Ovaj dragocjeni planet nastanjuju milijuni vrsta – najmanje! Simbioza je neophodan produkt takvog šarolikog društva, budući da različite vrste često nastanjuju iste prostore i dijele – ili se natječu za – iste resurse.
Postoji pet glavnih oblika simbioza: predacija, natjecanje, mutualizam, komenzalizam, i parazitizam.
Predacija: Jedan pobjeđuje, drugi gubi
Predacija je jedan oblik simbioze koji uključuje svaku interakciju između dviju vrsta u kojoj jedna vrsta ima koristi dobivanjem resursa od i na štetu druge.
Iako se najčešće povezuje s klasičnom interakcijom predator-plijen, u kojoj jedna vrsta ubija i konzumira drugu, ne rezultiraju sve predatorske interakcije smrću jednog organizma. U slučaju biljojeda, biljojedi često konzumiraju samo dio biljke.
Mnogi ekolozi uključuju parazitske interakcije u rasprave o predaciji.
Predatori i prilagodba iz evolucijske perspektive
Predacija utječe na sposobnost grabežljivaca i plijena.
Predatori pokazuju osobine kao što su oštri zubi, kandže i otrov koji povećavaju njihovu sposobnost hvatanja hrane. Također posjeduju izuzetno oštre osjetilne organe koji im pomažu pronaći potencijalni plijen. Uzmite u obzir sposobnost sivog sokola da uoči potencijalni plijen s udaljenosti od više od kilometra, akutni njuh krtica, sposobnost sova da lociraju miševe pomoću zvuka, sposobnost zmija da osjete tjelesnu toplinu kada prate plijen i sposobnost šišmiša i dupina za eholociranje.
Na sličan način, vrste plijena pokazuju osobine koje im pomažu da izbjegnu otkrivanje ili hvatanje. Mnogi insekti, moljci, razne žabe i mali gušteri te sisavaci biljojedi, kriptično su obojeni kako bi ih bilo teže vidjeti. U ponašanju, smrznu se nakon što otkriju prisutnost predatora. Taj nedostatak kretanja pomaže im da se bolje stope sa svojom pozadinom i sprječava grabežljivca da ih pronađe.
Neke vrste kupuju dodatno vrijeme odvraćanjem pažnje predatora. Primjeri uključuju moljce koji bljeskaju jarko obojenim stražnjim krilima, guštere koji otkidaju svoje repove i ličinke insekata koje ispuštaju sluz. Takvi postupci iznenade grabežljivca i daju plijenu nekoliko dodatnih trenutaka da pobjegne.
Biljojedi
Biljojedi su životinje koje su prilagođene prehrani biljkama. Kao i simbioza predator-plijen, ova simbioza pokreće prilagodbe i kod biljojeda i kod biljnih vrsta koje jede. Primjerice biljojedi sisavci često koriste svoje oštro osjetilo mirisa za otkrivanje gorkih spojeva i preferiraju jesti mlađe lišće koje sadrži manje kemikalija.
S druge strane biljke su, kako bi smanjile štetu koju čine biljojedi, razvile vlastite obrambene mehanizme, poput trnja i škodljivih kemikalija. Znanstvenici su identificirali tisuće biljnih kemijskih obrambenih spojeva.
Paraziti
U ovom obliku simbioza, pojedinačni organizam – parazit – troši hranjive tvari iz drugog organizma, svog domaćina, što rezultira smanjenjem sposobnosti za domaćina. U ekstremnim slučajevima, paraziti mogu izazvati bolest u organizmu domaćina; u tim situacijama, nazivamo ih patogenima.
Parazite dijelimo u dvije kategorije: endoparazite koji žive unutar tijela domaćina i ektoparazite koji žive i hrane se izvan tijela domaćina. Primjeri endoparazita uključuju trakavice, gljivice, bakterije i protozoe. Ektoparaziti uključuju krpelje i uši, biljke, protozoe, bakterije i gljivice. Biljke i životinje obično djeluju kao domaćini.
Natjecanje: Dvostruki negativ
Natjecanje ili kompeticija je simbioza koja postoji kada se više organizama natječe za isti ograničeni resurs. Budući da korištenje ograničenog resursa od strane jedne vrste smanjuje dostupnost drugoj vrsti, konkurencija smanjuje sposobnost obje vrste. Natjecanje može biti interspecifično, između različitih vrsta, ili intraspecifično, između jedinki iste vrste.
Kada se natječu jedinke iste vrste
Rivalstvo se često javlja između pripadnika iste vrste unutar zajednice, poznato kao unutarvrsno natjecanje. To je najčešći natjecateljski odnos jer životinje iste vrste često žive zajedno u istoj zajednici. Ti se pojedinci natječu za ograničene resurse poput hrane, skloništa i partnera.
Simbioza kao unutarvrsno natjecanje pomaže prirodi da drži populaciju pod kontrolom. Kada je hrana ograničena, okoliš može hraniti samo toliko jedinki iste vrste. To rezultira opstankom najjačih, preživljavaju samo oni koji su sposobni pobijediti druge. Slična se regulacija događa kada se jedinke natječu oko skloništa za uzgoj mladih. To se često događa kod mladih muških lavova; životinje koje izgube tjeraju se iz skupine i s područja.
Kada se natječu različte vrste
Međuvrsno natjecanje je simbioza koja se događa kada se pripadnici više od jedne vrste natječu za isti resurs. Djetlići i vjeverice često se natječu za pravo gniježđenja u istim rupama i prostorima u drveću, dok se lavovi i gepardi afričke savane natječu za isti plijen antilopa i gazela.
Iako se pojedinačne životinje natječu za isto sklonište ili hranu, međuvrsno natjecanje obično je manje kritično od unutarvrsnog natjecanja. Antilopa, na primjer, nije jedini plijen za lava. Zbog toga lav može odlučiti natjecati se za antilopu ili potražiti neki drugi plijen. Životinje različitih vrsta obično se međusobno natječu samo za hranu, vodu i sklonište, ali se često natječu s pripadnicima vlastite vrste za partnere i teritorij.
Natjecanje između biljaka
Biljke se također natječu za prostor, hranjive tvari i resurse poput vode i Sunčeve svjetlosti. Ova simbioza može oblikovati izgled ekosustava. Viša stabla štite šumsko podzemlje – tlo ispod krošnji šumskog drveća – od Sunčeve svjetlosti, što otežava rast bilo čega osim biljaka koje su najtolerantnije na sjenu. Životni ciklusi nekih biljaka također su pod utjecajem jer mnoge niže biljke cvjetaju i daju sjeme prije nego li se lišće višeg drveća u potpunosti razvije, što nižim biljkama omogućuje primanje Sunčeve svjetlosti.
Mutualizam: Svi su pobjednici
Mutualizam opisuje onaj tip simbioza koji koristi objema vrstama. Dobro poznati primjer postoji u međusobnom odnosu između algi i gljivica koje tvore lišajeve. Fotosintetizirajuća alga opskrbljuje gljivu hranjivim tvarima, a zauzvrat dobiva zaštitu. Ova simbioza također omogućuje lišajevima da koloniziraju staništa koja nisu gostoljubiva ni za jedan organizam.
U rijetkim slučajevima partneri u mutualizmu varaju. Neke pčele i ptice dobivaju nagrade za hranu, a da u zamjenu ne pružaju usluge oprašivanja. Ovi “pljačkaši nektara” progrizu rupu na dnu cvijeta i propuste kontakt s reproduktivnim strukturama.
Lisne uši i mravi
Jedan od najpoznatijih i najčeščih primjera mutualizma je simbioza između lisnih ušiju i mravi.
Lisne uši su mali kukci koji sišu sok i izlučuju mednu rosu, slatku tekućinu koja je otpadni proizvod njihove prehrane. Mravi uzgajaju i štite lisne uši od predatora i parazita kako bi svojim antenama “muzli” lisne uši zbog medne rose – što u praktičnom smislu znači da su mravi poput farmera, a lisne uši poput krava.
Mikoriza
Mikoriza je oblik uzajamnosti koji se javlja u otprilike 80 posto biljaka. Kod mikorize, gljivica u tlu pričvršćuje se za korijen biljke nitima koje se nazivaju hife. Hife donose bitne hranjive tvari biljci, dok biljka opskrbljuje gljive ugljikohidratima. Ovo koristi biljkama u okruženjima s malo hranjivih tvari jer im pomaže u pristupu esencijalnim mineralima poput fosfora. Koristi gljivama jer gljive ne proizvode vlastite zalihe hrane.
Komenzalizam: Pozitivna/nulta interakcija
Simbioza u kojoj jedna vrsta ima koristi, a druga ostaje nepromijenjena, poznata je kao komenzalizam. Na primjer, čaplje i smeđoglavi čvorkaši traže hranu u bliskoj povezanosti s govedima i konjima, hraneći se kukcima koji izviru pod utjecajem kretanja stoke. Ptice imaju koristi od ovog odnosa, ali stoka uglavnom ne.
Često je teško razdvojiti komenzalizam i uzajamnost. Na primjer, ako se čaplja ili smeđoglavi čvorkaš hrane krpeljima ili drugim štetočinama s leđa životinje, odnos je prikladnije opisati kao uzajamni, odnosno kao mutualizam.
Morski psi i ribe priljepuše
Još jedan zanimljiv primjer komenzalizma je između riba priljepuša (porodica riba iz reda grgečki) i velikih morskih vrsta. Ove se ribe bezbolno “prilijepe” na velike morske životinje, kao što su morski psi, mante i kitovi, čekaju da se nahrane, a zatim se odvajaju kako bi uhvatile komadiće. Iako je ovo primjer komenzalizma, ponekad se priljepuša hrani vanjskim parazitima svog domaćina, postajući primjer mutualizma.
Parazitizam
Iako se parazitizam u novije vrijeme svrstava pod simbiotski odnos predacije, tradicionalno se navodi kao zaseban oblik simbioza. Glavna razlika između predacije i parazitizma je u tome što predator odmah ubija svoj plijen, dok parazit ne ubija organizam domaćina. Međutim, u nekim slučajevima, parazit može na kraju ubiti organizam domaćina.
Zašto su paraziti važni
Paraziti štete svojim domaćinima, pa je primamljivo pomisliti da ih treba iskorijeniti. Ipak, barem polovica svih poznatih vrsta su paraziti. Paraziti igraju važnu ulogu u ekosustavu. Pomažu u kontroli dominantnih vrsta, omogućujući natjecanje i raznolikost. Paraziti prenose genetski materijal između vrsta, igrajući ulogu u evoluciji. Općenito, prisutnost parazita je pozitivan pokazatelj zdravlja ekosustava.