana. Ostatak vremena cvijet je zatvoren i izgleda kao malo drvo zbog jednog razgranatog lista koji raste u visinu. Čak je i taj list poseban po svojoj sposobnosti da naraste visoko, čak do 6 metara u visinu. List privlači turiste vizualno jer izgleda kao odlično mjesto za hlad i odmor, međutim miris biljke vrlo brzo ih uvjeri da tu neće dobiti nikakav „spa tretman“. 

Posebnost njegovog mirisa koji podsjeća na kombinaciju smrdljivih nogu, truleži, fekalija i češnjaka jako je intenzivan noću, a danju slabi. No miris je taj koji čini ovu biljku posebnom, i to ne zbog svog smrada već zbog razloga zašto smrad postoji: on privlači razne insekte koji pomažu u oprašivanju cvijeta. U trenutku cvjetanja ovaj cvijet čak podigne svoju temperaturu na 37 stupnjeva Celzijevih, kako bi još više pospješio ispuštanje mirisa i prizvao kukce.

Mrtvački cvijet raste samo u prostorima Sumatre, Indonezije i Jave te zbog toga ne smeta mnogima jer se obično nalazi u striktno ruralnim i prašumskim područjima.

2. Mrtvački ljiljan ili Rafflesia Arnold

Mrtvački ljiljan je najveći pojedinačni cvijet na čitavoj planeti, a može narasti i do širine od jednog metra. Riječ je o parazitskoj biljci koja nema niti korijen niti list, a raste na svojem domaćinu preko kojeg dobiva vodu i nutrijente. Parazitske biljke nisu rijetke, međutim rijetko je vidjeti biljku koja u parazitskom načinu života može narasti ovako velika!

Cvijet je poznat po svom mirisu koji podsjeća na miris raspadnutog mesa, kojim privlači insekte koji slijeću na njega i tako ga oprašuju. Biljka širi svoj miris samo kratki vremenski period, najviše 36 sati nakon čega cvijet propada. 

Ova se biljka također može pronaći samo u Indoneziji i nije jako česta, iako ju uzgajaju drže i mnogi poznati botanički vrtovi. Teško se uzgaja zbog svoje parazitske naravi, s obzirom da zapravo brinete o dvije različite biljke – domaćinu i parazitu.

3. Sandbox stablo ili Hura Crepitans

Veliko drvo poznato pod nazivom sandbox stablo vrlo je zanimljiva biljka koja može narasti do 30 metara u visinu,a promjerom može doseći i do jedan metar. Raste u tropskim dijelovima Amerike i zbog toga se evolucijski razvila kako jest – imala je prostora širiti se i rasti gdje god želi.

Ima veliku krošnju bogatu tamnozelenim listovima, ali to nije ono što ovo stablo čini impresivnim. Najimpresivniji dio ovog drveta je njegova kora koja izgleda pomalo vanzemaljski zbog velikog broja šiljaka koji rastu cijelom njenom dužinom. Ove šiljke biljka koristi za samoobranu.

Još jedna zanimljiva pojava kod ove biljke je i izbacivanje sjemena. Naime, nakon cvjetanja ovog stabla njegovi se cvjetovi pretvaraju u plodove slične bundevama, a kad dođe vrijeme za izbacivanje sjemena ovi plodovi doslovno eksplodiraju i izbace sjemenke iz sebe do čak petnaest metara daljine. Ova neobična pojava sama po sebi nije opasna, iako može biti prilično neugodna.

4. Sramežljiva mimoza ili Mimosa Pudica

Sramežljiva mimoza je vrsta biljke podrijetlom iz područja tropske Amerike, ali je se može pronaći i u nekim područjima Azije i Australije. 

Njena posebna karakteristika je njena „sramežljivost“ koja se očituje u zatvaranju listova na dodir. Na potpuno isti način će reagirati i na mnoge druge podražaje kao što su pojava vjetra, svjetlosti i promjena temperature. Ako je podražaj iznimno jak biljka će skupiti i čitave grančice, ne samo listove. 

Nakon što sakupi listove mogu se uočiti bodlje čime se potvrđuje razlog zašto biljka zatvara listove: samoobrana. Nakon nekoliko minuta listovi ove biljke se vraćaju u svoj normalni položaj.

Biljka ne raste jako u visinu, do jednog metra, a može se uzgajati i u kućnim uvjetima, što nije karakteristika drugih članova ove liste.

5. Zviždajući trn ili Vachellia drepanolobium

Riječ je o vrsti akacije koja raste na području Istočne Afrike, a koja može narasti do visine od 6 metara. Na svakom čvoru biljke nalaze se lukovice s bodljama u kojima vrlo česte žive mravi. Mravi su u tim gomoljima napravili mnogo ulaznih i izlaznih rupa pa se biljka „glasa“ svaki puta kad zapuše vjetar.

