Sivi puh je autohtona divljač kontinentalne Europe koja je u Hrvatskoj svoj dom pronašla u području Like i Gorskog kotara jer su ta područja bogata bukovim, hrastovim i jelovim šumama koje on voli. Puh je djelomično zaštićena životinja jer je u pitanju lovna divljač pa ga se smije loviti južno od rijeke Save dok je strogo zaštićen na sjeveru. Lov na puhove je otvoren na dva mjeseca, listopad i studeni.
Životni ciklus sivog puha
Sivi puh je malena divljač, dugačka oko 20 centimetara, ali s jako dugačkim repom koji može biti dug i do 15 centimetara. Ima jako fino krzno, na trbuhu svjetlije boje i zdepasto tijelo s kratkim nogama. Puh je jako dobar penjač i u tome mu upravo pomažu te kratke, ali spretne nožice kojima se lako kreće po drveću.
Njegov je životni vijek otprilike devet godina, ali puh velik dio svog života provede spavajući. Njegova hibernacija počinje već u ranu jesen kada su skupili dovoljno sala za hibernaciju da mogu prespavati zimu. Njihova je hibernacija potpuna: smanjuju broj srčanih otkucaja, plitko dišu, a temperatura tijela im se spušta za čak 32 stupnja! S tjelesnom temperaturom od 3 stupnja Celzija puhovi su u hibernaciji do sedam mjeseci.
Ali zato je za vrijeme toplog dijela godine puh vrlo aktivan i stalno u pokretu. Puhovi su zapravo i jako bučni jer jako puno cvile, frkću, pušu i kišu. Zbog toga ga se kad uđe na tavan vrlo brzo otkriva jer ne zna biti tih.
Puh voli biti samotnjak i nije jako društven, ali poneke se jedinke znaju prilagoditi i grupi. Spolni život puha pokreće se pomoću proljetnih pupoljaka drveta hrasta i bukve, a parenje započinje u svibnju te traje dva mjeseca. Ženka puha nosi mlade mjesec dana, a mjesto okota je duplja u drvetu. Tamo ih čuva i hrani dva mjeseca nakon čega oni postaju samostalni.
Puhovi su najaktivniji noću kada traže hranu, a konstantno vode bitku s drugim vrstama životinja koje se često skrivaju u istim skloništima. Riječ je o pticama, vjevericama, sovama, djetlićima i slično.
Sivi puh u Hrvatskoj
Ova je životinja u Hrvatskoj dobar primjer održivog gospodarenja prirodnim bogatstvom, koje naravno mora biti praćeno održivim iskorištavanjem šuma. Iako je ranije bio nezaštićen danas je ipak na snazi uredba iz Pravilnika o lovostaju koja kaže da se puh smije loviti samo u periodu od dva mjeseca. Lov se obavlja pomoću puholovki i uz prirodni mamac.
Osim ove vrste puha, na području Republike Hrvatske postoje još tri vrste puha, ali su one vrlo strogo zaštićene. Riječ je o gorskom puhu, puhu lješnjikaru i jednoj endemskoj vrsti vrtnog puha.
Puh je, uz medvjeda, zaštitni znak šuma Gorskih kotara, a lov na puha je u tom kraju prilično značajan lovcima. Ulovljeni puh se koristi za pripremu gulaša ili se peče na ražnju, a njegova otopljena mast se koristi za zacjeljivanje rana. Krzno puha je također bitno i od njega se izrađuju različiti predmeti.