Kao netko tko je oduvijek fasciniran raznolikošću hrvatske faune, posebno sam zainteresiran za guštere. Ovi zanimljivi gmazovi naseljavaju različite dijelove naše zemlje, a mnogi od njih su endemi, što znači da ih ne možemo naći nigdje drugdje na svijetu.
Hrvatska je dom za čak 14 vrsta guštera, uključujući poznate vrste poput zidne gušterice (Podarcis muralis), livadne gušterice (Lacerta agilis) i primorske gušterice (Podarcis siculus), ali i neke rijetke endeme kao što su velebitska gušterica (Iberolacerta horvathi) i istarska gušterica (Podarcis melisellensis). Svaka od ovih vrsta ima svoje jedinstvene karakteristike i staništa.
No, popis hrvatskih guštera tu ne staje. Pridružite mi se u detaljnom istraživanju svake od ovih 14 vrsta, saznajte fascinantne činjenice o njihovom izgledu, ponašanju i rasprostranjenosti te otkrijte zašto su gušteri tako važan dio naše bioraznolikosti.
Bez obzira jeste li ljubitelj prirode, herpetolog amater ili samo znatiželjni promatrač, ova kompletna lista guštera u Hrvatskoj pružit će vam jedinstveni uvid u svijet ovih očaravajućih stvorenja.
Ivanjski rovaš (Ablepharus kitaibelii)
Ivanjski rovaš je najmanji gušter u Hrvatskoj. Ova sićušna životinjica naraste do svega 12 centimetara, a od toga čak 60% otpada na rep! Težina mu je nevjerojatno mala – samo 0,7 do 1,5 grama.
Izgleda poput minijaturnog zmaja. Ima tanko tijelo, sitne noge i dugi rep. Koža mu je glatka i sjajna zbog sitnih ljuski. Ovaj mali gušter je prava rijetkost u našoj zemlji.
Možemo ga naći samo na dva mjesta u Hrvatskoj. Jedno je na južnim obroncima Papuka, gdje je otkriven 2008. godine. Drugo je u Iloku. Zanimljivo je da su ta dva staništa jako udaljena.
Ivanjski rovaš je strogo zaštićena vrsta. Znanstvenici ga redovito prate kako bi osigurali da opstane. Nije lako naći ovog malog guštera! Treba imati oštro oko i puno strpljenja.
Ova vrsta živi i u drugim dijelovima Europe. Možemo ga naći u Mađarskoj, Srbiji, Rumunjskoj, Bugarskoj, Makedoniji, Albaniji, Grčkoj i Turskoj. U nekim zemljama živi i na otocima.
Livadna gušterica (Lacerta agilis)
Livadna gušterica je fascinantna vrsta guštera koja se može naći diljem Hrvatske. Ova zdepasta životinja ima sivkastosmeđu boju tijela s prepoznatljivim uzorkom na leđima.
Možete je lako prepoznati po trima svijetlim prugama koje se protežu duž leđa, iako su one ponekad isprekidane. Na bokovima tijela ima red bijelih točkica okruženih tamnim mrljama, što joj daje jedinstven izgled.
Ova vrsta guštera voli raznolika staništa. Možete je pronaći na suhim travnjacima, uz rubove šuma, pa čak i u vrtovima i vinogradima. Prilagodljiva je različitim staništima, što joj pomaže u opstanku.
Livadna gušterica je zakonom zaštićena u Hrvatskoj, kao i mnoge druge vrste guštera. To je važno jer pomaže u očuvanju bioraznolikosti naše zemlje.
Zanimljivo je da postoji i rijetka varijanta ove vrste s crvenkastom bojom leđa, poznata kao erythronotus tip. Iako je ova varijanta prisutna u drugim dijelovima Europe, u Hrvatskoj je dugo vremena bila nezabilježena.
Živorodna gušterica (Zootoca vivipara)
Živorodna gušterica je fascinantan mali gušter koji se ističe po svojoj jedinstvenoj sposobnosti rađanja živih mladunaca. Ova vrsta preferira vlažna planinska staništa, ali je možemo naći i u nizinskim područjima Slavonije.
