Blagajev likovac je ilirsko-balkanska endemska biljka koja pripada skupini ugroženih biljaka u Hrvatskoj. Ovu je biljku iznimno lijepog bijelog cvijeta otkrio grof Richard Blagay na području Slovenije, a otada je primijećena i u Hrvatskoj i ostalim zemljama balkanskoga kruga. Ugrožena je radi sabiranja s obzirom na to da je vrlo dekorativna čemu ponekad ljudi ne mogu odoljeti.
Otrovna i osjetljiva vrsta
Blagajev likovac je otrovna (kao i svi ostali likovci) i osjetljiva vrsta vazdazelenih listova. Riječ je o niskom i puzavom grmu koji ima dobro razgranati korijen i dlakave izbojke, a obično naraste do visine od 30 centimetara. Listovi su joj sjajni i kožasti, izgledom duguljasti i eliptični s malom bodljom na njihovom kraju. S gornje strane su malo svjetliji, a s donje su tamnije zelene boje.
Prekrasni i bogati cvjetovi se nalaze na vrhu izboja, a izgledom podsjećaju na gusti rozetin cvat. Cvijet je vrlo ugodnog mirisa i medonosan. Cvjetovi će svu svoju raskoš pokazivati tijekom cvjetanja u proljeće, u travnju i svibnju. Cvjetovi su dvospolni, a u plodu se nalazi jedna sjemenka. Biljka se tako i razmnožava (sjemenom), ali može se razmnožiti i vegetativno.
Blagajev likovac u Hrvatskoj
Blagajev likovac je ugrožena biljka u našoj državi jer je osjetljiva, ali i zbog toga što je dekorativna pa je ugrožena zbog nesavjesnog sabiranja. Zbog toga je zaštićena na svim svojim staništima i nalazi se u Crvenoj knjizi flore Hrvatske. Zaštićena je davne 1952. godine.
Područja na kojima se nalazi su Medvednica i Žumberačka gora, tako da je njegovo područje prilično suženo. U Hrvatskoj je ovaj cvijet prvi put primijećen na brdu Oštrc. Odgovaraju mu dolomitne i vapnenačke stijene na tom području. Nalazi se na planinskim livadama, ne preko visine od 1900 nadmorskih metara. Vrlo rijetko ga se može pronaći na kršu i grabovim šumama, njemu najviše odgovaraju svijetle listopadne šume.