Špiljski školjkaš ili Congeria kusceri jedini je živući podzemni školjkaš na planetu i smatra se primjerkom školjkaša koji je živio u doba tercijara, a preživio je ledeno doba spustivši se u duboko podzemlje. Dok nije otkrivena smatralo se da je čitav rod Congerie izumro prilikom velikih promjena vremenskih uvjeta.
Špiljski školjkaš – malen, ali snažan
Dinarski špiljski školjkaš je vrlo malen, veličine do 20 mm i ovalnog oblika. Sastoji se od dvije ljušture koje su izdužene u oblik trokuta. One su također i ispupčene i zaobljene te potpuno depigmentirane što im daje vrlo neobičan izgled. Receptori organa za vid su im reducirani što je prilagodba na život u podzemlju, gdje nema svjetlosti.
Primjerci vrste žive ili pojedinačno ili u skupinama, a za podzemne stijene se drže pomoću svojih bisusnih niti. Ovi se školjkaši hrane kao i većina ostalih školjkaša – filtracijom vode. Tako dolaze do sitnih organskih čestica koje koriste kao hranu. Postoje ženski i muški školjkaši a njihova je oplodnja unutarnja. Ženke su zadužene za čuvanje jajašaca u svojim škrgama sve dok se mali školjkaši sami ne odvoje iz njenog zagrljaja.
Dinarski školjkaš ima dug životni vijek i može živjeti do pedeset godina, što je uobičajeno kod mnogih špiljskih organizama. Slabo se kreću i vrlo rijetko promjene svoj položaj pa ih se može pronaći na jednom mjestu.
Jedna od prilagodbi ove školjke je i otpornost na sušna razdoblja koja se događaju kada se razina vode u podzemlju jako snizi. Tada ona diše kroz zrak koji sadrži jako puno vlage, a neko vrijeme može izdržati i bez hrane. No, nastupi li dugi period sa smanjenom količinom vode u podzemlju ovaj školjkaš će umrijeti.
Relikt pred izumiranjem
Iako je ovaj špiljski školjkaš stanovnik Dinarida, nema ga na svim njegovim dijelovima, pa je tako u slovenskom dijelu Dinarida poznato samo jedno nalazište dok su u Bosni i Hercegovini poznata čak tri lokaliteta na kojemu živi ovaj rijetki endem.
U Hrvatskoj je ova vrsta pronađena na najviše lokaliteta, čak petnaest, ali od tih petnaest lokaliteta samo je na pet lokaliteta ova vrsta pronađena živa, dok su na ostalim mjestima otkrivene samo ljušture. Nažalost, već 2000. godine utvrđeno je da su ovi školjkaši nestali s dvije lokacije te da je vrsta na pragu izumiranja ako se nešto ne poduzme u njenoj zaštiti. Područje na kojemu trenutno obitava ovaj školjkaš iz podzemlja su Ličko-Velebitsko područje, Metkovsko i Vrgoračko.
Najvećom kolonijom dinarskog školjkaša smatra se krška Jama u mjestu Predolac u blizini Metkovića.
Dinarski špiljski školjkaš je tada uvršten u kategoriju kritično ugrožene vrste koja je pred rizikom potpunog nestajanja. Postoji mnogo razloga zašto je ovaj endem ugrožen, a nekoliko je najvažnijih. Jedan od najvažnijih je zagađenje podzemnih voda uzrokovano širokom upotrebom pesticida i industrijskim zagađenjem. Ova je vrsta također vrlo osjetljiva na hidrološke zahvate koji se događaju na krškim poljima ispod kojih one obitavaju te zbog crpljenja podzemnih voda. Hidroakumulacija se trenutno smatra najvećom prijetnjom za opstanak ove vrste.
Posebno je osjetljiva na promjenu razine podzemnih voda, ali i na urbanizaciju područja koja se posljednjih desetljeća sve više intenzivira na području prebivališta ovog rijetkog živog fosila.
Dinarski špiljski školjkaš uvršten je na popis strogo zaštićenih vrsta, ne samo u Republici Hrvatskoj, već i u čitavoj EU.