Tijelo živorodne gušterice je srednje veličine, obično tamnosmeđe do zelenkaste boje. Na leđima ima karakteristične crne točke i mrlje koje joj pomažu u kamuflaži. Njezina glava je malo spljoštena, a njuška zašiljena, što je razlikuje od srodnih vrsta poput livadne gušterice.
Ova vrsta nastanjuje raznolike terene – od pješčanih područja i močvara do šuma i planina. Može se pronaći na nadmorskim visinama do čak 3000 metara, što je čini pravim alpinistom među gušterima!
Zanimljivo je da živorodna gušterica ima fleksibilan način razmnožavanja. U toplijim krajevima polaže jaja, dok u hladnijim područjima rađa žive mlade. Ova prilagodba joj omogućuje preživljavanje u različitim klimatskim uvjetima.
Nažalost, klimatske promjene predstavljaju ozbiljnu prijetnju ovoj vrsti u Hrvatskoj. Porast temperature i promjene u vlažnosti staništa mogu značajno utjecati na njezinu populaciju. Zbog toga je ključno očuvati raznolikost i kvalitetu njezinih prirodnih staništa.
Veliki zelembać (Lacerta viridis)
Veliki zelembać, poznat kao Lacerta viridis, impresivan je gušter koji krasi hrvatske krajeve. Ovaj elegantni gmaz može narasti do čak 42 centimetra, što ga čini jednim od najvećih guštera u Europi.
Mužjaci velikog zelembaća često se ističu svojom živopisnom zelenom bojom, koja im pomaže u privlačenju ženki. Ženke su, s druge strane, raznolikije u svom izgledu. Mogu biti zelene, zelenosmeđe ili smeđe, a ponekad imaju i pruge na leđima.
Zanimljivo je da veliki zelembać ima sposobnost odbacivanja repa kada se osjeća ugroženo. Ovaj trik mu omogućava bijeg od grabežljivaca, a rep će kasnije ponovno narasti.
U Hrvatskoj, veliki zelembać nastanjuje razna područja. Možemo ga pronaći u Gorskom kotaru, Lici i kontinentalnoj Hrvatskoj. No, zanimljivo je da ga nema u Istri, dok na otoku Cresu živi njegova srodna vrsta – zapadni zelembać.
Ovi fascinantni gušteri vole sunčana i suha staništa. Često ih možemo vidjeti kako se griju na stijenama ili zidovima, upijajući sunčevu toplinu. Hrane se raznim kukcima i drugim malim životinjama, igrajući važnu ulogu u lokalnom ekosustavu.
Zidna gušterica (Podarcis muralis)
Zidna gušterica je impresivna mala životinja koja se može naći diljem Hrvatske. Ova spretna gušterica dobila je ime po svojoj sposobnosti penjanja po zidovima i stijenama.
Boje zidne gušterice variraju od smeđe do sive, ponekad s primjesama zelene. Na leđima često imaju zanimljiv uzorak koji podsjeća na mrežu crnih točkica. Neki primjerci imaju i tamnu prugu duž sredine leđa.
Rep ove gušterice je posebno upečatljiv. Ukrašen je jasno izraženim crnim i bijelim prugama koje se protežu cijelom dužinom. Ovaj atraktivan detalj čini zidnu guštericu lako prepoznatljivom.
Zidna gušterica je prilagodljiva vrsta. Možemo je vidjeti na raznim staništima diljem zemlje. Posebno voli sunčana mjesta poput stijena, zidova i ruševina gdje se može ugrijati na suncu.
U Hrvatskoj, zidna gušterica dijeli staništa s drugim vrstama poput krške i primorske gušterice. Zajedno čine raznoliku zajednicu gmazova u našem okolišu. Ove male životinje igraju važnu ulogu u ekosustavu kao plijen za veće životinje i kao lovci na kukce.
Primorska gušterica (Podarcis sicula)
Primorska gušterica je fascinantna vrsta guštera koja se može naći duž jadranske obale. Ova živahna životinjica obožava sunčane dane i često je se može vidjeti kako se grije na stijenama ili zidovima.
Prepoznatljiva je po svojoj zelenoj ili smeđoj boji tijela, često ukrašenoj prugama i mrljama. Mužjaci su obično šareniji od ženki. Primorska gušterica je veća od svoje rođakinje, krške gušterice, s kojom dijeli mnoga staništa.
Ova vrsta je autohtona u Hrvatskoj, ali se proširila i na druge dijelove Europe, pa čak i u SAD. Prilagodljiva je različitim okruženjima, od prirodnih kamenjarskih područja do urbanih vrtova i dvorišta.
Primorska gušterica je brza i spretna. Često je možemo vidjeti kako juri za insektima ili se skriva u pukotinama kad osjeti opasnost. Ove gušterice igraju važnu ulogu u ekosustavu, kontrolirajući populacije kukaca i služeći kao plijen za veće životinje.
Za mnoge turiste i lokalne stanovnike, susret s ovom simpatičnom guštericom je dio čarolije ljetovanja na Jadranu. Njihovo šuškanje kroz suho lišće ili brzo trčanje po zidovima često izaziva osmijeh na licima promatrača.
Krška gušterica (Podarcis melisellensis)
Krška gušterica je fascinantna mala životinja koja obitava na kamenitim područjima Hrvatske. Ova živahna gušterica naraste do skromnih 6 cm duljine, što je čini manjom od svoje rođakinje, primorske gušterice.
Boja kože krške gušterice varira od zelenkaste do smeđe, a često je ukrašena zanimljivim uzorcima pruga i mrlja. Ponekad se na njoj može vidjeti i mrežasti uzorak koji joj daje jedinstveni izgled.
Ove gušterice vole sunčane predjele i možemo ih naći u raznim staništima. Šume, grmovita vegetacija i pašnjaci su mjesta gdje se krška gušterica osjeća kao kod kuće. No, najviše joj odgovaraju kamenita područja, gdje se može brzo sakriti od grabežljivaca.
Krška gušterica nije samo lijepa za gledanje, već ima i važnu ulogu u ekosustavu. Ona je hrana za mnoge ptice i druge predatore, a sama se hrani insektima, pomažući tako u kontroli njihove populacije.
Ova vrsta guštera nije ograničena samo na Hrvatsku. Možemo je naći i u susjednim zemljama poput Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Slovenije. Krška gušterica je prilagodljiva i uspješno se nosi s različitim uvjetima u svom staništu.
Oštroglava gušterica (Dalmatolacerta oxycephala)
Oštroglava gušterica je fascinantna vrsta guštera koja obitava duž jadranske obale. Ova endemska životinja ima posebno mjesto u hrvatskoj fauni. Njezino znanstveno ime, Dalmatolacerta oxycephala, otkriva njezinu povezanost s dalmatinskim područjem.
Prepoznatljiva je po svom jedinstvenom izgledu. Tijelo joj je spljošteno, a glava zašiljena, što joj daje karakterističan profil. Boja kože varira od sivkaste do tamno plave, često s plavkastim ili zelenkastim odsjajem. Cijelo tijelo prekriva zanimljiv mrežasti uzorak.
Ova gušterica je pravi majstor penjanja. Možete je vidjeti kako se spretno kreće po kamenim zidovima, ogradama, pa čak i krovovima kuća. Voli se skrivati u pukotinama i ispod kamenja, što joj pruža sigurnost od grabežljivaca.
Rasprostranjenost oštroglave gušterice je ograničena, ali raznovrsna. Nalazi se od morske obale pa sve do viših područja dalmatinskih planina. Njezin dom proteže se od Crne Gore na jugu do rijeke Krke na sjeveru, uključujući Dalmaciju i Hercegovinu.
Zanimljivo je da kod ove vrste postoji pojava melanizma. To znači da neki primjerci mogu biti gotovo potpuno crni, što im daje poseban izgled. Ova prilagodba im vjerojatno pomaže u termoregulaciji na sunčanim stijenama.
Mrki ili ljuskavi gušter (Algyroides nigropunctatus)
Mrki ljuskavi gušter fascinantan je stanovnik hrvatskog priobalja. Ovaj srednje veliki gušter ističe se svojom tamnosivom do crvenkasto-smeđom bojom tijela, često ukrašenom razbacanih crnim mrljama.