Strujanje zraka kroz te rupe stvara zvižduke od čega dolazi njeno ime, zviždajući trn. Naravno, biljka nema neurološki sustav i ne može biti autonomna, zbog čega joj fizika pripomaže. Veza mrava i ove biljke je izrazito jaka i simbiotska pa tako ova biljka mravima pruža utočište i hranu u obliku nektara, dok s druge strane mravi štite biljku od biljojeda. 

6. Divovski amazonski lopoč ili Victoria Amazonica

Divovski amazonski lopoč definitivno je najveći lopoč na svijetu, a može ga se naći na prostorima Amazone, Južne Amerike, Indonezije i Vijetnama. Porijeklom je iz Brazila. 

Postao je svjetski poznat zbog veličine svojih lopoča koji mogu doseći promjer i do 3 metra. Još jedna posebnost ovih lopoča je njihova iznimna čvrstoća jer mogu podnijeti teret od čak stotinu kilograma. 

Cvijet je bijele boje, a cvjeta samo noću. Boja ovog ljiljana se mijenja iz bijele u ružičastu nakon oprašivanja. Prije oprašivanja biljka ispušta miris koji podsjeća na miris maslaca i ananasa. Taj miris privlači kornjaše koji dođu oprašiti cvijet koji je veličine nogometne lopte. Osim toga, kako bi privukao kornjaše cvijet poveća svoju temperaturu za desetak stupnjeva. Nakon oprašivanja cvijet živi još samo tri dana.

Osim onog što je vidljivo na površini, ova je biljka fascinantna i ispod površine jer se na dnu listova nalazi trnje koje ga štiti od riba i ostalih grabežljivaca. To je rezultat evolucijske prilagodbe koja je uvjetovana rastom na vrlo vlažnim područjima punima raznolike flore i faune.

7. Biljka mesožderka ili Nepenthes

Biljka mesožderka poznata je kao kraljevska biljka u porodici biljki mesožderki. Svojim izgledom neodoljivo podsjeća na vrč, ali je zapravo riječ o lukavoj prirodnoj zamci za insekte. Insekte privlači nektar koji se nalazi na vrhu biljke, a kad insekti dođu do biljke da ga konzumiraju oni skliznu do dna „vrča“ i utope se u nektaru koji se nalazi na dnu. 

Biljka mesožderka ima jake probavne enzime koji zatim probavljaju ovu biljku koja nastanjuje područje Madagaskara, Australije i Jugoistočne Azije.

8. Eukaliptus 

Eukaliptus je vrsta autohtonog drveta u Australiji i SAD-u, a najviše je poznato po svom mirisu. Ovo je samoniklo zimzeleno drvo poznato po svojem zanosnom mirisu mentola  i ljekovitosti, ali je također riječ o drvetu koje može prouzročiti katastrofu. Eukaliptus je omiljena hrana koalama, životinji čiji je najdraži dom upravo Australija.

Zašto je to tako? Zbog toga jer drvo eukaliptus sadrži puno ulja, a u slučaju požara, koji su česti na australskom području, stablo eukaliptusa će se oduprijeti vatri i regenerirati nakon gorenja dok će istovremeno nezaustavljivo širiti požar dalje, upravo zbog zaliha ulja koje se prilikom požara počinju ponašati kao kerozin.

I ne samo to, eukaliptus ne samo da širi i preživljava požare, već koristi požar da proširi svoje sjeme koje će pasti na tlo potpuno svježe oplođeno. 

9. Eukaliptus duginih boja ili Eucaliptus deglupta

Eukaliptus duginih boja mnogi smatraju najljepšim drvetom na svijetu. Boja kore drveća je iznimna i s vremenom poprima dugine boje, a to se događa jer se kora guli pomalo tijekom godine dok ispod te kore raste nova. Boje koje se mogu vidjeti na ovoj kori su plava, crvena, žuta, zelena, narančasta i ljubičasta.

Prirodno mu je stanište prostor Indonezije, Filipina, Papue Nove Gvineje i Havaja, ali se mogu pronaći i u nekim dijelovima Kalifornije. Može narastu do 1 metar, a u prašumama raste i po nekoliko desetaka metara u vis.

No eukaliptusi svih vrsta, pa tako i dugini eukaliptusi, imaju i nekih manje dobrih strana. U Australiji postoji izreka koja kaže da „šume eukaliptusa stvaraju udovice“ jer eukaliptus kao zimzelena vrsta ne gubi lišće, ali može odbaciti staru koru i grane što se pokazalo jako pogubno za mnoge šumare i drvosječe koji su nastradali tom prilikom. Stoga, oprezno!

Similar Posts

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *