Znate li koje su sve endemske vrste u Hrvatskoj zaštićene? Hrvatska je na samom svjetskom vrhu što se tiče biološke raznolikosti i bogatstva flore i faune. Ovdje se posebno ističe bogati biljni svijet jer endemske vrste u Hrvatskoj broje čak 380 različitih primjeraka.
Bogatstvo šuma i voda te čisti zrak i voda važan su razlog velikom broju biljnih i životinjskih vrsta na našem tlu, a posebno su dragocjeni primjerci kojih je malo, koji su ugroženi ili su endemi.
Što su zapravo endemske vrste i zbog čega su toliko bitne?
Endemske biljke i životinje su one koje rastu i žive na nekom određenom i specifičnom prostoru (a često je riječ i o jako malom prostoru), i mogu se pronaći samo na tom mjestu i nigdje drugdje na svijetu.
Iako ih može biti i mnogo, one vrlo često pripadaju i među najugroženije vrste: osim što su rijetke ugrožavaju ih stvari poput gubitka staništa, klimatske promjene, a nažalost vrlo često ih ugrožava i ljudsko djelovanje, osobito krivolov. Zbog toga su kazne za ugrožavanje bilo koje endemske vrste u Hrvatskoj visoke.
Iako su mnoge vrste već zaštićene potrebno je voditi strogu brigu o njima jer nekima od njih prijeti izumiranje i nestajanje s njihovih endemskih staništa, i to većinom zbog ljudskog djelovanja.
Koje su endemske vrste u Hrvatskoj?
Kao što smo već ranije naveli, u Hrvatskoj je prisutna iznimna biološka raznolikost koja uključuje mnoge primjerke iz svijeta flore i faune.
Poznato je da je podzemna fauna Hrvatske vrlo vrijedna, a najveći dio pripada fauni Dinarida. Ovdje je otkriven velik broj endemičnih vrsta, njih preko 300. Čovječja ribica je svakako najpoznatiji predstavnik podzemne endemske vrste.
Osim podzemne faune postoje i mnoge endemske vrste u Hrvatskoj koje obitavaju u morima, rijekama, šumama i livadama, kao što su recimo Jadranska pastrva ili dalmatinski okaš.
Biljni svijet čini više od 380 endemskih biljaka, a neke od njih su vrlo poznate jer su donedavno ukrašavale kovanice hrvatske nacionalne valute kune, kao što su recimo velebitska degenija.
Svaki endem u Hrvatskoj je iznimno vrijedan i trebalo bi ponešto reći, no s obzirom na njihov broj otkrit ćemo vam ponešto o najpoznatijim vrstama i njihovom staništu.
20 najpoznatijih endema u Hrvatskoj
1. Velebitska degenija (Degenia velebitica)
U najpoznatije endemske vrste u Hrvatskoj svakako ubrajamo kraljicu Velebita, poznatu Velebitsku degeniju.
Svoje ime Degenia Velebitica duguje upravo planini na kojoj se nalazi, a s obzirom na to da je riječ o endemu ovu biljku možemo pronaći samo na tom području. Otkrio ju je mađarski botaničar Arpad Degen početkom 20. stoljeća.
Vrlo je rijetka i upravo zbog toga strogo zaštićena, a raste samo uz malen broj planinskih izvora. Do sada su otkrivena samo tri nalazišta ove biljke, što dovoljno govori o razlozima zbog kojih je postala strogo zaštićena već 1964. godine.
Riječ je o vrlo nježnoj biljci koja cvjeta samo u svibnju i lipnju, a njeni prekrasni žuti cvjetovi i zeleni šiljasti listovi pravi su užitak za oči. Naraste do najviše 10 centimetara visine, a odgovara joj sipko i vlažno tlo sačinjeno od smrvljenih stijena.
S obzirom na to da je riječ o vrlo važnom primjeru velebitske i endemske flore krasila je naličje hrvatske kovanice od 50 lipa, a po njoj je nazvana i novinarska nagrada koja se svake godine dijeli za najbolji novinarski rad na temu zaštita prirode.
Znate li, da iako je zaštićena, njeno sjeme možete kupiti u rasadniku Botaničkog vrta Prirodoslovno-matematičkog fakulteta?
2. Biokovsko zvonce (Edraianthus pumilio)
Ova biljka prekrasnog imena i još ljepših plavo ljubičastih cvjetova također pripada u endemske vrste u Hrvatskoj, a vrlo je ugrožena zbog jako male rasprostranjenosti. Ova biljka je relikt iz tercijara zbog čega je iznimno važno zaštiti njeno stanište.
Biljka se može pronaći samo na pukotinama biokovskih stijena, po čemu je vrlo slična gore opisanoj velebitskoj degeniji. Vrlo je izdržljiva i ne smetaju joj vrlo velike razlike u temperaturi ili vlazi.
Mnogi ne znaju da postoje dvije vrste biokovskog zvonca, i to puzavo i patuljasto. Patuljasto raste u obliku jastučića priljubljenog uz stijene što stvara izniman vizualni ugođaj, dok puzavo zvonce ima izgled busena i može niknuti i stajati samostalno, a ne u skupini.
3. Istarski zvončić (Campanula istriaca)
Samo ime otkriva gdje se nalazi dom ove endemske vrste u Hrvatskoj – u Istri, te na otocima Cresu, Krku, Rabu, Pagu i još nekolicini.
Ova se biljka također smjestila među pukotine obalnih stijena i jedna je od najljepših trajnica na Jadranu. Svojom prekrasnom modrom bojom cvjetova koji podsjećaju na zvončiće krasi mnoge kvarnerske ulice.
Biljka se u potpunosti prilagodila klimi u kojoj obitava: pod zemljom se nalaze debeli podzemni dijelovi koji čuvaju vlagu i hranjive tvari, a na površini se nalazi nježni dio biljke i njeni dlakavi listovi koji su prilagodba na prejake sunčeve zrake.
Biljak je prvi puta otkrivena u gradu Plominu u Istri zbog čega je dobila i pridjev Istarski u imenu. Posjetitelje Istre ponajviše oduševljava njena populacija u ornitološkom rezervatu Kruna gdje ova biljka krasi litice na kojima se nalaze gnijezda također vrlo važnih i zaštićenih životinja u Hrvatskoj – bjeloglavih supova.
4. Palagruški kupus (Brassica botteri)
Jedan od endema na našem području kojeg karakterizira usko područje na kojem raste je i Palagruški kupus. Ovu biljku možete pronaći samo na području Male i Velike Palagruže, dva otoka iz skupine otoka najudaljenijih od kopna, i zbog toga ima status endemske vrste u Hrvatskoj.
Palagruža je otočje poznato po svojim endemima. Njegova izoliranost dovela je do nastanka nekoliko vrsta endema poput palagruške presličice i palagruške zečine.
5. Dubrovačka zečina (Centaurea ragusina)
Još jedna od mnogih vrsta koje pripadaju u endemske vrste u Hrvatskoj zove se Dubrovačka zečina i kao što joj samo ime kaže ona raste na Dubrovačkom području i okolnim otocima. Zanimljivo je da ju se ne može naći u samom gradu Dubrovniku.
Ovo je rijetki endem koji je zaštićen još od 1969. godine, gotovo tri stoljeća nakon što je prvi puta uočena od strane francuskog botaničara koji je boravio na ovim područjima.
Ova je biljka višegodišnja, a cate na sam početak ljeta, u lipnju i srpnju. Zanimljivog je busenastog izgleda a posebno privlačna je njena srebrno zelena boja. Smjestila se u strme pukotine vapnenačkih stijena, a na jednom jadranskom otoku primijećeno je kako raste i iz vulkanske stijene.
Iako je prilično rasprostranjena, a većina lokacija je u dobrom stanju, ova biljka je na popisu strogo zaštićenih i ugroženih vrsta jer se samo na taj način može zaštiti od branja, posebice u jako turističkim zonama.
6. Dalmatinska iglica (Geranium dalmaticum)
Dalmatinska iglica, krvomočnica ili zdravac endemska je biljka koja se može pronaći samo na poluotoku Pelješcu, drugom po veličini poluotoku u Hrvatskoj, a poznata je po svom vrlo ugodnom mirisu.
Kao i gore opisana Dubrovačka zečina, ova biljka cvjeta lijepim i nježnim ljubičastim cvjetovima početkom ljeta. Raste u kamenjarima i šumama poluotoka Pelješca, a pripada u kritično ugrožene endemske vrste u Hrvatskoj zbog prekomjernog branja i uništavanja staništa.
Znate li da je ova vrsta pronađena samo u Hrvatskoj i Albaniji i više nigdje na svijetu?
7. Ogulinska špiljska spužvica (Eunapius subterraneus)
Jedna i jedinstvena. Ovo je opis koji u potpunosti odgovara jedinoj slatkovodnoj špiljskoj spužvici na svijetu i najpoznatijem predstavniku ogulinske podzemne faune.
Ova je spužvica prvi puta uočena sredinom 80-ih godina 20. stoljeća i ubrzo je zaštićena kada je otkrivena njena velika važnost i uvrštena na popis na kojem su i druge endemske vrste u Hrvatskoj.
Spužvica je bijele boje, a pojavljuje se u više oblika. Obitava u špiljama ogulinskog krša, na temperaturi u rasponu od 7 do 12 stupnjeva Celzijevih. Niže ili više temperature mogu joj trajno naškoditi.
Jako je ugrožena čovjekovim djelovanjem pri čemu se najviše misli na onečišćenje vode koju uzrokuje ljudska djelatnost, a koja iznimno šteti ovom jedinstvenom podzemnom endemu koji preko vode uzima hranjive tvari potrebne za život.
8. Dinarski špiljski školjkaš (Congeria kusceri)
Nakon Ogulinske spužvice svakako moramo spomenuti izuzetno maleno biće koje obitava u Dinaridima, a najveća populacija se nalazi u krškoj Jami kod Metkovića. Ovaj je školjkaš strogo zaštićen jer mu se populacija rapidno smanjuje zbog ljudskog djelovanja.
Ovaj je endemski školjkaš malen i naraste do najviše 20 milimetara. Vrlo je neobičnog izgleda zbog svojih zaobljenih i ispupčenih ljuštura koje su u potpunosti depigmentirane.
Dinarski školjkaš ima jako dug životni vijek, rijetko se kreće i obično obitava na istom mjestu. Neko vrijeme može živjeti bez hrane i vode (ovo se događa za sušnih razdoblja), ali ne predugo.
9. Čovječja ribica (Proteus anguinus)
Najpoznatija hrvatska špiljska životinja nije niti školjkaš niti spužvica, već je riječ o čovječjoj ribici koja pripada u najstrože zaštićene endemske vrste u Hrvatskoj.
Znate li zbog čega je ova životinjica posebna? Po tome što je riječ o jedinom europskom podzemnom kralježnjaku. Vrlo je rijetka, a populacija joj se sve više smanjuje stoga je pod strogom zaštitom i svi njeni lokaliteti su pod stalnim nadzorom.
Ima vrlo zanimljivo tijelo kojeg čini duguljasto tijelo i zakržljali udovi. Oči su također zakržljale jer živi u tami pa joj nisu potrebne.
Najfascinantnija činjenica oko ove vrste je njena bezbojnost. Ona naime nema pigmenta pa joj se može vidjeti unutrašnjost i svi njeni organi. Vide se njeni površinski kapilari koji joj daju laganu rozu i crvenkastu boju na njoj. To također pomaže odrediti spol ove jedinstvene životinjice.
Ipak, postoji i nekoliko primjeraka čovječje ribice tamnije boje, a to su one koje su otplovile na površinu nakon obilnih kiša koje su podigle razinu podzemnih voda pa su imale kontakt sa suncem.
Da je uistinu riječ o posebnoj vrsti govori i činjenica da ove ribice mogu disati i kroz kožu i kroz pluća. Također može doživjeti duboku starost, i do 70 godina, a razlog tome je njen spori metabolizam.
Ovaj je vodozemac i prilično proždrljiv: kada naiđe na plijen pojede mnogo odjednom kako bi stvorio masne zalihe jer ponekad dugo vremena ne može doći do hrane. Endemske vrste u Hrvatskoj nerijetko imaju kompliciran režim prehrane.
10. Dalmatinski okaš (Proterebia afra dalmata)
Kad govorimo o leptirima i koje endemske vrste u Hrvatskoj postoje, obavezno ćemo spomenuti Dalmatinskog okaša, endemičnu vrstu leptira čije su lokacije otkrivene na otoku Pagu, kod gradova Zadra i Šibenika, kod Cetine, Knina i na Biokovu te drugim mjestima središnje Dalmacije.
Dalmatinski okaš je strog zaštićeni hrvatski endem kojeg prepoznajemo po smeđoj boji njegovih krila koja na sebi imaju crna okašca s bijelom točkicom. Ovo je prilagodba na zaštitu od predatora iz prirode.
Ženka i mužjak se razlikuju po boji krila jer ženka ima svjetlija krila. Ova vrsta živi tek godinu dana, a tijekom tog vremena ženke izlegnu mnogo malih gusjenica koje kasnije postaju leptiri.
Omiljena hrana Dalmatinskog okaša je biljka pod imenom majčina dušica.
11. Hrvatska perunika (Iris Croatica)
Prelijepa Hrvatska perunika jedan je od najfascinantnijih endemičnih vrsta na našim područjima. Obitava na planinama Medvednici, Strahinjčici, Samoborskom gorju i planinama Ogulina.
Ovaj prekrasan cvijet kojeg je prvog opisao jedan od najpoznatijih hrvatskih botaničara Ivo Horvat postao je i hrvatski nacionalni cvijet 19. lipnja 2000. godine.
Znate li da boje perunike ili irisa imaju posebnu simboliku u svijetu? Ljubičasta je simbol mudrosti, plava je simbol vjere i nade, žuta je simbol strasti, a bijela čistoće.
12. Velebitska gušterica (Iberolacerta horvathi)
Vrsta guštera koja pripada u endemske vrste u Hrvatskoj je Velebitska gušterica, vrsta koja pripada u gotovo ugrožene vrste na našem području.
Riječ je o planinskoj vrsti koja nastanjuje Dinaride i Alpe, a voli vlažni kameniti teren bez puno vegetacije, suhozide i građevine od kamena.
Jeste li znali da je ona relikt? Riječ je o vrsti koja je preživjela ledeno doba.
Može se prepoznati po tijelu sive boje s tamnim mrljama, a neki primjerci imaju i tamnu prugu na leđima. Odličan je penjač pa se može popeti do visokih strmih stijena.
13. Kolombatovićev glavoč (Gobius kolombatovici)
Ovo je endemska vrsta ribe koja živi u Jadranskom moru, a prvi puta je otkrivena na istočnim obalama otoka Krka. Živi na četiri lokacije na Jadranu: Plovanov stol, rt Tenki i rt Sveti Marak te Kamenjak.
Žućkaste je boje i prekrivena narančastim flekama koje se ponavljaju u pravilnim redovima, a poznata je po tome što je bojažljiva pa nikada ne otpliva daleko od svog skrovišta koje se obično nalazi u pukotini u stijeni, na dubinama do čak 90 metara.
Ova je riba svoje ime dobila po poznatom hrvatskom ihtiologu Juraju Kolombatoviću koji je klasificirao sve poznate endemske podvrste glavoča na Jadranu.
14. Jadranski bračić (Fucus virsoides)
Ako ikada tijekom boravka na moru naiđete na jadranskog bračića možete biti sigurni da je voda na tom mjestu čista jer ova smeđa endemska alga živi samo u najčišćim vodama.
Jadranski bračić je alga smeđe boje, a obitava na stijenama uz obalu. Zbog toga je razvio mnoge prilagodbe kao što je sluzavost tijela koja sprječava isušivanje ili jako stopalo kojom se drži za podlogu a koja sprječava da ga odnesu jake morske struje.
Ova alga pripada u endemske vrste u Hrvatskoj jer se može pronaći samo na Jadranu, a jedinstvena je i po tome što se može prilagođavati razini svjetlosti i tako maksimalno koristiti fotosintezu u svoju korist.
Ova je vrsta strogo zaštićena jer joj prijeti odumiranje uzrokovano uništavanjem staništa i onečišćenjem mora na što je posebno osjetljiva.
15. Dinarski voluhar (Dinaromys bogdanovi)
Dinarski ekosustav krasi posebna vrsta sisavca koji je u Hrvatskoj zaštićena vrsta, a ujedno je i relikt. Rizik od izumiranja je jako visok jer su populacije dinarskog voluhara raspršene i male. On obitava u špiljama, jamama i pukotinama dinarskih stijena i isključivi je biljojed. Može ga se pronaći samo u dinarskom kršu i nigdje drugdje što ga svrstava u endemske vrste u Hrvatskoj.
Ovaj mišoliki glodavac ima malo zdepasto tijelo ne teže od 2 kilograma, krake noge, okruglaste uši i velike oči. Krzno je gusto, a boje krzna ovise o tome koje je godišnje doba u pitanju.
Dinarski voluhar ima iznimno jaki njuh i to je njegovo glavno oruđe za život. Mužjaci teritorij na kojem se nalaze obilježavaju urinom.
16. Podzemna pijavica (Croatobranchus mestrovi)
Podzemna endemska pijavica živi isključivo pod zemljom i do sada je pronađena na samo četiri lokacije, u četiri duboke jame. Prvi put je otkrivena u poznatoj Lukinoj jami 1994. godine i to na dubini od gotovo 1400 metara.
Pijavica živi na stijeni uz vodu slabog strujanja, a diše pomoću posebnih škrgolikih otvora na tijelu. Mliječno bijele je boje i nema očiju. Ima prianjaljke kojima se drži za stijenu, a o njenom životu se još uvijek malo zna.
17. Oštrulja (Aulopyge huegelli)
Slatkovodna riba oštrulja endemska je vrsta koja pliva u vodama rijeka i ponornica u kršu. Dom ove ribe su rijeke Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Otkrivena je u rijekama Cetini, Čikoli, Zrmanji i Krki, ali i u rijekama ponornicama krškog polja.
Prilagođena je životu na ovim područjima na način da se seli u podzemne vode kada nadzemne vode presuše od jakih vrućina, kao i mnoge druge endemske vrste u Hrvatskoj.
Ova riba zlatno smeđe boje s crnim pjegama svoje zanimljivo ime duguje svojoj tvrdoj bodlji koja se nalazi u leđnoj peraji.
18. Mekousna pastrva (Salmo obtusirostris salonitana)
Mekousna pastrva pripada u endemske vrste u Hrvatskoj jer se može pronaći samo u rijekama jadranskog sliva, na južnom dijelu.
Ova vrsta pastrve postala je ugrožena zbog uvođenja kalifornijske pastrve koja je invazivna vrsta i koja je brzo preuzela primat u rijekama. Prijeti joj i onečišćenje, smanjenje brzine vodenog toka čime se smanjuje količina kisika, izgradnja pregrada zbog koje se diže temperatura vode i slično.
Ovaj se endem nalazi u rijeci Jadro i rijeci Žrnovnici, a zbog svoje ugroženosti nalazi se i u Crvenoj knjizi ugroženih vrsta Hrvatske.
19. Svjetlica (Telestes po/lylepis)
Svjetlica je jedna od endemskih vrsta Hrvatske koja obitava u Šmitovom jezeru u blizini Ogulina. Ovo jezero, udaljeno samo 15 minuta od Ogulina, u prošlosti se zvalo Zeleno jezero zbog posebno jake zelene boje vode. Također je posebno jer se sastoji od dva povezana jezera koja tvore oblik srca.
Svjetlica svoje ime duguje činjenici da joj ljuske svjetlucaju kada ih se osvijetli, a da je uistinu riječ o posebnoj vrsti govori i činjenica da se upravo na području Ogulina nalazi jedina poznata populacija svjetlice na svijetu.
20. Brački špiljski trčak (Duvalius lucidus)
Stvorenje iz porodice kornjaša pod nazivom Brački špiljski trčak obitava u Bazgovačkoj jami na otoku Braču i pripada u endemske vrste u Hrvatskoj.
Riječ „trčak“ u imenu ove ugrožene životinjice opisuje njenu posebnu karakteristiku, a to je brzo trčanje za kojeg koriste tri para nogu. Endemske vrste u Hrvatskoj vrlo su raznolike što se tiče načina na koji se kreću i ponašaju.
Ova vrsta kukaca komunicira ispuštanjem jedinstvenih zvukova, a imaju i vrlo posebni, ali pomalo neugodni miris.