Njegov izgled je jedinstven zbog ljuski na leđima koje su izrazito grebenaste i posložene poput crjepova na krovu. To mu daje poseban šarm i čini ga lako prepoznatljivim među drugim gušterima.
Mrki ljuskavi gušter voli područja uz istočnu jadransku obalu. Možemo ga pronaći kako se vješto penje do 700 metara nadmorske visine. Ovaj spretni gmaz preferira stjenovita staništa, ali se snalazi i u sjenovitim šumama i grmlju.
Na otoku Rabu, mrki ljuskavi gušter je prava rijetkost. Najčešće ga se može vidjeti na južnim padinama Kamenjaka. Ovi gušteri su prilično plašljivi i izbjegavaju ljudska naselja. Drže se podalje od starih kuća podno Kamenjaka, preferirajući mir viših predjela.
Mrki ljuskavi gušter važan je dio bioraznolikosti Hrvatske. Njegova prisutnost u različitim staništima, od obale do planina, svjedoči o prilagodljivosti ove vrste. Promatranje ovih zanimljivih gmazova u prirodi može biti uzbudljivo iskustvo za ljubitelje prirode.
Velebitska gušterica (Iberolacerta horvathi)
Velebitska gušterica je fascinantna vrsta guštera koja obitava u planinskim područjima Hrvatske. Ovaj mali gmaz dobio je ime po Velebitu, gdje je prvi put otkriven 1904. godine.
Ova endemska vrsta posebno je prilagođena životu na stijenama i kamenitim terenima. Možemo je pronaći na visinama od 900 do 1800 metara nadmorske visine, što je čini pravim planinskim stanovnikom.
Izgled velebitske gušterice je upečatljiv. Ima plosnato tijelo i spljoštenu glavu s kratkom njuškom, što joj pomaže da se lako kreće po stijenama. Boja tijela varira od smeđe do sive, često s tamnim mrljama koje stvaraju zanimljiv uzorak.
Ova vrsta nastanjuje šumska i grmovita područja, ali najčešće je možemo vidjeti kako se sunča na stijenama. Voli vlažne kamene terene s malo vegetacije, a često se skriva u pukotinama stijena ili suhozidima.
Velebitska gušterica je važan dio hrvatske bioraznolikosti. Nažalost, uvrštena je u kategoriju gotovo ugroženih vrsta, što znači da moramo posebno paziti na očuvanje njenih staništa.
Mosorska gušterica (Dinarolacerta mosorensis)
Mosorska gušterica je fascinantna vrsta guštera koja obitava u kraškim područjima Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore. Ime je dobila po planini Mosor u Dalmaciji, gdje je prvi put opisana.
Ovaj zanimljivi gmaz ima spljošteno tijelo i dugačak, tanak rep. Boja mu varira od sive i smeđe do maslinaste, s nepravilnim tamnim mrljama po leđima. Takva jedinstvena obojenost mu pomaže da se stopi s okolnim stijenama.
Mosorska gušterica najviše voli boraviti na stjenovitim područjima na nadmorskim visinama od 500 do 1900 metara. U Hrvatskoj je možemo naći na Mosoru i Biokovu, gdje se savršeno uklopila u krški krajolik.
Nažalost, ova posebna vrsta suočava se s ozbiljnim izazovima. Gubitak staništa i klimatske promjene predstavljaju veliku prijetnju njenoj populaciji. Znanstvenici upozoravaju da bi ove promjene mogle značajno utjecati na brojnost mosorske gušterice u budućnosti.
Zaštita mosorske gušterice je ključna za očuvanje bioraznolikosti naših krških planina. Svaki susret s ovim lijepim stvorenjem u prirodi je poseban doživljaj koji nas podsjeća na bogatstvo hrvatske faune.
Kućni macaklin (Hemidactylus turcicus)
Kućni macaklin je fascinantan mali gušter koji se često može vidjeti u hrvatskim domovima, posebno u primorskim krajevima. Ovaj noćni lovac ima svijetložutu, ružičastu ili crvenkasto obojenu kožu, prošaranu crvenosmeđim točkama i mrljama.
Njegovo znanstveno ime Hemidactylus turcicus otkriva nam da potječe iz mediteranske regije. No, ovaj spretni penjač proširio se diljem svijeta, od istočne Afrike do Južne Amerike i Kariba.
Što čini kućnog macaklina tako posebnim? Njegove široke prianjalke na prstima omogućuju mu da se penje po zidovima i stropovima s lakoćom. Ova sposobnost mu pomaže u lovu na kukce, pauke i druge sitne životinje koje čine njegovu omiljenu hranu.
Noćni način života čini ga zanimljivim sustanarima. Često ih možemo vidjeti kako se skupljaju oko uličnih svjetiljki ili kućnih rasvjetnih tijela, privučeni insektima koji se tu roje. Iako neki ljudi mogu biti iznenađeni kad ugledaju ove male gušterice u svojim domovima, zapravo su korisni saveznici u borbi protiv dosadnih kukaca.
Kućni macaklin je potpuno bezopasna životinja za ljude. Njegova prisutnost u kući zapravo može biti znak zdrave okolice, jer ovi mali lovci pomažu u održavanju ravnoteže ekosustava.
Zidni macaklin (Tarentola mauritanica)
Zidni macaklin je fascinantan mali gušter koji se često može vidjeti kako spretno trči po zidovima kuća u primorskim krajevima Hrvatske. Ovaj simpatični stvor potječe sa zapadnog Mediterana, ali se proširio diljem svijeta.
Prepoznatljiv je po svom robusnom tijelu koje može biti smeđe, sive ili bjelkaste boje. Trbuh mu je bijel ili žućkast, a koža prekrivena kvržicama. Zidni macaklin ima veliku glavu i sivkaste oči s okomitim zjenicama, što mu daje pomalo tajanstven izgled.
Za razliku od mnogih drugih guštera, zidni macaklin je noćna životinja. Kad padne mrak, on postaje aktivan lovac i kreće u potragu za kukcima. Njegovi prsti imaju posebne jastučiće koji mu omogućuju da se lako kreće po okomitim površinama, pa čak i po stropu!
U Hrvatskoj ga najčešće možemo vidjeti na vanjskim zidovima kuća u obalnim područjima. Zanimljivo je da zidni macaklin, za razliku od većine guštera, može proizvesti zvukove. Ponekad se može čuti kako cvrči ili cvrkuće, posebno kad se osjeća ugroženo.
Iako nije rijedak, zidni macaklin je manje zastupljen od svog rođaka, kućnog macaklina. Obje vrste su zaštićene u Hrvatskoj i igraju važnu ulogu u ekosustavu kao prirodni kontrolori populacije insekata.
Sljepić (Anguis fragilis)
Sljepić je neobičan gušter bez nogu koji često zbuni ljude misleći da je zmija. No, ovaj mali stvor ima nekoliko ključnih razlika koje ga odvajaju od zmija.
Za razliku od zmija, sljepić ima očne kapke kojima trepće. Također ima vidljive ušne otvore, što zmije nemaju. Ove male značajke otkrivaju njegovu pravu prirodu kao guštera.
Tijelo sljepića je valjkasto i dugačko, može narasti do 40 cm. Prekriven je glatkim ljuskama koje mogu biti različitih boja – od žutosmeđe do tamnocrvenosmeđe ili sive. Trbuh mu je obično tamniji, ponekad s žućkastobijelim točkama.
Zanimljivo je da sljepić koti žive mlade, baš kao i živorodna gušterica. Ova sposobnost je rijetka među gušterima u Hrvatskoj.
Sljepić voli vlažna staništa poput šuma i livada. Često ga možemo vidjeti kako se sunča na toplim mjestima, ali brzo nestaje u gustoj vegetaciji kad osjeti opasnost.
Iako izgleda krhko, sljepić ima zanimljivu obrambenu taktiku. Kad se osjeti ugroženim, može odbaciti dio svog repa koji se nastavlja micati, odvlačeći pažnju grabežljivca.